U staroj gradskoj jezgri Šibenika, u povijesno značajnom prostoru Šibenskih bunara izgrađenih 1453. godine, Azimut već godinama djeluje kao puno više od kluba – to je ključno mjesto lokalne nezavisne scene, kulturni inkubator i svakodnevni dnevni boravak za publiku koja želi više od "turističkog sadržaja". Tijekom cijele godine ondje se održavaju koncerti, izložbe, buvljaci, radionice i kvizovi, a ljetni program i ove sezone donosi gust raspored događanja koji se proteže sve do rujna.

Nakon koncerta grupe Lelee (31.7.), kolovoz u Azimutu nudi nastupe izvođača kao što su Ether (1.8.), Ivan Grobenski s ogoljenim Electraw Sessionom (7.8.), Fog Sellers (9.8.) i ROLO (15.8.), ali i prepoznatljive tematske slušaonice poput Indian Summer (16.8.) i Balearic Sound of Summer (2. i 30.8.), te buvljak “Tekstil teror” (2.8.). Uz sve to, uobičajeni ljetni pub kvizovi ritmično ispunjavaju nedjelje. Rujan donosi završnicu u znaku Croatian Travel Festivala i glazbenog showcasea SHIP, čiji je Azimut jedan od domaćina i neformalna baza.

O tome kako izgleda upravljati prostorom koji je istovremeno i klub i zajednica, kako se bira program, zašto zima ima dublji smisao od ljeta i koliko interijer može mijenjati iskustvo glazbe, razgovarali smo s Hrvojem Jelkovićem, voditeljem programa u Azimutu.

Od Terranea do Azimuta, vaš je rad doslovno preusmjerio kulturni smjer Šibenika. Kad se danas osvrnete na tih trinaest godina, kako biste opisali transformaciju grada, publike i samog sebe u tom procesu?

Danas, s odmakom od preko deset godina, puno je jasnije koliko je projekt poput Terranea imao velik utjecaj na kulturni identitet Šibenika. Bio je to snažan akcelerator, pokretač koji je gradu omogućio da iz tranzicijskog stanja napravi veliki iskorak prema kulturnoj prepoznatljivosti. Transformacija je bila brza i nezaustavljiva – Šibenik je u relativno kratkom vremenu prešao put od "grada slučaja" do grada s jasnim identitetom u kojem je kultura postala alat razvoja, a ne samo dodatni sadržaj.

Publika je sazrijevala zajedno s tim procesom, od početne znatiželje do trajnog povjerenja. Od prvih festivala i koncerata na Tvrđavama, u Azimutu, Arsenu… do današnjeg trenutka kada publika dolazi na program a da i ne zna tko točno nastupa ili tko ga organizira. I ne govorim tu samo o Šibenčanima – značajan dio publike tijekom cijele godine u Šibenik dolazi iz Splita, Zadra, Zagreba i šire. Meni osobno taj je proces donio novu perspektivu. Od organizatora raznih događanja postao sam netko tko promišlja širi kontekst – prostora, publike i zajednice, te vremena u kojem djelujemo. Svaki me projekt naučio nečemu: strpljenju, odgovornosti, važnosti suradnje i zajedničkog rada.

Od kad sam se povukao iz organizacije velikih projekata, sav moj rad, promišljanje o kulturi, nezavisnoj sceni i zajednici kanaliziran je kroz Azimut – prostor koji je, a da to možda i nismo planirali, postao svojevrsni centar za razvoj nezavisne kulture u Šibeniku i šire. Od 2021. djelujemo i kao udruga Kolektiv 4B, skup genijalnih ljudi s kojima je sve to dobilo još jedan puno dublji i veći smisao. Ponekad se i sam iznenadim koliko je daleko ta priča dogurala i koliko je Azimut postao važan prostor za razvoj kulture i scene u Hrvatskoj.

Ljetni program Azimuta i ove je godine mozaik svega, od koncerata Lelee, ROLO-a i Ivana Grobenskog, do buvljaka, radionica, slušaonica i izložbi. Što vam je važno pri njegovu koncipiranju? Kako pomiriti želje lokalne publike, profil gostiju koji dolaze ljeti i vlastiti estetski kompas? Koliko vam je pritom važno dati prostor autorskoj, nezavisnoj sceni?

Ključ je uvijek u ravnoteži – između želje za istraživanjem i potrebe za prepoznavanjem. Nastojimo da program odražava duh mjesta i vremena u kojem djelujemo. To znači da u istom tjednu možemo imati i poznato ime i potpuno nepoznatog, ali izuzetno kvalitetnog izvođača. Autorska, nezavisna scena nije rubni dio programa – ona je temelj Azimuta. To je naša polazna točka, naš identitet. Zato publiku gradimo polako, uz dijalog i međusobno povjerenje.

Vjerujemo u publiku koja je znatiželjna, otvorena, spremna poslušati nešto što ne zna, ali zna da će iza toga stajati neka vrijednost. Ljeto u Azimutu donosi širu publiku, mnogo slučajnih prolaznika i posjetitelja. No, ne želimo biti "mjesto za svakoga", pod svaku cijenu. Više nas zanima da budemo "mjesto za svakoga tko traži nešto više". To znači ostati vjerni sebi, vlastitom estetskom kompasu, a istovremeno imati senzibilitet za kontekst u kojem radimo – za grad, turističku sezonu, publiku.

Azimut je mnogo više od kluba – svojevrsni kulturni inkubator koji radi cijele godine i važan je za lokalnu zajednicu. Koliko je zahtjevno održavati takav ritam u turističkom gradu? Kako surađujete s lokalnim umjetnicima i publikom izvan sezone, i u kakvom su odnosu ljeto i zima kad je riječ o kulturnoj energiji, ali i o opstanku?

Održavati kontinuitet u gradu čiji se puls mijenja svakih šest mjeseci zahtjevan je i često iscrpljujuć izazov. Zimi radimo za zajednicu, ljeti s njom. Publika izvan sezone je ona najiskrenija – ne dolazi zato što se "nešto događa na Rivi", nego zato što vjeruje mjestu, našem programskom odabiru. Lokalni umjetnici, kreativci i volonteri nisu samo naši suradnici, nego i graditelji scene, prijatelji, ekipa koja ostavlja snažan pečat u prostoru i daje smisao svemu što radimo. Ljeto donosi vidljivost i prihode, ali zima donosi sadržaj i dublji smisao.

To su dva potpuno različita vremenska razdoblja, gotovo dva različita grada u kojima tada živimo. Volio bih da nam svima cilj postane postizanje neke ravnoteže između tih ekstrema na razini cijele godine. Da bismo i dalje opstali i zadržali ritam od preko 220 programa godišnje – što je naš prosjek posljednjih godina – moramo istovremeno biti mjesto koje okuplja ljude iz zajednice i prostor koji komunicira s ostatkom svijeta: lokalno ukorijenjeni, ali uvijek otvoreni za nova iskustva, suradnje i ideje koje dolaze izvana.

Nakon koncerta grupe Lelee 31. srpnja, početak kolovoza donosi cijeli niz koncerata i slušaonica. Ima li neka večer koju biste posebno izdvojili kao 'ne propustiti', i kako te večeri za vas izgledaju iznutra, kad niste samo domaćin, već i producent, selektor, domaći lik za šankom, čovjek koji je oblikovao svaki kutak prostora? Koliko vam je važna atmosfera koju stvara sam interijer Azimuta?

Teško mi je izdvojiti samo jednu večer, i ne volim to raditi jer svaki događaj nosi svoju mikropriču, drugačiji ton, drugačiju energiju, drugačiji spoj ljudi. Ali kad već inzistirate, reći ću da me posebno veseli Ivan Grobenski i njegov ELECTRAW Session, koncert koji donosi pjesme ogoljene do srži – bez loopova, bez studijskih trikova, samo bend, elektrika i sirova energija. Groba je konačno posložio sve na svoje mjesto i danas je po meni, uz CHUI i Nemeček, naš najpotentniji glazbeni izvozni proizvod. Preporuka, zapravo svima koji su blizu Šibenika da ne propuste četvrtak 7. kolovoza. Eto, sad sam odlutao…

Za nas u Azimutu te večeri nikad nisu rutinske. Često se svi nalazimo i sami u svim ulogama u jednoj večeri; i domaćin i barmen i publika. Osobno, volim takve večeri, promatram reakcije, osluškujem prostor, pazim da svjetlo ne uguši izvedbu, da razina glazbe prati atmosferu, da interijer i prostor izvedbe budu u službi doživljaja. Događanja na otvorenom općenito su zahtjevnija, jer sve mora "kliknuti" bez zidova, koji inače drže sve na okupu.

Azimutov interijer za mene nije samo pozadina, na brzaka složena dekoracija; to je jedan neprekinuti proces promišljanja i oblikovanja, stvaranja i igre s jedinstvenim ambijentom Bunara. Sve je zamišljeno tako da prostor bude aktivan sudionik večeri. Naš interijer nosi slojeve priča, tragove ljudi i emocija, detalje koji nisu tu slučajno. U Azimutu atmosfera počinje i prije prve pjesme – u načinu na koji ljudi ulaze, sjede, gledaju oko sebe. U toj tišini prije zvuka često se krije ono najposebnije.

U rujnu ponovno stiže SHIP, glazbeni festival kojemu je Azimut jedan od ključnih domaćina i promotora. Kako vidite svoju ulogu u tom projektu, i gdje je, po vašem mišljenju, danas granica između lokalne klupske scene i međunarodne glazbene industrije?

SHIP je glazbeni showcase koji organizira ekipa iz Ureda za izvoz hrvatske glazbe (We Move Croatia), kojemu je Azimut jedan od šibenskih domaćina, uz Tvrđavu sv. Mihovila, Kuću umjetnosti Arsen i Tunel. Trudimo se biti što bolji partner, jer vjerujemo da se radi o iznimno važnom, usudio bih se reći i strateškom projektu za kulturu grada Šibenika.

Možda je najtočnije reći da je Azimut mjesto gdje SHIP počinje i završava – prostor prvih jutarnjih kava izvođača, sudionika i publike, mjesto neformalnih razgovora, umrežavanja i opuštenog druženja prije večernjih programa. To je ona topla točka festivala u kojoj se briše granica između pozornice i svakodnevice.

Što se tiče odnosa lokalne scene i međunarodne glazbene industrije – granice su sve tanje, ali i sve izazovnije. Vidljivost je danas lakše dostižna nego ikad, ali vidljivost ne znači nužno i održivost. SHIP je važan alat u pokušaju da se hrvatska suvremena glazbena scena snažnije probije na europskoj i svjetskoj karti, ali i da istovremeno dovede iste takve međunarodne aktere koji traže priliku za afirmaciju u srce Šibenika – ne turistički, nego iskreno, radno, ljudski.