U knjizi "Procesi nastajanja slavenskih naroda i drugi eseji" (207 str.) objavljeno je osam eseja: Nastajanje današnjih balkanskih naroda, Korijeni slavenskoga ideala, Ruska historiografija predvođena sovjetima, Mit o Masaryku, Proces nastajanja slavenskih naroda, Konstantinopol i njegovo carstvo, Ivo Andrić, dobitnik Nobelove nagrade 1961. godine i Juraj Križanić, prvi apostol slavenskoga ekumenizma.

Tijan je, navodi nakladnik, pisao eseje na hrvatskom koji su poznati hrvatskoj javnosti te na španjolskom koji su uglavnom nepoznati.

U knjizi "Procesi nastajanja slavenskih naroda i drugi eseji" hispanistica i prevoditeljica Željka Lovrenčić odabrala je osam Tijanovih eseja objavljenih u Madridu i Valenciji u nakladničkim kućama Arbor i Modena te u Centru za istočnjačke studije, napominje nakladnik i dodaje kako je jedan esej kao predavanje održan u madridskom Ateneu.

Eseji su, ističe nakladnik, poredani kronološki od 1947. do 1968. godine. Tematski obuhvaćaju razna područja koja su zanimala slavista Tijana - od povijesne preko sociološke i etnološke tematike do književne analize Andrićeva djela i sudbine Jurja Križanića.

Odabrani eseji su, naglašava nakladnik, odraz jednoga određenog vremena, vremena u kojem je Tijan pisao i djelovao.

Pavao Tijan rođen je je u Senju 1908., a preminuo u Madridu 1997. Prije rata je uređivao časopis "Hrvatski jezik" te bio član projekta "Hrvatska enciklopedija". U Hrvatskom izdavalačkom bibiografskom zavodu uređivao je "Književni tjednik". Uređivao je i dvomjesečnik "Croatia". Objavio je knjigu "Maryturium Croatiae".

U Španjolskoj je bio tehnički urednik "Enciklopedije španjolske kulture" te suradnik glavnoga urednika biografske enciklopedije "Krivotvoritelji suvremenoga svijeta", suradnik na projektu "Veliki vjesnici suvremenoga svijeta" i "Općega zemljovida".

Pokrenuo je i uređivao hrvatski program na Španjolskom nacionalnom radiju.

Godine 1993. Tijan je posjetio Hrvatsku, a tom je prigodom proglašen počasnim građaninom grada Senja.