IZLOŽBA ARSENA ROJE

Otkrivanje gotovo nepoznatog splitskog slikara koji je napravio nagrađeni plakat za Altmanov 'M.A.S.H.'

  • Autor: Tina Barbarić
  • Zadnja izmjena 18.06.2019 11:59
  • Objavljeno 17.06.2019 u 10:48
Film M.A.S.H. iz 1970.

Film M.A.S.H. iz 1970.

Izvor: Profimedia / Autor: N.N.

Galerija umjetnina Split 18. lipnja otvara izložbu Arsena Roje, splitskog umjetnika koji je ostvario međunarodni uspjeh te dva puta dobio najviše nagrade za plakate u američkoj filmskoj industriji, za Altmanov 'M.A.S.H.' i Fellinijeva 'Casanovu'. Izložba 'Zatvaranje kruga' premijerno predstavlja njegov opus hrvatskoj javnosti, a bit će otvorena do 28. srpnja

Arsen Roje (Split, 1937. - Los Angeles, 2007.). kratko je pohađao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu prije nego što se preselio u Pariz 1966., potom 1968. godine u New York, da bi se 1971. godine konačno nastanio u Los Angelesu, u kojem je živio do svoje smrti 2007. godine. Izlagao je na skupnim i samostalnim izložbama diljem SAD-a, a predstavljale su ga galerija Ivana Karpa O.K. Harris u New Yorku i Perez Projects u Los Angelesu. Prestižnu nagradu Motion Picture Advertising Award osvojio je dva puta, i to za plakat filma Roberta Altmana 'M.A.S.H.' 1970. te film 'Casanova' Federica Fellinija 1977.

Arsen Roje

Arsen Roje

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Galerija umjetnina Split

Sintagma 'zatvaranja kruga' iz naziva Rojine samostalne izložbe u Galeriji umjetnina Split funkcionira na dvije razine. Na onoj koja se tiče sadržaja, izložba povezuje umjetnikova djela i cikluse izvedene u prvoj dekadi njegove karijere u rodnom Splitu s radovima nastalima u posljednjoj dekadi njegovog života u Los Angelesu, gradu koji mu je postao drugim domom i u kojem je proveo zrele godine života i umjetničke karijere. Na osobnom planu, izložba označava posthumni povratak sina razmetnog u sredinu u kojoj je stasao.

Izložba će uključiti ciklus crteža velikih formata koje je Roje izveo 1965. / 66. godine u varijaciji pop-artističke manire za potrebe svoje prezentacije u New Yorku, potom ciklus 'Dijelovi tijela', postavljen kao središnji dio 'Zatvaranja kruga', koji je umjetnik počeo stvarati u novom mileniju te nekoliko kompozicija iz prijelaznog razdoblja poput 'Autoportreta' iz 1999.

Crtež 'Bez naziva', 1966.

Crtež 'Bez naziva', 1966.

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Galerija umjetnina Split

'U vrijeme nedugo prije i tijekom Rojina boravka u New Yorku i Los Angelesu, na američkoj umjetničkoj sceni od sedamdesetih do devedesetih godina prošloga stoljeća odvijaju se burna zbivanja nastanka i brze smjene niza vodećih pravaca poput pop arta, minimalizma, postslikarske apstrakcije, hiperrealizma, konceptualne umjetnosti, performansa, primijene fotografije, eksperimentalnoga filma i videa u novim umjetničkim praksama, sve to unutar veoma moćnog muzejsko-galerijskog, tržišnog i masmedijskog sustava koji surovo prevladava nad svakom, čak i najistaknutijom pojedinačnom umjetničkom pozicijom. (S)naći se u takvim bespoštedno konkurentskim umjetničkim prilikama za svakoga aktera ovoga sustava izazov je proboja, uspjeha, afirmacije i opstanka. Roje je od početka svoga sudjelovanja na toj sceni dobro znao u što se upušta, prihvatio je nametnutu mu životnu borbu svjestan da od nje ne može i ne smije biti nikakvoga uzmicanja', piše u predgovoru izložbe 'Zatvaranje kruga' njezin kustos Ješa Denegri, kojemu je Roje, kako navodi, drug iz davnog zajedničkog školovanja u splitskoj realnoj gimnaziji.

Sredinom šezdesetih godina, još za boravka u domovini i prije odlaska u Pariz, Roje započinje seriju crteža tušem i temperom na standardom papiru 84x60 cm. Kasnije ih nosi po svijetu i pokazuje u Parizu i New Yorku, a prvi put su izloženi tek sada u Splitu, odakle su otišli prije pedeset godina.

'Crteži su rađeni po fotografijama iz novina i magazina, zamišljeni kao plakati bez praktične upotrebe i pokazuju koliko je Roje u to vrijeme bio zaokupljen i ponesen slikama iz zapadne, posebno američke popularne kulture, kao željenom projekcijom u jedan svijet znatno drugačiji i privlačniji od onoga okolne i zatečene realne svakodnevice. U Parizu ih pokazuje galeristi Michael Sonnabend, u čijoj je galeriji tada bila u tijeku izložba Andyja Warhola. Sonnabend ih gleda sa zanimanjem, ali im zamjera kontekstualnu metaforu kojom se ovi crteži razlikuju od tipičnog pop arta', navodi Denegri, dodajući da poslije dvogodišnjeg boravka u Parizu Roje definitivno napušta Europu i 1968. stiže u New York. Uspijeva naći posao kao grafički dizajner filmskih plakata i već 1970. radi antologijski plakat za kultni film Roberta Altmana 'M.A.S.H.', za koji dobiva uglednu Motion Picture Advertising Award za najbolji filmski plakat 1970. godine.

Plakat za 'M.A.S.H.'

Plakat za 'M.A.S.H.'

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Galerija umjetnina Split

'Po dolasku u Los Angeles Rojini slikarski početci su nesigurni, koleba se između apstrakcije i figuracije, izdržava se radeći i dalje filmske plakate za Universal Studios i 1977. dobiva nagradu za Fellinijev film 'Casanova'. Radeći za film Roje ubrzo sakuplja značajnu zbirku fotografija iz klasičnih američkih filmova i postupkom uvećavanja fotografskih snimaka odabranih kadrova počinje raditi slike, najprije akrilikom, a onda uljem na platnima različitih formata koje ponekad slika u originalnoj crno-bijeloj verziji, ali najčešće im dodaje boju. Slikanje po fotografijama čini koincidenciju njegovog slikarstva s trendom američkog hiperrealizma i fotorealizma od čijeg se postupka 'hladne' impersonalne realizacije znatno razlikuje i odvaja 'vrućim' postupkom slikarskoga rukopisa. No još bitnija razlika među njima jest u tome što su za Roju ovi prizori zapravo metafore složenih međuljudskih psiholoških stanja i raspoloženja umjesto doslovnog prenošenja i preuzimanja nekih konkretnih stvarnosnih motiva', objašnjava Denegri.

Tim slikama Roje uspijeva zainteresirati Ivana Karpa, poznatog njujorškog galerista koji je podržavao Jaspera Johnsa, Royja Lichtensteina i Andyja Warhola dok je vodio galeriju Leo Castelli, a kasnije je otvorio vlastitu galeriju pod nazivom O. K. Haris. Karp Roji 1984. priređuje prvu samostalnu izložbu, čime počinje njihova duga suradnja.

Roje, međutim, navodi Denegri, u slikanju filmskih fotografija ne nalazi dubinsko zadovoljenje pa između 2003. i 2006. dolazi do vrlo radikalne tematske promjene u njegovom slikarstvu.

Ovdje, 2005.

Ovdje, 2005.

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Galerija umjetnina Split

'Umjesto prizora iz holivudskih filmova, odjednom u središte njegove slikarske ikonografije ulaze prikazi detalja dijelova vlastitog tijela u izrazito krupnim planovima predočenih iz različitih rakursa – prsti na rukama deformirani od crtanja, nokti prljavi od boje, plave žile na rukama i stopalima, noge izmorene od hodanja, stomak koji se s godinama širi, leđa bolna od stajanja pred platnom, sve to predstavljeno u slikama velikih formata s dozom Rojinog crnog humora', piše Denegri u predgovoru izložbe.

Posljednji Rojin slikarski ciklus 'Dijelovi tijela' prikazan je posthumno u Los Angelesu, najprije u sklopu skupne izložbe 2008., a onda kao samostalna izložba 2009., obje u okviru Galerije Peres Projects. U tim radovima Roje se odlučio za 'mediteransku opciju tjelesnog naturalizma i splitsku izravnost koja pod jasnom svjetlosti razotkriva i naglašava sve promjene boje i osjeta puti, sve male prljavštine, iskrzanosti, istrošenosti i bolesne podljeve.

'Umjetnik kao da pronalazi zadovoljstvo u promatranju i bilježenju postupne degradacije vlastitog tijela, njegove potrošenosti i nagovještaja konačnog odlaska', navodi Denegri.

Side Effect, 2003.

Side Effect, 2003.

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Galerija umjetnina Split

'Hiper – i fotorealizam definitivno su završeni pokreti, Roje dakle njima ne pripada, nadilazi ih svojim jedinstvenim realizmom pokazujući kako i koliko stilski koncept realizma – ukoliko je u nj unesena nesuzdržana, čak i samorazorna strast za nastankom djela – može biti izrazito subjektivan i individualan. Od svojih prethodnih slika rađenih po filmskim fotografijama Roje je zadržao jedino utisak i učinak krupnog plana kao operativnog izražajnog sredstva, ali ga je istodobno, unatoč maksimalnoj preciznosti predočenog motiva, preusmjerio ka dramatičnim iskazima svojevrsnog (neo)ekspresionizma svojstvenog aktualnoj duhovnoj atmosferi kraja 20. stoljeća i novog milenija. Finale jedne riskantne životne i umjetničke pasije zaista nije mogao biti drukčiji nego što će to biti u slučaju ovog završnog i zaključnog poglavlja Rojina ukupnog slikarskog i crtačkog opusa', zaključuje Denegri uz kojega je kustos izložbe 'Zatvaranje kruga' i Branko Franceschi.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!