INTERVJU: SAŠA BROZ

Ljudi koji ne poznaju moj rad pripisuju uspjeh Titu

24.04.2013 u 08:00

Bionic
Reading

U povodu imenovanja Saše Broz, koja je zadnje dvije sezone vodila Istarsko narodno kazalište u Puli, na mjesto ravnateljice riječke Opere razgovarali smo s tom bivšom balerinom i kazališnom redateljicom o njenim motivima da prihvati tu važnu funkciju te o programskim i kadrovskim promjenama koje namjerava uvesti u tu kazališnu kuću

U razgovoru nismo zaobišli ni činjenicu da se dio kulturne javnosti obrušio na Titovu unuku, osporavajući joj kvalifikacije za mjesto ravnateljice Opere argumentacijom da do sada nije režirala nijednu operu te da je njen izbor na to mjesto samo još jedan primjer političkog kadroviranja. U takvim ocjenama kao jedan od argumenata spominjalo se i njeno podrijetlo te tzv. bliskost SDP-ovoj politici.

Dvije godine vodili ste Istarsko narodno kazalište u Puli, a sada ćete voditi riječku Operu. Smatrate li to vrhuncem karijere i znači li to da se vaše sadašnje preferencije više kreću u smjeru kazališne organizacije i upravljanja, a manje u smjeru rada na predstavama?
Opera je nešto čemu jako dugo težim, to znaju ljudi koji me doista poznaju i svi moji višegodišnji suradnici. Ta se vrata nisu brzo i lako otvarala. Ako uzmem u obzir to da sam u posljednjih šest mjeseci dogovorila dvije operne režije i prihvatila ponudu intendantice Matošević-Orešković, može se reći da se moj umjetnički san polako ostvaruje. Posebno me veseli, a ujedno intrigira činjenica da se osim umjetničkog vođenja Opere od mene očekuje i konkretan producentski pristup. Također, mjesto ravnateljice Opere uključuje prijedloge u osmišljavanju koncertnog programa orkestra riječke Opere i muzičkog dijela vezanog za Riječke ljetne noći. Dakako da neću i ne želim zapostaviti svoju profesiju kazališne redateljice, a uz već spomenute dvije operne režije do kraja ožujka 2015. imam dogovorene četiri dramske režije. Ovo je sigurno moje najplodnije i najturbulentnije profesionalno razdoblje do sada.

Hoćete li u opernom repertoaru u idućoj sezoni staviti naglasak na program tipičan za hrvatske operne kuće, primjerice Verdija, ili namjeravate osluškivati europske trendove i promovirati neke intrigantne naslove ili pak ići u smjeru spektakala?
Opera HNK Ivana pl. Zajca djeluje u dvojezičnom području, tako da je potpuno jasno da publika voli operu na talijanskom jeziku. Verdi, Puccini, Bellini, Donizetti i ostali talijanski operni autori doista su najzastupljeniji na regionalnoj opernoj sceni. Kao producent razmišljam pragmatično - ono što publika želi vidjeti i oni naslovi koji uvijek pune gledalište moraju biti dio repertoara. No moje glazbene preferencije idu u smjeru baroka i voljela bih da se publika upozna i s nekim od baroknih opernih autora. Barokna opera je glazbeno-scenska ekskluziva koja u svojoj formi nerijetko uključuje balet. Handel, Monteverdi, Rameau i Purcell redovito i bez iznimke nalaze se na programima svih značajnijih europskih opernih kuća, a riječka Opera ima potencijal za postavljanje takvog djela na pozornicu. To bi svakako bio spektakl o kojem govorite. Također nećemo izostaviti ni domaće autore. Recesijom bremenita vremena ne dopuštaju možda da svaka ideja bude realizirana, ali upravo to dovest će do nekih zanimljivih i nužnih povezivanja s drugim opernim kućama, pa i sinergije festivalskih programa u regiji.

Jeste li pratili dosadašnji rad riječke Opere? Koliko ste bili zadovoljni njime i namjeravate li uvesti i neke radikalne promjene, primjerice zaposliti neke nove pjevače ili pozvati u goste velike europske redatelje?
Poznajem i cijenim rad riječke Opere. Imamo sjajne muzičare, soliste i izuzetno kvalitetan zbor. Neki od solista riječke Opere vrlo često su gosti i na stranim pozornicama. Izuzetno sam zadovoljna onim što sam do sada imala prilike čuti i vidjeti. Premijera 'Aide' u Rijeci bila je veličanstvena, muzički besprijekorna, a izvedbeno emotivna. Mislim da je riječka publika, koja je premijeru nagradila ovacijama, svjesna da ima operni ansambl s potencijalom da bude prvi u regiji. Angažiranje pjevača po projektu je nužno jer je naprosto neizvedivo to da se podjela 'glasovno' pokrije solistima koje sada imamo na plaći. Taj problem imaju svi operni ansambli u Hrvatskoj. Imamo nekoliko stalnih suradnika koje bih vrlo rado zaposlila, no trenutačno nam to situacija ne dozvoljava. Fantastična Kristina Kolar nedavno je prešla iz mezzosoprana u sopran, tako da bi svakako bilo dobro u nekoj budućnosti zaposliti kvalitetnu mezzosopranisticu. Volim kada se pjevači angažiraju po projektu jer to uvijek donosi svježinu. Strani pjevači i operni redatelji redovito surađuju s riječkom Operom i tu praksu ćemo nastaviti. Financijska situacija diktira dovođenje opernih i režijskih zvijezda, no činjenica je da imamo Renatu Pokupić, Tomislava Mužeka, Kristinu Kolar, Vedranu Šimić, Valentinu Fijačko, Dubravku Mušović-Šeparović i Lanu Kos, koji su već dio elitnog opernog establišmenta, te nešto mlađe Gorana Jurića, Domagoja Dorotića i Ljubomira Puškarića, koje europske, odnosno svjetske operne pozornice tek otkrivaju. Domaća operna scena ima kvalitetne pjevače i ne možemo biti nezadovoljni.

Budući da je intendantica riječkog kazališta i sama dirigentica, odnosno dolazi iz svijeta glazbe, a vi iz svijeta baleta i kazališta, bojite li se da možda nećete imati potpunu slobodu u odlučivanju?
Ja sam uvijek bila timski igrač i tako mislim funkcionirati i dalje. Bez obzira na moju funkciju ravnateljice, ja sam u riječkoj Operi tek 'prva među jednakima' i ne želim da me funkcija izdvaja. Intendanticu Matošević-Orešković imala sam prilike bliže upoznati prošle jeseni, dok sam postavljala 'Umišljenu bolesnicu' Carla Goldonija u Talijanskoj drami HNK u Rijeci. Imponira mi njezino glazbeno znanje i sve što je napravila za riječku Operu te mislim da ćemo jako dobro funkcionirati kao tim. Suradnja nam je iznimno dobra i bazira se na međusobnom povjerenju.

Vjerojatno ste već čuli da je vaše imenovanje na mjesto ravnateljice riječke Opere izazvalo burne reakcije u kazališnom i glazbenom svijetu. Naime govori se da je riječ o političkom imenovanju SDP-a, jer ste bliski toj političkoj opciji, te da je to primjer političkog kadroviranja jer do sada niste režirali nijednu operu i da zapravo imate kvalifikacije za šeficu Drame ili Baleta, a ne Opere. Kako biste to komentirali?
Moram priznati da na pitanja 'govori se, rekli su' nerado odgovaram, no pokušat ću biti konkretna. Da mi je sada, umjesto Opere, bilo ponuđeno mjesto ravnateljice Drame u Rijeci ili bilo gdje drugdje – ne bih ga prihvatila jer trenutačno za to nemam motivaciju, a i mislim da bih se dosađivala na takvoj poziciji. To mi ne bi bio izazov. Sada je tako. U Hrvatskoj ne postoji nijedna važnija funkcija koju bih mogla obnašati, a da oni koji ne poznaju ni moj rad, ni mene, zbog mog podrijetla ne bi mogli dovesti moj uspjeh u kontekst političkog predznaka. Takva razmišljanja spadaju u srednji vijek, a ne u 21. stoljeće. Svakako moram zahvaliti svima, a bilo ih je nevjerojatno mnogo, koji su mi dali ogromnu i bezrezervnu podršku. Također zahvaljujem i onima koji su moje imenovanje negativno komentirali, to mi svakako ide u prilog jer se samo za nekim tko doista vrijedi sve diže i bude uzburkano. Na to sam navikla i to me osnažuje.

Što mislite, koliko će vam vaše umjetničko obrazovanje – kazališna akademija te baletno znanje i iskustvo – pomoći u osmišljavanju opernog repertoara i općenito u upravljanju riječkom Operom?
Sav moj dosadašnji rad u teatru na neki način bio je ulog, ali i kvalifikacija za ovakav posao. Na prestižnom Moskovskom akademskom koreografskom učilištu MAXY, na kojem sam bila na stipendiji, na audiciji se provjeravalo, osim plesnog, glazbeno znanje budućih studenata. Pretpostavljam da vam nije nepoznato da svaka balerina klasičnog baleta mora poznavati note i svirati klavir. Tako je naime bilo u vrijeme dok sam se ja školovala za klasičnu balerinu. Dakako, studij je uključivao povijest muzike i plesa te muzikologiju kao izborni predmet. No to je manje bitno od mog scenskog iskustva koje je vrlo korisno svakom redatelju, dramskom i opernom. Sve svoje predstave mogla sam i osobno koreografirati, no rado sam taj dio posla prepuštala drugima.

Mislite li da ćete uspjeti ostaviti trag u riječkoj Operi?
Biti ravnatelj opere ne uključuje samo osmišljavanje umjetničkog programa, već i njegovo produciranje, za što je potrebno mnogo više od formalnog obrazovanja, scenskog iskustva i poznavanja opernih opusa skladatelja. Kada bih mislila da neću moći ili znati ostaviti neki trag u riječkoj Operi, ne bih prihvatila mjesto ravnateljice. Od sebe uvijek očekujem najviše.