MLAKI POČETAK

'Prije sna' Lade Kaštelan otvorilo sezonu splitskog HNK

  • Autor: Joško Tomasović
  • Zadnja izmjena 13.10.2009 16:39
  • Objavljeno 13.10.2009 u 15:30
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Dramom Lade Kaštelan 'Prije sna' u režiji Ivice Boban otvorena je nova sezona splitskog HNK. Najavljena je intenzivna drama o ženskoj problematici sa snažnim psihološkim nabojem, a odgledali smo tek rutinski odrađeni komad koji pati od viška stereotipova i manjkavog psihološkog portretiranja

Drama 'Prije sna' donosi priču o šest žena koje se nalaze na ginekološkom odjelu u bolnici, a čije se priče neprestano isprepliću. Žene su različitih godišta te različitog socijalnog porijekla, no boravak u zajedničkoj sobi u bolnici dovodi do neočekivanih zbližavanja. Postoji i kratak izlet u muški svijet (koji se odvija u obližnjem kafiću Roda), a cijela je drama uokvirena strukturom bajke koja se periodično pojavljuje tijekom predstave.

Većini likova u drami ne saznajemo imena, već su predstavljeni generalno, kao prva trudnica, druga trudnica, starija žena, mlađa žena, otac pet kćeri… Tim postupkom Lada Kaštelan očito smjera na tipove i na široki doseg dramske reprezentacije. Zanimljivo je primijetiti da lik  profesorice psihologije, kao predstavnice višeg građanskog sloja, koju odmjereno glumi Zoja Odak, u jednoj od svojih scena snažno ustaje u obranu stereotipova, dok cijela dramatska struktura 'Prije sna' pati upravo od pribjegavanja klišejima (patrijarhalni ruralni sloj je, tako, sklon fatalizmu, dok je urbani sloj obilježen neraščišćenim emocionalnim blokadama). Uglavnom, igranje s tipovima u društvu kao što su, primjerice, PTSP-ovac ili prevarena supruga opasno koketira s karikaturalnim prikazom, čega ni ova premijera nije bila lišena.

teatar.hr

teatar.hr

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Priče protagonistica uokviruje bajkoviti element kroz pripovijedanje lika 'žene koja spava', što je dramaturški najslabiji element predstave. Iako glumica Anastasija Jankovska fino i postupno pripovijeda priču o Trnoružici (bez happy enda, naravno), intermezzi, s osrednjim video projekcijama i new age glazbenim podlogama a la Enya, djeluju više kao kakvo brzopotezno rješenje za mijenjanje rekvizita na sceni, a ne kao integralni dio drame.

Tekst Lade Kaštelan također pati od neimenovanja konkretnog. Osim spominjanja jednog spontanog pobačaja, suočeni smo s nizom eufemizama (san umjesto kome, anđeli umjesto pobačene djece itd.) Ponegdje se to može objasniti kroz psihologiju lika i njegovu nemogućnost da se suoči s vlastitom situacijom, no, u konačnici, ne može se govoriti o ikakvom snažnom iskoraku u psihologiju dok diskurs ostaje na razini tepanja.

Glumice (Bruna Bebić Tudor, Snježana Sinovčić Šiškov, Arijana Čulina, Nives Ivanković), koje objektivno nose predstavu, previše toga odrađuju rutinski te prečesto posežu u shematična (čitaj: neuvjerljiva) rješenja. Muški su likovi (supruzi, ljubavnici, prijatelji koje igraju Ante Čedo Martinić, Ante Krstulović, Nikola Ivošević…) uglavnom sporednog značaja u drami te, dakle, još više pate od tipiziranosti. Oni su, u najboljem slučaju, tek skicirani.

Tekst Lade Kaštelan, unatoč premekanom pristupu, ipak nosi u sebi nekoliko dobro artikuliranih dramskih situacija, pa čak i komičnih, no u susretu sa splitskim ansamblom nije izrodio posebno pamtljivom predstavom.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi