Bošnjak je flautu počeo učiti sa sedam godina kod profesora Vladimira Kondresa, u čijoj je klasi kasnije diplomirao i magistrirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Njegov repertoar obuhvaćao je iznimno širok raspon – od rane glazbe do suvremenih autorskih projekata, uključujući i jazz i slobodnu improvizaciju – a njegove su snimke nastajale na flautama Alfreda Verhoefa, javlja Glazba.hr.

Bio je aktivno prisutan na domaćoj i međunarodnoj sceni kao solist, komorni glazbenik i dugogodišnji član Zagrebačke filharmonije. Nastupao je na pet kontinenata i na nekima od najuglednijih svjetskih pozornica, među kojima su Musikverein u Beču, Concertgebouw u Amsterdamu, Glenn Gould Studio u Torontu i Suntory Hall u Tokiju. Surađivao je sa svim domaćim orkestrima te bio sudionik ključnih ansambala poput Hrvatskog baroknog ansambla, a ujedno je i član-osnivač sastava Cantus Ansambla.

Posebno mjesto u njegovu djelovanju zauzimala je suvremena glazba. Brojni hrvatski skladatelji pisali su djela upravo za njega, prepoznajući u njegovu muziciranju rijetku kombinaciju tehničke sigurnosti, imaginacije i interpretativne hrabrosti. Kao jedan od originalnih članova Cantus Ansambla, Dani Bošnjak sudjelovao je u oblikovanju estetskog i izvođačkog identiteta ansambla, istodobno njegujući s druge strane svoj interes za baroknu glazbu u tzv. povijesno obaviještenim izvedbama, ali i za slobodnije, improvizirane konstelacije.

Bio je član i suradnik brojnih komornih sastava i projekata, uključujući Acoustic Project, Harlequin Art Collective, CRI Orchestra, sastava Leela i drugih improvizacijskih kolektiva.

Odlaskom Danija Bošnjaka hrvatska glazba ostaje bez umjetnika koji je neumorno pomicao granice vlastitog instrumenta i vlastite slobode, ali i bez neumornog, duhovitog i cijenjenog glazbenika, kolege i prijatelja, čija je prisutnost na pozornici (i izvan nje) bila trajni poticaj na slušanje, istraživanje i otvorenost, zaključuje Glazba.hr.

Detalji o posljednjem ispraćaju bit će naknadno objavljeni.