PRIKAZ KONCERTA

Mastodon/Kvelertak/Baroness u Zagrebu: Ta vrela metalna noć

  • Autor: Bojan Stilin
  • Zadnja izmjena 29.06.2022 16:19
  • Objavljeno 29.06.2022 u 16:13
Mastodon - pozornica izgara u paklu zagrebačke Hale

Mastodon - pozornica izgara u paklu zagrebačke Hale

Izvor: Cropix / Autor: Nera Simic

Paklena metal večer možda nije svačiji ideal zabave u ova paklena vremena, ali sa sinoćnjeg tuluma dva benda s juga Amerike i jednog sa sjevera Norveške u zagrebačkom Hala parku malo tko od oko tisuću i pol prisutnih nije otišao zadovoljan

Posljednjih dana prijatelji i poznanici konsternirano su reagirali na činjenicu činjenice da po ovim paklenim vrućinama i u jeku reinkarnacije koronavirusa idem na metal koncert potkraj lipnja. I to ne bilo kakav metal koncert, već tripartitno suočavanje s ako ne najznačajnijima, onda bar nekima od najdosljednijih žestokih bendova nastalih u ovom stoljeću.

Dva od njih dolaze iz iste američke države, vrele južnjačke GeorgijeMastodon je iz Atlante, a Baroness iz grada Savannah – te su oba već rasturala Zagreb (Mastodon čak četiri puta), a među njih se ovoga puta ugnijezdio Kvelertak iz ledene Norveške. U osnovi, sva tri benda koriste sličan postupak – kreću od derivativnog, korijenskog metala i obogaćuju ga bogatom paletom utjecaja, koji kod Baronessa seže od stoner do melodičnih prog nadahnuća, Kvelertak zvuk osvježavaju notama punka, hardcorea i black metala, dok Mastodon cijede dodatnu dozu žestice kroz sludge naglaske i matematički zategnutu svirku.

  • +43
  • +40

John Baizley i Gina Gershon, gitaristički dvojac benda Baroness

Izvor: Cropix / Autor: Nera Simic

Stoga je logičan i redoslijed kojim će se pojaviti pred više stotina vjernih metalaca iz Zagreba i regije, brojka koja će do kraja koncerta narasti i na više od tisuću i pol, u prostoru čiju paklenu unutrašnjost smo već oplakali na nedavnom koncertu The Smile, no srećom u dvorištu, uz rijetke daške povjetarca. Baroness izlaze okupani predvečernjom sparinom, i u 45 minuta svirke koju otvaraju odmah u glavu s 'Take My Bones Away', uspijevaju još malo zagrijati duše svih kojima je drag njihov svirački razigrani, srčani i himnični fenotip metala.

Izvor: Društvene mreže / Autor: rabarbara

Od posljednjeg susreta u Vintage Industrial baru, ovi vitalni južnjaci (i dalje se neumoljivo bave jutarnjim džogingom) reducirali su setlistu na best of format, izbacivši većinu materijala s posljednjeg albuma Gold & Grey, na kojemu se producent Dave Fridmann igrao sebi svojstvenog šarafljenja zvuka preko granice buke. U takvom okruženju i pod dnevnim svjetlom, najviše ruku u zraku i poderanih glasnica zarađuju klasični hitovi poput 'March to the Sea' ili 'Shock Me', dok je posebni užitak gledati dobro razrađene gitarske međuigre Johna Baizleya i Gine Gleason.

Ivar Nikolaisen, osebujan vokal Kvelertaka

Ivar Nikolaisen, osebujan vokal Kvelertaka

Izvor: Cropix / Autor: Nera Simic

Sva ta nježnost i emotivnost raspršit će se izlaskom norveške power šestorke po imenu Kvelertak, čiji hod po rubu oštrice punka i metala će nekima djelovati karikaturno, ali zarazna energija koju emitiraju drži najnabrijanije fanove u konstantnom mosh pit ludilu tokom svih 45 minuta svirke. Nema tu suptilnosti kao kod Baroness: najčešće imate dojam da zapravo gledate Psihomodo Pop u koje je ušao zao duh Venoma ili nekog post hardcore benda.

Izvor: Društvene mreže / Autor: rabarbara

Cirkusku atmosferu konstantno podgrijava pjevač Ivar Nikolaisen čija teatralnost skreće pozornost s tekstova većinom na norveškom (pa ih ionako ne razumijete), dok trojica gitarista i bazična ritam sekcija nemilosrdno pumpaju ionako uzavrelu atmosferu. Uz zalijevanje pivskim B vitaminom te neprekidni pogo, 45 minuta Kvelertaka prolazi u trenu – ako ih pogodite na nekom ljetnom festivalu, sigurno vam neće biti dosadno.

Izvor: Društvene mreže / Autor: rabarbara

Oko 21.30 već je pao mrak i omogućio da se razmašu koloritna rasvjeta i dimna zavjesa koja prati zvijezde večeri. Mastodon su od posljednjeg susreta sa Zagrebom 2017. možda i najdrastičnije promijenili – prošle godine objavili su dvostruki album Hushed and Grim, na kojemu su zvuk zaokrenuli prema kompliciranom prog rocku s tek povremenim bljeskovima genijalnosti te u stalnu postavu uveli klavijaturista s diplomom glazbenog sveučilišta Berkley po imenu Joao Nogueira. Njegove intervencije u zvuk Mastodona su dvojbene: ponekad pašu, dajući čak i starijim pjesmama industrijsku patinu Nine Inch Nailsa, a kad se pusti s lanca pa krene u orguljaško nadigravanje s bendom, vitlajući kosom nalik starim hard rockerima tipa Jon Lord, ipak djeluje kao da je pomalo zalutao.

tportal

Izvor: Cropix / Autor: Nera Simic

Međutim, kad ne pokušavaju biti Pink Floyd metala, već ono na što smo od njih navikli, Mastodon su i dalje četveroglava zvijer koja melje sve pred sobom. I dalje nam nije jasno kako hobotnica od čovjeka po imenu Brann Dailer uspijeva udariti baš svaku činelu ili timpan i baš nikada ne ispasti iz ritma, i dalje je nevjerojatno kako Brent Hinds, Bill Kelliher i Troy Sanders uspijevaju ostati tako ležerni dok im iz gitara izlaze demoni i aždaje čiju zlokobnost osjetite u crijevima i kostima. I da, nije nam baš najjasnije ni zbog čega toliko vole svirati u Zagrebu, jer su u oproštajnoj govoranciji nakon tradicionalno odjavne 'Blood and Thunder', opet ponovili kako im je ovo posebno mjesto na turnejama i obećali skori povratak. Kad bi svaki koncert bio ovakav – moćni, prljavi i glasni tulum na otvorenom koji počinje i završava u pristojno vrijeme – vjerojatno ne bismo preskočili niti jedan.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!