Kad su ronioci koji su skupljali spužve 1901. godine uz grčki otok Antikiteru naišli na olupinu rimskog broda, nisu ni slutili da će među amforama i brončanim kipovima pronaći jedan od najzagonetnijih tehnoloških artefakata antičkog svijeta. Čemu je služio, je li riječ o prvom računalu, kompliciranom satnom mehanizmu, astronomskom instrumentu ili nečem dosad nedokučivom? Malo je arheoloških nalaza izazivalo toliko nagađanja o namjeni i podrijetlu kao što je to slučaj s famoznim Mehanizmom s Antikitere, neobičnom sklopu zupčanika
Među ostacima broda nalazio se korodirani komad bronce i drva za koji se isprva nije znalo što predstavlja. Tek desetljećima kasnije postalo je jasno da je riječ o složenom mehaničkom uređaju starom više od 2000 godina, danas poznatom kao Mehanizam s Antikitere. Brojni ga znanstvenici smatraju prvim analognim računalom u povijesti.
vezane vijesti
Računao gibanje Sunca, Mjeseca i planeta
Mehanizam se danas čuva u Nacionalnom arheološkom muzeju u Ateni, a procjenjuje se da je izrađen između 150. i 100. godine prije Krista, neposredno prije nego što je potonuo brod na kojem se nalazio.
Iako njegov autor nije poznat, jedna od najviše prihvaćenih hipoteza, koju zagovara Antikythera Mechanism Research Project, povezuje njegov nastanak s korintskim kolonijama, vjerojatno Sirakuzom, odnosno školom glasovitog matematičara i izumitelja Arhimeda.
Uređaj je sadržavao više od 30 ručno pokretanih brončanih zupčanika koji su mogli izračunavati položaje Sunca, Mjeseca i tada poznatih planeta te predviđati pomrčine. Koristio je složen sustav epicikličkih zupčanika, usporediv s principom rada modernog diferencijala (mehanizam za izjednačivanje), kako bi kompenzirao nepravilnosti u njihovim orbitama, piše Euronews.
Na prednjoj strani nalazila se kuglica obojena u bijelu i crnu boju koja je prikazivala trenutačnu Mjesečevu mijenu. Na stražnjoj strani bilo je nekoliko brojčanika koji su pratili metonski ciklus, sarosov ciklus za predviđanje pomrčina, kalendar panhelenskih sportskih igara te ekseligmos, ciklus kojim su se usavršavala predviđanja pomrčina.
Što su otkrile snimke
Zbog stoljeća provedenih na morskom dnu mehanizam je pronađen u desecima oštećenih fragmenata, pa je znanstvenicima trebalo više desetljeća da počnu shvaćati njegovu pravu namjenu.
Velik napredak ostvaren je 1959. godine, kada je britanski fizičar Derek de Solla Price započeo sustavno proučavanje 82 pronađena ulomka. U suradnji s grčkim nuklearnim fizičarom Haralamposom Karakalosom prvi je primijenio rendgensko i gama snimanje unutrašnjosti uređaja.
Snimke su otkrile najmanje 27 zupčanika, od kojih su neki imali čak 127, odnosno 235 zubaca. Tolika razina preciznosti za uređaj izrađen prije više od dva tisućljeća iznenadila je znanstvenike, a Google je 2017. godine Mehanizmu s Antikitere posvetio i prigodni Doodle, nazivajući ga prvim mehaničkim računalom u povijesti.
Nije sigurno koliko je bio precizan
Iako je taj mehanizam jedno od najvećih tehnoloških dostignuća antičkog svijeta, znanstvenici i dalje raspravljaju o tome koliko je zapravo bio precizan u praksi.
Istraživanja koja su proveli Tony Freeth i Alexander Jones, temeljena na računalnim simulacijama, pokazala su da je prikaz položaja Marsa mogao odstupati i do 38 stupnjeva. Smatraju da razlog nije bio loša izrada uređaja, već ograničeno poznavanje astronomije u antičkoj Grčkoj.
Neka novija istraživanja otišla su korak dalje. Prema njima, i najmanja pogreška pri izradi zupčanika mogla je uzrokovati proklizavanje mehanizma, zbog čega se opet postavilo pitanje je li uređaj ikada radio potpuno pouzdano ili je njegova praktična vrijednost bila manja nego što se danas pretpostavlja.
Unatoč brojnim nepoznanicama, zanimanje za Mehanizam s Antikitere ne jenjava. Diljem svijeta izrađuju se njegove funkcionalne replike koje služe u obrazovanju i istraživanju, a među poznatijim projektima je meksički Monumentalni mehanizam s Antikitere, čiji je cilj približiti ovaj antički izum novim generacijama fizičara i inženjera.
Voditelj projekta Raal Perez Enriquez smatra da vrijednost mehanizma nije samo u njegovoj tehničkoj složenosti. 'To je svemir antičkog svijeta promatran iz nove perspektive – sa Zemljom u središtu i planetima koji kruže oko nje, upravo onako kako su Grci zamišljali prije više od dva tisućljeća', kaže.
