Predstava Odsjaj koreografkinje Vesne Mimice, izazvala je veliki interes plesne zajednice ali i publike koja odlazi na plesne predstave. Premijerno izvedena u Plesnom centru TALA, predstava je reprizno izvedena u Zagrebačkom plesnom centru gdje je dobila i novi oblik zbog različitog prostora. Riječ je naime o duetu žive i filmske izvedbe, odnosno plesača na sceni i plesačice na filmu
'Odsjaj nije klasični romantični duet sjećanja već duet dvoje ljudi koji pamte segmente života, rada, kretnji, osjećaja koji su ih pratili. Neka vrsta stanične memorije u kojoj tijelo samo reagira na misao', kaže Vesna Mimica.
vezane vijesti
U realnom životu Branko Banković, doajen naše suvremene plesne scene i Sanja Hrgetić plesačica i koreografkinja sa zavidnim iskustvom, otplesali su mnogo predstava. Sada se njihova sjećanja isprepliću tako da je Sanja snimljena a Branko pleše u živo.
Da bi ovaj projekt doista bio izveden kako ga je koreografkinja zamislila angažiran je redatelj , osoba koja može povezati scensku izvedbu sa filmskom. Riječ je mladom Tinu Mihaljeviću koji je ovom projetu dao poseban pečat.
'Kao filmskom redatelju, najveći izazov bio mi je prebaciti se iz logike filmske kontrole kadra, montaže i naknadnog oblikovanja ritma u scenski medij gdje sve postoji u realnom vremenu i jednom kontinuitetu. U filmu se često oslanjamo na rez kao alat koji precizno usmjerava pažnju i emociju, dok ovdje sve mora biti unaprijed ugrađeno u odnos prostora, svjetla i trajanja', kaže Tin Mihaljević, redatelj.
Timu Odsjaja tada se pridružuje direktor fotografije Sven Mihaljević koji plesačici Sanji Hrgetić daje jednu prilično tešku zadaću a ta je da iz širine scene uđe u drugi format i sve što bi inače otplesala na sceni postavi uz , na i oko veoma malog prostora koji ima na raspolaganju.
'Najveći konkretan izazov bio je tehničke prirode, odnosno, prevođenje plesa iz trodimenzionalnog scenskog prostora u dvodimenzionalnu projekciju. Takvo što značilo je jasno definirati što se uopće može prevesti, a što se gubi te uskladiti očekivanja svih sudionika koji ne dolaze nužno iz filmskog medija. Perspektiva, kadar, rez i fragmentacija tijela postaju ograničenje, ali i alat, pa je bilo ključno precizno komunicirati gdje su granice izvedivog, a gdje počinje filmska interpretacija pokreta', Sven Mihaljević, direktor fotografije.
Odsjaj je izazvao veliko zanimanje i zbog minimalizma pokreta, glazbe i scene. I dok na jednoj strani gledamo potpuno ogoljeno bijelo platno i plesačicu, s druge strane Branko Banković pleše veoma emotivno i ostvaruje nevidljivu interakciju sa osobom na filmu. Linearna glazba u pozadini nenametljivo prati izvedbu a svjetlo dizajnera rasvjete Saše Fistrića daje dodatni efekt i ta svjetlosna intervencija redatelju ponovno daje mnoge nove mogućnosti i izazove.
