Hrvatski živi od turizma ili, bolje rečeno, preživljava. Pa ipak, naš se turizam nerijetko svodi na parolu - sunce, more i nebo i - tko to može platiti? Apartmani niču kao gljive poslije kiše i čini se da je mjera uspješnosti građanina Hrvatske ima li negdje neki apartman koji bi ljeti na potezu od Istre do Dubrovnika mogao iznajmiti. I to je uglavnom ono što turistima nudimo - sunce, nebo i more. Međutim prirodne ljepote, koje nagrizaju naša gramzivost i oholost, nisu više ono čime tolike turiste možemo privući, a lokalnom stanovništvu u turističkim destinacijama, kojih nije malo u zemlji, takav turizam zagorčava život.

Doc. dr. sc. Romana Lekić sveučilišna je profesorica na Veleučilištu Bernays i članica Znanstvenog vijeća za turizam i prostor HAZU-a. Nedavno je objavila knjigu 'Nematerijalna baština kao transformativna snaga u turizmu - fenomenologija turističkog doživljava' (Jesenski i Turk), u kojoj o turizmu progovara kao o iskustvu i nudi vrlo konkretne i jasne upute kako nematerijalnu baštinu promovirati, kako oživjeti turističke potencijale nekih regija u Hrvatskoj, ali i kako to postići bez narušavanja kvalitete života lokalne zajednice.

Znanstvenu i stručnu karijeru posvetili ste turizmu i možemo reći da je ova knjiga svojevrsna kruna tog rada. Može li kod nas zaista nematerijalna baština biti snaga u turizmu?

Glavne teme u knjizi su turizam i baština, njihov suživot i način uključivanja baštine u turizam. Te su teme važne i bitne, o njima se govori, piše, analizira ih se, statistički obrađuje, štiti se baština, konzervira, ali i uništava, razara. Kroz ovu knjigu pokušala sam dati drukčiji pogled i pristup fenomenu turizma te odnosu turizma i baštine. Ne više ekonomskim i analitičkim jezikom, kojim brojimo noćenja, koliko je gostiju došlo, a koliko izašlo, koliko je članarine i boravišne pristojbe pobrojano, koliko je ležajeva prodano, kroz bilancu i utjecaj turizma na BDP. Pogled koji želim dati i put kojim ga želim provesti ide kroz 'Vilinska vrata'. Inspiraciju za ovaj simbolični naziv dala mi je istoimena knjiga akademika Radoslava Katičića. U toj knjizi, kako kaže sam akademik Katičić, 'motri prostor i uočava da je prostor doživljen kao božanski' onda kada se povezuju prošlost i sadašnjost i ono što ne vidimo kao fizički prostor, već ono što je sačuvano u usmenim predajama, mitovima, legendama, tradicijskim ritualima, plesovima, pjesmama, ono što se može iščitati i iz toponima i simbola, a što je dugo bilo u sjeni.

Baština u turizmu često postaje sredstvo, strategija za kolektivno nesvjesno, u kome se kao u zrcalu kroz ponudu turističke destinacije sastavljaju rasuti narativni elementi. Kako bi baština postigla željeni status brenda, više nije dovoljno zapljusnuti pasivne gledatelje reklamama, treba ponuditi doživljajno iskustvo. Realno gledajući, često tako baština postaje zloupotrijebljena kroz modifikaciju - i baština se tako prodaje kao roba.

Hrvatski se turizam nerijetko svodi na ponudu sunca i mora. Koliko smo danas svjesni toga da se nijednom, pa ni onom turistu s najmanje novca, koji je spreman potrošiti, ne može ponuditi samo sunce i more?

Hrvatska turistička teorija i praksa dugo godina je pod pritiskom preživljavanja, uglavnom orijentirana na kratkoročne aktivnosti. U takvom ozračju moguće turističke privlačnosti (potencijalne i realne turističke atrakcije) kao osnovica dugoročnog razvoja turizma ostajale su na rubu turističkih istraživača, prepoznavanja i zaštite od neracionalnog iskorištavanja ili čak uništenja. Zbog prirode kulturno-turističkog proizvoda, koji se gotovo istodobno proizvodi i troši u turističkom doživljaju, razvoj proizvoda turizma koji se bazira na nematerijalnoj baštini valja smatrati ne samo upravljačkim procesom, nego i kulturnom sintezom. Novi pogled na turističke destinacije kao pozornice za kreiranje i upravljanje doživljajem i iskustvom nameće potrebu za drugačijim pravilima igre i ulogom koju prostor ima u turizmu. Taj prostor promatramo kroz tri komponente: kao prostor resursa, prostor aktivnosti i prostor doživljaja. Takav prostor dobiva konotaciju kao milje destinacije i postaje metarazina, čija je složenost zapravo kaleidoskopska struktura turističkog miljea.

Koliko smo, u kontekstu razvoja turizma, kao jedne od najvažnijih grana hrvatskog gospodarstva, svjesni njegovih stvarnih mogućnosti i dosega? Što vam najviše smeta?

Potreban je drugačiji pogled na turizam i na stereotip o turizmu kao isključivo rigidnom gospodarskom (ekonomskom) fenomenu. On je, prije svega, fenomen i to WTO (Svjetska turistička organizacija) javno proklamira: sve je više iscjeljujuća industrija i turist postaje putnik koji odlazi na putovanje da bi radio na sebi. Uključivanje baštine u turizam i interpretacija te baštine na održiv način pokazuju da turizam posjeduje i mnoga druga, suptilnija svojstva koja u konačnici odlučuju i o njegovu gospodarskom učinku. Sljedeće dvije teme najčešće se zaobilaze u pragmatičnom poimanju turizma, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu – to su interkulturalna komunikacija te autentičnost i doživljaj u turizmu.

Za ortodoksni, monostrukturirani i pojednostavljeni gospodarski pristup one su suviše fluidne. Nerazumijevanje ovakvog pristupa predstavlja opasnost za istinske gospodarske učinke nadolazećeg turizma, gdje turisti postaju ekološki osviješteni te s drugačijim zahtjevima i motivima. Potrebna su nova znanja u turizmu jer se većina ljudi koji su danas uključeni u turističke tokove još uvijek nalazi na razmeđi - iznutra na njih djeluju arhetipovi, a izvana primaju utjecaje kulturnih stereotipa kroz naglašen utjecaj masovnih medija.

Na kojim ste primjerima analizirali nematerijalnu baštinu u Hrvatskoj? Što to može biti hrvatski drive u odnosu na druge mediteranske zemlje?

Način interpretacije baštine u turizmu u Hrvatskoj ukazuje na standardiziranost i nedostatak kreativnosti, ali i nedovoljno razvijenu svijest o važnosti kulturne baštine i njenim mogućnostima u turizmu, odnosno neznanju o vlastitoj baštini i dionika u turizmu i lokalnog stanovništva. To upućuje da se sustavno treba mijenjati svijest turističkih radnika i ljudi koji žive u turističkim destinacijama te početi razmišljati i djelovati na novi način jer je baština dio prostora u koji turisti dolaze, a cjelovit doživljaj turističke destinacije ovisi upravo o tome na koji će se način baština predstaviti i protumačiti. Na turizam treba gledati holistički, kao na fenomen, aktivnost i aspekt života koji gotovo jedini može prirodno i kulturno dobro, pa i ono nematerijalno, pretvoriti u gospodarsko dobro, i to bez njegova obezvređivanja i bitne promjene - ako se primjenjuju načela održivog razvoja. U praksi to konkretno znači novi put prema kreativnosti i inovativnosti, kako biti drukčija turistička destinacija, a ne kako biti bolji od svojih susjeda.

Novi oblici turizma, kao što je turizam posebnih interesa, ali i novi oblici smještaja za cjelogodišnji turizam, kao što su mali tematski kampovi, tematski kamping resorti, obiteljski hoteli, mali tematski hoteli, heritage hoteli, dizajn hoteli, bike friendly, pet friendly, eco friendly, raspršeni hoteli itd,. koji su istodobno i turističke atrakcije, upravo su ono što u Hrvatskoj treba i takav oblik kroz obiteljsko poduzetništvo i kreativne industrije treba poticati jer su takvi hoteli fleksibilniji, bolje poznaju baštinu i surađuju s lokalnom zajednicom, poštuju lokalni kolorit i posebnosti. Posebnu pažnju treba posvetiti i hortikulturnom uređenju i interpretaciji drveća i biljnog svijeta, odličnog resursa za tematiziranje i kroz našu apotropejsku tradiciju – svako drvo i svaka biljka imaju svoju priču i dio su drevnog narodnog liječenja! Svakako je bitan i fenomen vode – rijeke, jezera, potoci, a ne samo more. Tu je isto odlična poveznica s mitskim bićima i našim piscima koji opisuju taj mitski svijet, tako i priče o vilama mogu postati turistička atrakcija. Novi trendovi, kao što su antistresni oblici turizma, mindfulness, healthiness, povezuju se s nematerijalnom baštinom. To može biti dodana vrijednost za terase, balkone, vrtove, tematske pješačke staze, ugostiteljske objekte itd. To je poveznica i s našom tradicijom, jer nam se lipanj zove tako zbog štovanja i priče o moći lipe te kada lipe cvjetaju – cijeli niz pjesama vezan je za taj fenomen. Hrast je našim precima bio sveto drvo, a perunika/iris je 2000. godine proglašena našim nacionalnim cvijetom.

Svodi li se turizam u Hrvatskoj geografski na Istru i Dalmaciju? Što je s kontinentom? Kako stoje Slavonija, Lika, Turopolje?

Kontinent se također brendira i to na globalnoj razini. Međimurje i tamošnja turistička zajednica postižu velike uspjehe: međimurski vinari prošle godine ponovo su osvojili čitavu nisku medalja u novom ciklusu ocjenjivanja vina na svjetskoj razini – Decanter World Wine Award. Tako je Međimurje svrstano među najbolje svjetske vinarske regije: od 18.000 ocijenjenih vina, dobili su čak 29 medalja. Izuzetno razvijaju na održiv i kreativan način vinski turizam i interpretiraju vinske ceste. Naše Međimurje je svjetski poznata destinacija jer se brendira i kao 'zemlja u kojoj je rođen vizionar Rudolf Steiner' i to je važan zaokret i ka ruralnom turizmu, a Steinerove spoznaje i dosezi i danas, skoro stotinu godina nakon njegove smrti, mogu se primijeniti i usmjeriti put ka održivom ruralnom razvoju i turizmu.

Centar dr. Rudolfa Steinera u Međimurju neumorno kroz predavanja, edukacije, savjetovanja i radionice pokazuje i dokazuje kako se kroz biološko-dinamički pristup životu može kreirati brend te ostvariti ravnoteža i u segmentu turizma. Ta se inicijativa širi na cijelu Hrvatsku, pogotovo kontinentalne destinacije, koje se žele povezati kroz ovaj transformativni turizam s ciljanim tržišnim nišama. To je osobito interesantno za OPG-ove, male obiteljske tematske hotele i tematske kampove te za restorane. Odličan primjer je i Sv. Ivan Zelina jer je taj grad postao najsnažnija i najatraktivnija destinacija u Zagrebačkoj županiji. Direktorica Turističke zajednice Marinka Zubčić Mubrin inicirala je ono što je izazvalo divljenje i Svjetske udruge novinara i pisaca u turizmu te drugih dionika u tom području, pa je taj projekt već osvojio nekoliko nagrada. To je način na koji se destinacija kreativno brendira kroz novi trend ekološkog i zelenog turizma, a u projekt 'Čarobni zelinski vilinski park' trenutačno je uključena 31 vila/kuća za odmor. Svaka ima svoju priču koja je povezana s drvetom, voćkom, biljkom ili cvijetom u vrtu i okružju ili je kao narativ povezana s imenom kuće ili vlasnika. Naglasak je na umrežavanju lokalne zajednice kroz storytelling i kreativnu interpretaciju, a pojedine biljke i drveće imaju posebnu energiju i magijsko značenje te su povezani s korpusom mitskih motiva i elemenata, pa čak i s astrologijom. Uz slavensku mitologiju, gdje je istaknuta poveznica s pučkim tradicijskim kalendarom i slavenskim božanstvima te Danom grada, koji je povezan s imenom i blagdanom sv. Ivana, uključene su priče iz drugih mitova kao baza za interkulturalno spajanje i brend komunikaciju. Naglašeni su i tradicijski obredi i rituali, koji su i danas prisutni u folkloristici, a obrađeni su i opisani na znanstveni način.

Spajanje vila/kuća za odmor ide i kroz ritam i element glazbe, tako da svaka ima i svoju pjesmu. Kroz cijeli 'Čarobni zelinski vilinski park' proteže se energetska interkulturalna poveznica kroz slavnu Beethovenovu Devetu simfoniju, u kojoj je 'Oda radosti' kao himna EU-a, jer je poznato da je Beethoven volio piti i vino iz zelinskog kraja. Dodana vrijednost je i Zelinska vinska cesta s probranim vinima i združenim vinarima koje spaja 'kraljevska energija' kroz ime sorte kraljevina, a koju je pio i sam Beethoven.

Što vi u knjizi predlažete? Kakve ture, projekte? Gdje imamo najveću šansu i tko mora biti taj koji će poduzeti prvi korak?

Riječ je o rješenjima do kojih sam dospijevala istraživačkim radom i potvrđivala ih u znanstvenim, stručnim i nastavnim projektima kroz pedagoški i andragoški kreativan rad sa studentima, ali i turističkim zajednicama i razvojnim agencijama. Fenomen turizma obrađujem kroz psihološko, antropološko i filozofsko stajalište, što donosi posve novo tumačenje destinacije, baštine, turističkog potencijala i turizma u cjelini. Čitatelja prvo vodim kroz pregled teorijskih spoznaja, dajem pojam i definiciju kulture, opisujem folklor kao nositelja simbola identiteta i tradicije, gostoprimstvo i mobilnost kao mitske elemente turizma. Tu su još teorijski uvidi u interkulturnu komunikaciju s naglaskom na arhetipove i stereotipe i ulogu medija, potom autentičnost u turizmu i razlikovanje komodifikacije u odnosu na tradiciju. Teorijski pregled završavam prikazom i uputama o turističkoj destinaciji kao pozivnici za upravljanje doživljajem, gdje upućujem na upotrebu ekonomije iskustva i doživljaja, sistemsko razmišljanje i gledanje široke slike kroz važnost turističkog prostora u kreiranju doživljaja i iskustva, dajem konkretno principe kreiranja doživljaja i važnost uloge menadžera doživljaja u procesu njegova kreiranja u turističkoj destinaciji. U fokusu je savjet i upućivanje na drugačiji način gledanja na turizam i baštinu, odnosno način interpretacije nematerijalne baštine kroz turizam povezan s kreativnom industrijom i novim trendovima, s posebnim naglaskom na multiplatformski i doživljajni storytelling. Ističem da ti 'bitni koraci' mogu biti i obiteljsko i žensko poduzetništvo u turizmu te oblici partnerskog udruživanja – a tu paradigmu revitalizacije pokreću upravo kreativnost i snaga transformacije. Timski rad je izuzetno bitan, kao i uloga menadžera doživljaja, koji treba biti dodatno educiran i voditi računa o samoj destinaciji, njenoj povijesnoj baštini i položaju, ne samo geografskom i prometnom, već i lokalnom stanovništvu. To je spoj znanosti i struke, što potvrđuju primjeri ponuđenih idejnih rješenja koja nazivam i ističem u poglavlju Kreativnost i snaga transformacije.

Kako europske zemlje promoviraju svoju nematerijalnu baštinu, a kako Hrvatska? Od koga možemo najviše naučiti?

Važno je za našu promociju to što je trenutačno od 52 kulturne rute EU-a, Hrvatska uključena u njih 21. Petrinja i okolna regija, bez obzira na posljedice potresa, dio su tih ruta i u skladu s time kreiraju svoju ponudu. Puno možemo naučiti od Velike Britanije, koja je kroz književni i filmski turizam ušla u sam svjetski vrh, dakle sve ono što može biti uključeno u kreiranje turističkog doživljaja i iskustva, kako jačati svoj imidž i brend komunikaciju, odnosno kako 'pakirati' takvo iskustvo. To ovisi od destinacije do destinacije, a elementi kao što su restorani, suvenirnice, hoteli, tematske radionice, vođene ture itd. igraju veliku ulogu. Posebno su interesantni datumi kao što su Božić, Noć vještica, Majčin dan, Valentinovo (npr. natjecanje za najbolji video na temu 'Romeo i Julija u Shakespeareovoj kući'), Uskrs itd., kada su posebno organizirani kvizovi, natjecanja, zabave u povijesnim kostimima, predstave, radionice pričanje priča itd.

Veliku ulogu u oblikovanju turističke destinacije, osim rodnih i kuća u kojima su živjeli pisci i pjesnici, imaju kuće članova obitelji: roditelja, supružnika, bliskih prijatelja itd. Obično se interpretacije dijele na različite periode piščeva, odnosno pjesnikova života, pa tako znamo imati po nekoliko destinacija uvezanih kroz priču o rođenju, djetinjstvu, odrastanju, odraslom dobu i stvaralaštvu te smrti. Veliki interes turista imaju one lokacije koje su utkane u sama literarna djela i koje su dio filmskih scenarija, a i danas imaju geografska simbolička obilježja perioda u kojem su opisane ili gdje se događala radnja. Velik dio rodnih i kuća u kojima su živjeli i stvarali poznati pisci i pjesnici u Velikoj Britaniji danas su muzeji, ali dio je pretvoren u mjesta u kojima posjetitelji i sami mogu boraviti, kao što je primjer s kućom Agathe Christie. Velik dio njih vlasništvo je zaklada i dobrotvornih organizacija u kojima rade volonteri.

Preko 3000 volontera npr. donira svake godine svoje vrijeme za različite projekte nacionalnoj zakladi u Škotskoj. Volonteri rade kao vodiči, recepcionari, vrtlari, pomažu u održavanju rodnih kuća i muzeja, u organiziranju festivala i evenata. Dolaze iz svih dobnih skupina, a 60 posto njih su između 55 i 74 godine života i obično su u mirovini. Volontiraju iz različitih razloga, a uglavnom je to zato što se žele osjećati društveno korisnima. Dobivaju i određene beneficije, kao što su popusti, pokrivanje troškova putovanja, boravka, radionica itd. Posebna pažnja usmjerena je na tzv. outdoor aktivnosti i na isticanje ne samo detalja iz piščeva i pjesnikova života, već i na obilježja i karakteristike vremena i društva u kojem su živjeli.

Kako možemo uspješno promovirati naše kulturno naslijeđe, tradiciju, identitet u širem smislu?

Polazište za interpretaciju baštine treba biti prostorni (geografski) aspekt turističke destinacije i holistički se treba sagledati kao funkcionalno područje, a koje omogućava postizanje kvalitetnog i cjelovitog turističkog iskustva i doživljaja. Pritom treba u obzir i metarazinu turističke destinacije i gledati je iz nekoliko perspektiva - kroz susjedna turističkih mjesta i osobni funkcionalni prostor. Na takav način može se iščitati istinski turistički 'metabolizam'. Radi se o tome da se promiče održiv i odgovoran turizam koji, proveden na načelima socijalne i ekonomske pravde, uz puno poštivanje okoliša i kultura, prepoznaje središnju ulogu lokalne zajednice i njeno pravo da bude protagonist održivog razvoja i društveno odgovorna za svoj teritorij. Svakako treba istaknuti 'moć priče', jer ona omogućuje fokus i svijest o odnosu između mjesta i teme te iskustvo 'priče' može biti žarišna točka razvoja mjesta. Prezentiranje kulturne baštine, a pogotovo nematerijalne, kroz storytelling može teći klasično, što znači upotrebom poznatih komunikacijskih kanala (kazalište, predstava i gledalište) ili pak združeno, gdje se aktivnim sudjelovanjem - u izradi stvari, pjevanju pjesama, plesanju plesova, izvođenju obrednih ceremonija, pripremanju tradicionalnih jela i pića, tradicionalnim radovima u vinogradu i vinskom podrumu, konzumiranju jela i pića - prema obrascima pojedine kulture prima poruka prošlosti i usađuje u sadašnjost vlastitog bića, a istovremeno se prenosi drugima, onima koji s nama sudjeluju u nekom zbivanju da bi aktivno preuzeli iskazanu poruku.

Turizam je danas, pišete na jednom mjestu, doživljaj, iskustvo. Postoje li već sada u nekim hrvatskim gradovima pozitivne prakse u kontekstu nematerijalne baštine?

To je svakako Pleternica, gdje postoji sklad u interpretaciji između Muzeja bećarca i interpretacijskih centara, a akcent je na UNESCO-voj nematerijalnoj baštini, na tradicijskom napjevu jedinstvenom na svijetu – to je bećarac. Šale i izrugivanja, ljubavna tematika i erotske konotacije, najčešće otpjevane u metaforama i alegorijama, glavne su odlike ovog napjeva koji je na području Slavonije, Baranje i Srijema iznimno popularan. Teme bećarca, dakako, ovise o trenutku, mjestu, publici, ali i pjevačima, koji, da bi bili priznati, moraju ovladati tradicionalnim repertoarom, ali i biti spremni ubaciti nešto svoje, obično neku humoresku na aktualne teme iz svakodnevice. To je dokaz koliko su kreativnost i imaginacija lokalne zajednice bitne, kao i njihovo uživanje u toj tradicijskoj baštini. Svakako treba istaknuti i Interpretacijski centar Terra Panonica kroz nezaboravno doživljajno putovanje čak 24 milijuna godina u prošlost. To je stalna izložba koja kroz offline i online priča priče o prirodnoj baštini - ne samo grada, već i Požeško-slavonske županije.

Drugi primjer je Otočac, gdje lokalna udruga Baštinica sa Županijskom komorom Otočac, Turističkom zajednicom grada, Muzejom grada i lokalnim stanovništvom ostvaruje sklad i uživa u onome što je kreirala i stvorila. To je i način na koji s njima uživaju turisti jer emaniraju snažnu energiju, a koja je poziv. Interpretacija Japodije i Mitreja na kreativan način u prekrasnom prirodnom okružju Gacke doline začinjena je interpretacijom glagoljice i slavnim ženama iz obitelji Frankopan. Jelena, Barbara i Doroteja tri su žene Frankopanke koje su živjele u Otočcu tijekom 15. stoljeća, u zlatno doba glagoljice. To je bila inspiracija za izvrstan suvenir, a on nije samo suvenir, već i način promocije i edukacije. Domaći keksi glagoljačići imaju tri okusa: Jelenini glagoljačići (čajni keksi), Barbarini glagoljačići (medenjaci) i Dorotejini glagoljačići (voćni keksi). Upravo ovaj projekt udruge Baštinica 'Slovo pojedi – neznanje pobijedi', pod pokroviteljstvom HGK, promovira staro hrvatsko pismo, uglatu glagoljicu, kao inspirativan promidžbeno-turistički adut.

Treći primjer je Nin, grad duge tradicije i slavne prošlosti, a njegove su mu prirodne znamenitosti osigurale posebno mjesto u hrvatskom i europskom turizmu. Ali on nije samo turistička, već i prava svemirska zvijezda. Glavna zvijezda Nina, koja je i pokretač timskog duha, motivatorica i transformativni lider je direktorica Turističke zajednice Marija Dejanović. Suradnja s dvojicom astronoma iz zvjezdarnice Višnjan u Istri rezultirala je otkrićem asteroida 14. veljače 1996. s rednim brojem 10.175. A, a na njihovu inicijativu sada nosi svemirsko ime Aenona, ime najstarijeg hrvatskog kraljevskog grada Nina. Nikako ne slučajno, Aenona je asteroid kojem su određeni svi parametri, tako da je njegovo postojanje potvrdio svjetski planetarni centar Minor Planet sa sjedištem u SAD-u.

Doista, Nin je dvostruka zvijezda – turistička i svemirska – i ulazi tako u nove trendove dark sky i astro-arheološkog oblika turizma. U njemu se nalazi i najveće nalazište ljekovitog blata u Hrvatskoj. Stoga je Nin pri Akademiji medicinskih znanosti u Zagrebu još 1960. upisan kao talasoterapijsko lječilišno mjesto i nalazište morskog peloida u sjevernoj Dalmaciji s ljetnom klinikom na otvorenom. Lokalitet peloida - blata nalazi se usred Ninske lagune, u blizini najdulje pješčane plaže u Hrvatskoj, Kraljičine plaže, čiju su blagotvornost za ljudsko zdravlje prepoznali još stari Rimljani. Izvrsna doživljajna ponuda vezana je i za znamenitog Petra Zoranića kroz oblik književnog turizma, a uz Grgura Ninskog i arheološke rute svakako treba istaknuti da je Nin jedinstven jer ima i najmanju katedralu na svijetu – crkvu sv. Križa. Zbog svega toga je u zadnjih 20-ak godina osvojio čak 48 prestižnih turističkih nagrada na državnoj i međunarodnoj razini.

Kako se boriti protiv negativnih globalističkih trendova u kontekstu turizma i nematerijalne baštine? Možemo li upravo kroz nematerijalnu baštinu sačuvati, ali i promovirati našu autentičnost u najširem smislu te riječi?

Kreativni turizam, kao dio kulturnog turizma, upućuje na kreativnu upotrebu npr. tradicijske baštine u turizmu u 'doživljajnom slijedu'. Tako se produžuje sjećanje na turističku destinaciju, takvi su doživljaji intenzivniji i dojmljiviji, a razumijevanje života lokalne zajednice je lakše. Na taj način otvara se mogućnost samozapošljavanja i motiviraju se mladi za ostanak u nerazvijenim i ruralnim područjima, posebno pomoću proizvodnje organske hrane i autohtonih proizvoda i njihova plasmana preko turističke infrastrukture.

Razmišljanja se trebaju usmjeravati na nove mogućnosti turističkih destinacija kako bi odgovorile na promjenjive potrebe tržišta pa se fokus s izgradnje apartmana i smještajnih kapaciteta treba prebaciti i na kreativnost i povezivanje s kreativnim industrijama jer će se tako ostvariti ravnoteža i održivost.

U kreativnoj industriji naglasak nije na produkciji i prodaji fizičke imovine, dobara ili iznajmljivanju infrastrukture. Kreativnost po definiciji uvijek sadrži aspekt novog i inovaciju, samo što se u slučaju kreativne industrije ne radi o inovaciji fizičkog tipa, poput tehnologije, nego više o društvenoj, odnosno kulturnoj inovaciji – a koja je neophodna za interpretaciju baštine.