Nisu kazališta, nisu muzeji, nisu koncertne dvorane, premda se u njima igraju predstave, otvaraju izložbe i održavaju koncerti. Nisu škole, premda se u njima uči; nisu ni obična mjesta okupljanja, iako je upravo to već desetljećima važan dio njihove funkcije. Oni su gradski Centri za kulturu, nastali s idejom da kultura ne pripada samo velikim institucijama u gradskom središtu nego i četvrtima u kojima ljudi žive – i da građani pritom ne moraju biti samo publika.

Zagrebačka mreža centara za kulturu počela se oblikovati još pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, da bi do danas njihov broj narastao na čak 17. Jedan od njih već pedeset godina djeluje u Maksimiru; od početka čvrsto vezan uz kvart u kojemu djeluje, svoje je programe iz dvorana širio u parkove, škole, vrtiće i na trgove, spajajući profesionalne umjetnike, amatere i stanovnike Maksimira.

Upravo će tako, kao veliko kvartovsko okupljanje na nekoliko lokacija u subotu, 3. listopada, Centar za kulturu Maksimir proslaviti svoj 50. rođendan cjelodnevnim besplatnim programom koji će se od jutra do večeri širiti od okretišta Borongaj preko Parka Otti Berger do njegove današnje adrese u Švarcovoj 18. Bit će tu murala, filma, stripa, kazališnog buvljaka i cirkusa, radionica za djecu, DJ-a, karikatura, zagrebačkih šlagera i, za kraj, latino ritmova.

Dvije sobe, cijeli kvart

Makismirska priča započela je u jesen 1976., osnutkom ustanove koja je s radom započela 1977. godine u dvjema prostorijama u Filipovićevoj 1 i s tek nekoliko zaposlenika. Ideja je od početka bila široka: stvoriti mjesto kulturnog stvaralaštva, obrazovanja i susreta stanovnika Maksimira.

Tijekom desetljeća iz toga su nastale manifestacije poput Ljeta u Maksimiru, Maskarade, Praznika kestena, Solsticijskih svečanosti, Trke na prstenac, programa Od poklada do jeseni, Kazališnog kotla, Nedjeljne košnice, Malog kvadrata i Raspjevanog Maksimira. Zajednički nazivnik tih vrlo različitih programa bila je jednostavna zamisao koja je ostala važna do danas: kulturu ne stvarati samo za građane nego zajedno s njima.

Zato se mnogo toga događalo upravo ondje gdje se odvijao i svakodnevni život. Park Maksimir, trgovi, škole, vrtići i prostori tadašnjih mjesnih zajednica pretvarali su se u pozornice i galerije.

Maksimir pod vedrim nebom

Za vrijeme Ljeta u Maksimiru park je mjesecima bio prostor predstava, koncerata, folklora, jazza, dječjih programa i izložbi, a ondje je svojedobno bila postavljena i prva pokretna knjižnica u Zagrebu. U javnom su prostoru intervenirali i umjetnici poput Julija Knifera, Zlatana Vrkljana, Krešimira Bauera, Vladimira Dodiga Trokuta, Milene Lah i Ivana Briskog.

Nije stoga slučajno što će i rođendanska subota početi izvan Centra. Od 10 sati kod okretišta Borongaj studenti i alumni zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, u suradnji s mentorom Tomislavom Buntakom, oslikavat će tri velika panoa u sklopu programa Izložba na cesti. Jubilej tako neće ostati samo zabilježen u arhivi nego će dobiti i svoj trag u prostoru kvarta.

Poslijepodne se središte događanja seli u Park Otti Berger, gdje će se možda najbolje vidjeti koliko se današnji Centar oslanja na onu staru ideju sudjelovanja. Empiria Teatar donosi kazališni buvljak "Šteta bacit", svojevrsni free shop u kojem nekadašnji kostimi, rekviziti i dijelovi scenografije dobivaju novi život, a posjetitelji ih mogu besplatno ponijeti.

Frano Petruša predstavit će strip-izložbu "Gospodin I", čiji je junak postao zaštitno lice proslave, dok će jedna od najdugovječnijih radionica Centra, KRAP, sa svojim polaznicima smišljati vlastitu himnu, ples i buduću maskotu.

Amateri, ali ozbiljno

Tu je i jedna lijepa mala poveznica između prošlosti i sadašnjosti. Kulturni amaterizam desetljećima je bio jedan od važnih stupova Centra: u njemu su djelovale likovne, plesne, glazbene i dramske skupine, kao i alternativna kazališta Aruša, Penso+, Šipak, ARS te akrobatsko kazalište Triko.

Dječji zbor Vjeverice, osnovan 1986., nastupao je na festivalima i surađivao s poznatim glazbenicima, a njegovu tradiciju rada s djecom poslije su nastavili drugi programi, među njima i orkestar SO-DO. Današnje dramske i akrobatske radionice, ples na svili i akrobalans samo su suvremeniji nastavak iste priče.

Na rođendanu će se taj kontinuitet vidjeti u sasvim konkretnom obliku. Četrnaestogodišnji Luka Sedlić, odnosno DJ BYTE, najmlađi polaznik DJ radionica Centra, dobit će svoj termin za pultom; Tricycle Trauma održat će radionicu cirkuskih vještina i nastup na štulama, a predškolci će kroz radionicu "Die Elfen" učiti prve engleske i njemačke riječi kroz igru, pjesmu i pokret.

Klinci preuzimaju

Djeca će na radionici "Naš Maksimir, naš svijet" crtati kako vide svoj kvart danas, ali i kako zamišljaju njegovu budućnost. Od 17 sati posjetitelje će portretirati Nik Titanik, a večernji dio programa na otvorenom pripast će Zagrebačkim Šlageristima, Ivani Starčević i Matiji Antoliću.

Posebno mjesto među programima ima Maksimirska dojmovnica, zamišljena kao zajedničko prikupljanje sjećanja i izrada spomenara kvarta. Takav program dobro pristaje instituciji čija se povijest teško može odvojiti od povijesti njezinih korisnika. Centar je još 1981. pokrenuo lokalni list Maksimir, poslije obnovljen kao Maksimir moj kvart, a posljednjih godina ponovno prikuplja sjećanja stanovnika i pokušava sačuvati male, osobne povijesti prostora koje obično ne ulaze u službene kronologije.

Sve adrese kulture

Ni sam Centar tijekom tih pedeset godina nije ostao na istoj adresi. Preseljenje u Dom na Kozjaku 1984. donijelo je bolje uvjete za rad, a 2013. sve su aktivnosti objedinjene u Švarcovoj 18. Velika i mala dvorana, prostori za radionice i galerija Crta omogućili su širenje programa na kazalište, ples, glazbu, film, fotografiju i likovnu umjetnost, ali i na edukativne sadržaje za djecu, mlade, odrasle i osobe treće životne dobi.

U posljednjem desetljeću mijenjali su se formati, ali ne i osnovna logika. Galerija Crta posvetila se crtežu i mlađoj umjetničkoj generaciji, Izložba na cesti i Kultura ulice ponovno su umjetnost iznijele u javni prostor, a Film u kvartu zajedničko gledanje filma vratio je među susjede. Više od 40 posto svih aktivnosti odnosi se na programe za djecu i mlade, a samo su u tri mjeseca prošle sezone realizirali čak sedam kazališnih premijera. Centar stoji i iza jedne od najvažnijih godišnjih manifestacija u Maksimiru, Praznik rada, te sudjeluje u realizaciji Zagreb Classica.

Tu su i Q’ART u tvom KVARTU, programi tolerancije i permakulture, škola mjuzikla, koncerti školskih bendova, radionice novih medija i podcast Kulturni maksimalac. Suradnja s Kućom Nahero, Empiria Teatrom i Suvremenim glazbenim ansamblom otvorila je prostor nezavisnoj sceni, dok noviji programi obuhvaćaju i Književni laboratorij Maksimir, Ciklus monodrame, mjuzikl za djecu Božićno čudo, pa programi CK:Mčita, Zimski park, Skate (ne) kultura te inkluzivne projekte CeDePe CK:M i Afrika u Maksimiru.

Finale u kući

I sama proslava zato se navečer vraća u zgradu Centra: u Maloj dvorani prikazivat će se filmovi mladih autora Kinokluba Zagreb nastali pod vodstvom redateljice Dalije Dozet, u kojima su mladi istraživali upravo Maksimir, dok će galerija Crta izložbom "Jučer, danas, sutra" otvoriti pogled na pola stoljeća rada ustanove. Izložba će biti otvorena od 16 sati, a njezino svečano otvorenje počinje u 19 sati.

Završnicu će preuzeti glazba: od 20 do 22 sata u Velikoj dvorani nastupit će venezuelanski glazbenik i pjevač Ricardo Luque s prijateljima, uz latino repertoar kojim će se zaključiti dvanaest sati programa. Sva događanja su besplatna.