Međunarodni rođendan umjetnosti, koji se svake godine obilježava 17. siječnja kao globalna proslava kreativnosti, stvaranja i razmjene ideja, i ove se godine obilježava na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje se po četvrti put okupljaju stotine studenata različitih umjetničkih disciplina, otvarajući institucije visokog umjetničkog obrazovanja široj publici. Program se odvija od 18 do 23 sata uz slobodan ulaz, a uključuje sudjelovanje pet sastavnica umjetničkog područja Sveučilišta u Zagrebu – uz Muzičku akademiju, sudjeluju Akademija dramske umjetnosti, Akademija likovnih umjetnosti, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna i Tekstilno-tehnološki fakultet – kao i umjetničkih akademija iz Osijeka, Pule, Rijeke i Splita. Kroz istodobna događanja na više lokacija i katova zgrade, program je koncipiran kao slobodan protok umjetničkih sadržaja, koji publici omogućuje neposredan uvid u procese stvaranja i umjetničkog obrazovanja.

Ovogodišnji Rođendan umjetnosti odvija se u trenutku blage tranzicije: novi dekan Muzičke akademije Srđan Čaldarović preuzeo je dužnost u listopadu 2025., i siječanjska manifestacija jedno je od prvih većih javnih događanja u njegovu mandatu. Upravo zato Rođendan umjetnosti ne funkcionira samo kao slavljenički presjek studentskih praksi, nego i kao povod za razgovor o ulozi Akademije danas – o odnosu obrazovanja i profesionalnog života, domaće glazbene baštine i međunarodnog konteksta, kao i o načinima na koje se umjetničke institucije mogu otvoriti publici izvan uobičajenih koncertnih i obrazovnih okvira. U razgovoru s novim dekanom MUZE tim smo se povodom dotaknuli njegova viđenja "otvorene akademije", izazova suvremenog umjetničkog obrazovanja, pripreme studenata za profesionalni život te mjesta koje ovakve manifestacije imaju u oblikovanju budućnosti domaće umjetničke scene.

Rođendan umjetnosti, koji okuplja studente različitih umjetničkih disciplina, vremenski se poklopio s gotovo samim početkom vašeg dekanskog mandata. Kako promišljate značenje ove manifestacije za Muzičku akademiju i njezinu suradnju s drugim umjetničkim institucijama, te u kojoj se mjeri ona može čitati kao indikator ili najava smjera u kojem želite razvijati Akademiju u svom mandatu?

Rođendan umjetnosti već se nekoliko godina profilira kao važna zajednička manifestacija Muzičke akademije i ostalih sastavnica umjetničkog područja Sveučilišta u Zagrebu, uz sudjelovanje gostiju s drugih umjetničkih akademija u Hrvatskoj. Dosadašnja izdanja pokazala su koliko je takav oblik suradnje smislen i živ, a upravo se u toj otvorenosti i međusobnom povezivanju jasno prepoznaje vizija budućnosti Akademije. U tom kontekstu, prvi je zadatak mojega mandata očuvati postojeću stabilnost – održati glazbu živom i omogućiti da Akademija funkcionira najbolje što može unutar zadanih okvira. Istodobno, dugoročniji razvoj podrazumijeva snažniju afirmaciju Muzičke akademije na međunarodnoj razini: bolju promociju institucije, sklapanje novih partnerstava sa svjetskim akademijama, privlačenje stranih studenata, razvoj zajedničkih projekata s akademijama u našem susjedstvu, ali i jasnije pozicioniranje Akademije na azijskom tržištu, gdje je interes za klasičnu glazbu iznimno snažan.

Ovogodišnji program uključuje suradnju pet sastavnica umjetničkog područja Sveučilišta u Zagrebu te akademija iz Osijeka, Pule, Rijeke i Splita. Što publiku 17. siječnja konkretno očekuje na Muzičkoj akademiji – kako je program raspoređen po prostorima i disciplinama te što vam je u toj koncepciji osobno najvažnije?

Program Rođendana umjetnosti osmislili smo kao presjek raznolikih djelatnosti svih umjetničkih akademija, što smatram njegovom najvećom vrijednošću. Na jednom se mjestu može doživjeti koncert, izložba, predstava ili film, što dobro ilustrira širinu umjetničkog obrazovanja i praksi koje njegujemo. Temeljna je ideja prikazati umjetnost u njezinu stvaralačkom procesu: od probe orkestra ili ansambla, preko nastanka likovnog djela, do razgovora studenata i profesora. Upravo taj neposredni uvid u procese koji su inače skriveni unutar akademske nastave smatram njegovom najvećom vrijednošću.

Manifestacija je zamišljena kao otvoreni prostor susreta različitih umjetničkih disciplina i praksi, zbog čega je i sam program nužno razgranat i višeslojan, ostavljajući publici slobodu vlastitog izbora. Vjerujem da će u toj raznolikosti svatko naći nešto što mu najviše odgovara. U tom okviru, istaknuo bih izložbu radova studenata Likovne akademije, kratke igrane filmove Akademije dramske umjetnosti, nastupe Komornog zbora i Jazz orkestra Muzičke akademije te hrvatsku praizvedbu djela Veksacije Erica Satiea. Cjelokupan raspored događanja dostupan je ovdje, program traje od 18 do 23 sata, ulaz je slobodan i svi su dobrodošli!

Ideja manifestacije polazi od shvaćanja umjetnosti kao zajedničkog i otvorenog prostora. Što za vas znači pojam "otvorene akademije" i kako u svom mandatu promišljate odnos Muzičke akademije prema javnosti i publici, osobito mladima, izvan uobičajenih koncertnih i obrazovnih okvira?

Zanimljiv mi je sam pojam umjetnosti kao zajedničkog i otvorenog prostora, premda smatram da je umjetnost po svojoj prirodi oduvijek otvorena svima i da to ne bi trebalo posebno naglašavati. Na Muzičkoj akademiji, primjerice, postoji Dan otvorenih vrata, kada potencijalni budući studenti mogu doći, upoznati se s radom Akademije, načinom održavanja prijemnih ispita i postupkom prijave. No to je zapravo tek formalni okvir – Akademija je otvorena i svih ostalih 364 dana u godini, a informacije o našim studijskim programima dostupne su svim zainteresiranima. Muzička akademija prije svega je obrazovna institucija, ali se u posljednjih nekoliko godina razvila i u jednog od najvažnijih koncertnih organizatora.

Godišnje se kod nas odvija više od 250 događanja – od proba i produkcija do koncerata, seminara i radionica – nema praznog hoda. Uz Koncertnu dvoranu Lisinski, danas smo jedan od ključnih koncertnih organizatora u Zagrebu, pa i u Hrvatskoj. Javnost je uvijek dobrodošla na naše programe, a u budućnosti svakako želimo dodatno raditi na boljoj promociji i vidljivosti. Vjerujem da bi mlađe generacije pokazale veći interes kada bi bile bolje upoznate s onim što se kod nas događa. Pozvao bih ih da dođu, da se zainteresiraju i možda otkriju nešto novo. Istodobno, svjestan sam da su današnje generacije, osobito mladi, često preopterećene obavezama – školom, učenjem i brojnim dodatnim aktivnostima – pa vrijeme postaje dragocjen resurs. To je, čini mi se, jedan od ključnih izazova našeg vremena.

U vašem je umjetničkom radu snažno prisutan interes za djela hrvatskih skladatelja. Kako u obrazovanju novih generacija glazbenika povezujete njegovanje domaće glazbene baštine s potrebom za suvremenim, međunarodno relevantnim umjetničkim obrazovanjem, osobito u kontekstu manifestacija poput Rođendana umjetnosti?

Smatram da kao obrazovna institucija imamo jasnu odgovornost prema hrvatskoj glazbenoj baštini, i to je odgovornost koju ozbiljno shvaćamo. Izvođenje djela hrvatskih autora obvezan je dio naših studijskih programa, a uz to imamo i snažan studij kompozicije, podijeljen u tri smjera – klasičnu, elektroničku i primijenjenu kompoziciju – koji studentima omogućuje razvoj u različitim područjima suvremenog glazbenog stvaralaštva i priprema ih za zahtjeve današnjeg tržišta. Manifestacije poput Rođendana umjetnosti dodatno pridonose afirmaciji mladih izvođača i skladatelja te predstavljaju vrijednu platformu susreta umjetnika različitih profila.

Iz perspektive učenja i podučavanja glazbe, važno je reći da se temeljni principi nastave nisu bitno promijenili još od vremena Johanna Sebastiana Bacha. Nastava se i dalje u velikoj mjeri odvija individualno, kroz rad jedan na jedan, uz dugotrajan proces analize, pokušaja, sumnji i ponovnih pokušaja. Tek iz takvog procesa nastaju nova djela, nove izvedbe i svježe interpretacije. Glazbeno obrazovanje ne funkcionira po logici masovne nastave – nije moguće da deset violinista istodobno uči istu skladbu na isti način, kao što nije moguće da deset dirigenata istodobno dirigira orkestrom.

Suvremene metode koje danas koristimo – mogućnosti snimanja, interneta i brže komunikacije – olakšavaju i ubrzavaju razmjenu materijala i ideja sa studentima, ali temeljni pedagoški odnos ostaje isti. Njegovanje hrvatske glazbene baštine provodimo koliko god možemo: potičemo izvođenje skladbi studenata kompozicije, organiziramo posebne koncerte, simpozije i seminare posvećene hrvatskim skladateljima, a na Akademiji djeluje i ansambl za novu glazbu koji redovito na program uključuje i domaće autore. O našim skladateljima, naposljetku, netko mora voditi brigu – a ako nećemo mi, tko će.

Kako na Muzičkoj akademiji promišljate ravnotežu između obrazovnog procesa i pripreme studenata za profesionalni život, osobito u kontekstu nestabilnih uvjeta rada u kulturi, i koje biste promjene u tom području željeli ostvariti tijekom svog mandata?

Danas se u obrazovanju često govori o kompetencijama koje studenti stječu završetkom studija, a svaki predmet ima jasno definirane ishode učenja koje nastavnici prate tijekom pet godina studija. U tom se smislu studij znatno promijenio u odnosu na vrijeme kada sam ja bio student. Današnje generacije imaju znatno veći izbor izbornih kolegija, mogućnosti dodatnih usavršavanja, cjeloživotnog obrazovanja, seminara i radionica, kao i lakši pristup informacijama. S druge strane, upravo taj široki raspon mogućnosti ponekad dovodi do zbunjenosti, osobito na početku studija, kada su apetiti veliki, a sustav snalaženja još nije razvijen.

Nastavnici pritom imaju važnu savjetodavnu ulogu, no smatram da bi svaki student trebao imati i karijernog savjetnika koji bi ga pratio tijekom cijelog studija, pomagao mu artikulirati interese i afinitete te ga sustavnije pripremao za profesionalni život nakon diplome. U tom smo kontekstu pokrenuli Karijerni centar, koji studente povezuje s budućim poslodavcima poput glazbenih škola, Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT-a i drugih institucija.

Kao obrazovna ustanova, prema pokazateljima tržišta rada u Republici Hrvatskoj stojimo vrlo dobro. Štoviše, trenutačno se otvara više radnih mjesta nego što imamo diplomiranih studenata, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku postoji manjak kadra, osobito u području nastave klavira i glazbene pedagogije. Uz to, mnogi naši studenti ostvaruju zapažene međunarodne karijere, osvajaju nagrade na svjetskim natjecanjima i dobivaju profesionalne angažmane u orkestrima, koncertnim dvoranama i opernim kućama diljem svijeta. U ovom trenutku ne postoji realna bojazan da naši studenti nakon diplome neće pronaći posao. Što će donijeti budućnost, teško je predvidjeti, no za sada Akademija uspijeva odgovoriti na zahtjeve profesije i tržišta rada.