SARAJEVO FILM FESTIVAL

Kako se Victoria Abril snašla u makedonskom filmu?

08.07.2012 u 08:55

Bionic
Reading

Nakon što je na svečanome otvorenju prikazan film 'Djeca' bosanskohercegovačke redateljice Aide Begić, drugoga dana festivala prikazan je film još jedne mlade redateljice, Makedonke Teone Strugar Mitevske

Njezin film 'Žena koja je obrisala suze' najinteresantniji je zbog toga što u njemu glavnu žensku ulogu tumači slavna španjolska glumica Victoria Abril, nekadašnja muza Pedra Almodovara koja je svjetsku slavu stekla zahvaljujući njegovome 'Veži me'. Ona tumači lik socijalne radnice Helene, čiji sin Noah, nakon što je pokuša silovati, počini samoubojstvo, nagovijestivši pritom da je kao dijete bio žrtva očevog zlostavljanja. Njezin brak s Makedoncem Emilom ionako je pred raspadom, a tragični događaj od Helene nije učinio slomljenu ženu, nego odlučnu osvetnicu koja svoj bijes usmjerava na otuđenog supruga... Istovremeno, u zabitom makedonskom selu nepismena Ajsun, pripadnica turske manjine Juruka, nada se povratku Luciana, oca svoga djeteta iz Pariza koji je zaglavio u zatvoru zbog kriminala. Lucianovo poznanstvo s Helenom otvara mogućnost za ispunjenje svih njihovih želja...

U ulozi Ajsun redateljičina je sestra Labina Mitevska ('Prije kiše', 'Dobrodošli u Sarajevo'), no unatoč činjenici da je riječ o obiteljskom projektu u koji su mlade umjetnice uložile dosta energije i uspjele okupiti respektabilne koproducente u Makedoniji, Njemačkoj, Sloveniji i Belgiji, film ostavlja poprilično blijed dojam. Njihova priča o obiteljskim traumama, ženskoj snazi i osveti, klimava je u nekoliko bitnih elemenata, a ključni je taj što zamišljeni 'snažni ženski likovi' lišeni dubljih odnosa s ostalima. Odnosi među likovima svode se samo na nezanimljive klišeje (uz iznimku samo naznačenog odnosa Helene i Noaha) koje redateljica pred sam kraj odluči malo razdrmati, što je za svaku pohvalu, ali nije ni izdaleka dovoljno da spasi stvar. Posljedica toga je da ni likovi ni njihova motivacija, pa samim time ni radnja ne ostavljaju uvjerljiv dojam.

Makedonski dio priče odvija se u selu nastanjenom turskom manjinom, Jurucima, što je u filmu tek naznačeno njihovim specifičnim načinom odijevanja. Neupućeni gledatelj teško može steći dojam da Mitevska pokušava zabilježiti jedan izumirući životni stil i običaje, nezainteresirane za dostignuća i blagodati suvremene civilizacije, nego se prije doima da s puno predrasuda i stereotipa prikazuje ruralnu Makedoniju, zaostalu u vremenu, u kojoj obespravljene žene i djeca ne idu u školu, vlasništvo su svojih očeva i muževa, nemaju ni osobne dokumente, pa čak ni ceste nisu asfaltirane. Sredina je to u kojoj brutalnost, nasilje i primitivizam dominiraju, a bešćutnost je zarazna. To je slika Balkana koju smo već toliko puta vidjeli da je u ovom kontekstu postala prilično iritantna. A i slika Europe, ako je Helenin lik njezina svojevrsna personifikacija, ne odudara od stereotipa u kojem zapadnjaci pomažući zapravo iskorištavaju nerazvijeni Istok.

Svakako valja spomenuti vrlo dobru kameru, kao i obje glumice koje su se solidno nosile sa zadanim materijalom.

Znatno bolji dojam ostavio je grčki film 'Alpe' Yorgosa Lanthimosa, koji je nedavno prikazan i na Festivalu mediteranskog filma u Splitu i koji je na festivalu u Veneciji osvojio nagradu za najbolji scenarij. Alpe su naziv udruge koja 'lovi' obitelji netom ostale bez svojih članova i nudi im 'supstitucije' za preminule. Za novčanu naknadu, oni se pretvaraju da su djevojčica koja je stradala u prometnoj nesreći, preminuli suprug slijepe udovice, zaručnica iz Kanade....Okrutan i tužan, mračan i duhovit, bizaran i tragikomičan Lanthimosov film balansira na granici 'stvarnosti' i fikcije u kojem je gotovo nemoguće, i likovima i gledatelju, razlučiti što je uloga supstituta, a što ne. Film je prikazan u sklopu programa u fokusu, koji okuplja najzanimljivije filmove iz regije koji nisu ušli u natjecateljski program jer su već prikazani na važnijim festivalima.
 Drugi dan festivala, koji je u događajnom smislu obilježio ponovni dolazak Angeline Jolie u Sarajevo, zaključila je projekcija novog filma Todda Solondza ('Sreća') 'Tajni adut' u kojemu redatelj iznova propituje svoje omiljene teme - osamljenost, potraga za ljubavi, neprilagođenost društvu i normama, očajnička želja za društvenim prihvaćanjem i integracijom u društvo... Sve to muči i njegovog najnovijeg junaka Abea (Jordan Gelber), frustriranog i ogorčenog tridesetineštogodišnjaka koji još uvijek živi s roditeljima, nema prijatelje i očajnički pokušava osvojiti blaziranu Mirandu (Selma Blair). I dok prva polovica filma svojim (ne uvijek politički korektnim) crnim humorom i etabliranjem likova i njihovih međusobnih odnosa odlično funkcionira, pravi problemi počinju u drugoj polovici - i za Abea koji doživljava jedno poniženje za drugim i za gledatelja čiju pažnju film ne uspijeva zadržati. Sjajne sporedne role Abeovih roditelja ostvarili su Christopher Walken i Mia Farrow. Film je prikazan u sklopu retrospektive filmova Todda Solondza koji je i gost Sarajevo Film Festivala, a 'Tajni adut' okarakterizirao je kao 'najtužniju od svih mojih komedija'.