'BIT po BIT, sad smo već došli do bytea!' informatički se šali Vojin Perić, dugogodišnji umjetnički voditelj i kazališta i festivala. Bijenalni festival ugošćuje produkcije kazališta i kompanija sličnog profila kakav je Novi život, kazališta koji rade sa slijepim i slabovidnim izvođačima, ali ne nužno i za takvu publiku. Od 11. do 17. listopada, na pozornici Vidre nastupit će skupine iz Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Slovenije i Crne Gore. Svako od gostovanja posebno je po nečemu, ali najzanimljiviji su ovi bliži slučajevi.

Udruga za kulturu slijepih Homer osnovala je svoju dramsku radionicu nakon gostovanja Novog života u Crnoj Gori, a sada dolazi na festival s predstavom naslova 'Noćno sunce' u kojoj se osobne povijesti i svjetonazori izvođača spajaju s motivima preuzetim iz djela Daniila Harmsa. Koliko je institucionaliziranje izvedbenog rada slijepih i slabovidnih ipak moguće, kao i obrazovanje za takve poslove, pokazuje primjer Metke Pavšič, slijepe glumice koja je na ljubljanskoj Akademiji za gledališče, radio film in televizijo magistrirala na studijskom programu Oblici govora monodramom 'Ne žalim za ničim'. Predstava je na rasporedu 14. listopada u 15 sati, dok večernji termin istog dana zauzima također slovensko Gledališče slepih in slabovidnih Nasmeh s predstavom 'Ah, ove lude žene' prema tekstovima Alda Nicolaja.

Gotovo su stalni gosti festivala britanska skupina Extant, prva organizacija za izvedbene umjetnosti u Velikoj Britaniji koju vode slijepi i slabovidni profesionalni umjetnici. Zagrebačkoj će se publici ove godine predstaviti radnom verzijom 'Stolica' Eugenea Ionesca u režiji voditeljice skupine Marije Oshodi te autobiografskom monodramom Liz Porter 'Učiti vidjeti'. Američki Theater Breaking Through Barriers dolazi s komadom 'U očekivanju Godota' Samuela Becketta. Domaći dio programa osmog BIT-a čini prezentacija 'Dodirove stilske vježbe', niz monologa gluhoslijepih članova zagrebačkog Dramskog studija Dodir(i) u režiji Denisa Patafte te dvije nove produkcije Novog života: mlađoj publici namijenjena 'Ispeci pa reci' i nešto ozbiljnija 'Ćelava pjevačica', obje u režiji Ane Prolić.

I letimičan pregled naslova govori da se kazalište slijepih i slabovidnih nerijetko odlučuje za apsurdne dramske ili prozne predloške. Razlog nije samo želja da se do poništenja naglasi predrasuda koja slijepe i slabovidne osobe u kazalištu smatra apsurdom, nego i položaj u kojem se Novi život, zajedno s festivalom, odnedavno našao. Od ove godine, tvrdi Vojin Perić, Ministarstvo socijalne politike i mladih ukinulo je sredstva za hladni pogon Kazalištu Novi život pa će ono, ako se nešto ne promijeni, početkom 2014. biti prisiljeno zatvoriti vrata i nakon 65 uspješnih godina vratiti se u mrak.

No Perić i kompanija nadaju se da se to ipak neće dogoditi, jer u sklopu festivala organiziraju i okrugli stol s temom 'Pristup slijepih osoba kulturi' s članovima EBU-a (European Blind Union), na kojem će biti donesen i dokument koji bi trebao postati i službenim dijelom politike EU-a. Upravo zato što ne namjeravaju odustati, Novi život pun je planova za ovu i sljedeću sezonu, među kojima su kabare 'A kako vi vodite ljubav', predstava Ksenije Zec i Saše Božića 'Dok ležah na samrti' prema Williamu Faulkneru, projekt Petre Radin i Leona Lučeva 'Dinosauri' te autorski rad Ivana Plazibata 'Jučer sam se sjetio plave'. Pritom se već misli o sljedećem BIT-u, koji bi Vojin Perić volio vidjeti u Vukovaru.