Otkako je Kraljevina Butan ovog tjedna formalno priznala Hrvatsku, čini se da je porastao interes za istraživanje ove himalajske zemlje. Smješten u južnoj Aziji, bez izlaza na more te na nepristupačnom terenu, Butan oduševljava prirodom te svojim očuvanjem jezika, kulture i umjetnosti. Četiri stupa vladavine četvrtog kralja Jigmea Singyea Wangchucka sažimaju to kako Butanci žive.

Umjesto toga da se moć nasljeđuje, kralj ju je ustavom pretvorio u povjerenje naroda jer uz njega djeluje parlament koji ga može smijeniti. A umjesto toga da razvoj zemlje mjere BDP-om, Butanci to čine bruto nacionalnom srećom, konceptom koji je ondje zaživio desetljećima prije nego što se u svijetu počelo govoriti o najsretnijim nacijama, na čijem su tronu danas skandinavske zemlje.

'Kad sam bila ondje prvi put, ceste su se tek gradile. Mogli ste sletjeti samo na jedan aerodrom, a Paro je jedan od najzahtjevnijih na svijetu i svega pedesetak pilota posjeduje certifikat za to slijetanje. Butan nije lako dostupna zemlja i upravo to dio je njegove ljepote', ističe za tportal Tatjana Krizmanić, svjetski priznata umjetnica koju je život odveo na bezbroj različitih adresa.

Odrasla je u Zagrebu, nakon čega je otišla u Sjedinjene Države te se školovala na Sveučilištu Georgetown u Washingtonu. Bogata biografija te poslovni angažmani, o kojima bi se mogle napisati zasebne priče, otvorili su joj vrata izložbama u američkom Coloradu, a puno godina kasnije i u New Yorku, u kojem ova Hrvatica ima atelje.

Tijekom godina je, osim u SAD-u, izlagala u Kanadi, diljem Europe, ali i u Japanu. No poziv da u Butanu upriliči izložbu povodom kraljeva rođendana velika je čast, tim više jer nitko iz zapadnog svijeta nije to učinio prije nje.

'Na jednom intervjuu novinarka mi je rekla: 'Vi ste prva zapadna umjetnica sa samostalnom izložbom u Butanu.' Nisam mogla vjerovati. No kad smo provjerili, nije se pronašlo ništa što bi to demantiralo. Svaki Butanac bi vam rekao isto: to je karma', kaže Krizmanić. Dodaje da im je bilo zanimljivo vidjeti kako zapadni umjetnik vidi njihovo društvo.

Ekonomija blagostanja – to da su ljudi zadovoljni životom i obrazovani – osnovica je njihova društvenog uređenja te ističe da svi perfektno govore engleski jezik, što je naznaka otvaranja svijetu. Predvodnici bi mogli biti i po ekološkoj osviještenosti: prema njihovom ustavu, tumači tportalova sugovornica, sedamdeset posto zemlje mora ostati pod šumom te je pod vodstvom četvrtog kralja Butan postao rijetka zemlja s negativnim ugljičnim otiskom.

Poseban kraljevski poziv

'Sadašnji, peti kralj vodi zemlju po istim načelima kao njegov otac, no još odlučnije otvara vrata Zapadu. Izražen je interes za modernu umjetnost i upravo je to stvorilo uvjete u kojima se ova izložba mogla dogoditi', kaže. Postavljena je u rujnu prošle godine te je imala dvostruku kraljevstvu potporu. Kraljica Majka, Njezino Visočanstvo Ashi Dorji Wangmo Wangchuck otvorila ju je, što je umjetnici bilo osobito dojmljivo.

Važan kotačić u ostvarenju ove povijesne izložbe bila je Daniela Miljan, prijateljica i suosnivačica Terra Magica Immersiona, godišnjih radionica slikarstva i kontemplativne umjetnosti pokrenutih 2019. godine. Slikarske radionice uključuju putovanje po Istri, a ljudima se to svidjelo pa im u lipnju dolaze kreativci iz Europe, ali i iz Amerike, dodaje dok nam objašnjava kako su nekada putevi isprepleteni.

Premda od mladosti živi u Sjedinjenim Državama, koje su je tada oduševile pozitivnošću i mogućnostima, u umjetninama provlači žarke boje, mediteranske motive te prikaze ljudi u grupama. U tome joj je velik uzor bio slikar i mentor Nikola Reiser, ali i njezina teta, ugledna psihologinja, prof. dr. Mirjana Krizmanić, koja je odmalena poticala njezino umjetničko izražavanje.

'Bila je izuzetna osoba i odrastanje uz takav duh ostavlja trag za cijeli život. Imala je posebnu ljubav prema New Yorku, gradu koji je upoznala kao Fulbrightova stipendistica na Columbiji. Mislim da je upravo ona u meni zasijala taj interes za studij u Americi. Otišla sam i ostala, a na kraju sam i sama završila u New Yorku', sažima.

No vratimo se na Butan...

Kako je uopće došlo do poziva?

'Daniela i Ivan Miljan stupili su u kontakt s hrvatskom Vladom i predložili donaciju cjepiva Butanu kada ih ondje još nije bilo dovoljno. Vlada je rekla 'da' i cjepiva su ne samo stigla, već su otvorila vrata i donacijama iz drugih europskih zemalja. Butan je bio duboko zahvalan i kao izraz te zahvalnosti obitelj Miljan te moj sin Anton Meyerowitz i ja primili smo poziv kao kraljevski gosti 2024. godine. Iz toga je izrasla izložba u jesen 2025.', kaže.

Tražili su od nje 30 umjetnina s butanskim motivima, a taj ju je poziv dočekao pri povratku u Sjedinjene Države.

'Otkazala sam sve ostalo i zatvorila se u atelje. Trideset slika je golem zadatak, no sebi sam tajno zadala cilj načiniti sedamdeset radova, pa makar bili mali akvareli. Cijelu sam godinu slikala bez prestanka, doslovno do trenutka ukrcaja na avion', prisjeća se. Do Butana je putovala preko Dubaija kad se to još moglo, no siguran transfer radova do izoliranog azijskog područja bio je izazov.

'Bhutan Foundation je intervenirala i prebukirala mi kartu u poslovnu klasu, što je praktično rješenje jer to znači više dopuštene prtljage. Stupila sam u kontakt i s osobom u butanskoj aviokompaniji te zamolila da se radovi pažljivo prebace pri presjedanju. Logistika je bila pravi mali film', prepričava. Od ukupno 70 radova, 24 je radila in situ, pa su iz njih iznikle veće slike.

Ludi za umjetnošću, ali i nogometom

'Izvoz hidroenergije osnova je njihovog gospodarstva, no sve je planirano tako da priroda ostane netaknuta, a staništa životinja nenarušena. Ta ravnoteža između razvoja i očuvanja jedna je od tema koje sam htjela zahvatiti izložbom', govori Krizmanić.

Izložba će se preseliti u prijestolnicu Thimphu, a hrvatskoj umjetnici s američkom adresom ponudili su da načini program umjetničke rezidencije koja okuplja ljude iz raznih dijelova svijeta.

'Iskreno me raduje što ove veze postoje i vjerujem da će se razvijati. Nadam se uzajamnim posjetima i kulturnoj suradnji, a znam i da Butanci gaje veliku strast prema nogometu i da bi s oduševljenjem dočekali posjet nekog od hrvatskih nogometaša', ističe.

Kaže da je riječ o zemlji koja se razvija promišljeno i na vlastiti način. Primjerice, Butan je bio posljednja država na svijetu koja je uvela televiziju, i to tek 1999. godine, na dan proslave srebrnog jubileja četvrtog kralja Jigmea Singyea Wangchucka, a televizija i internet uvedeni su istog dana. Kad ju je posjetila 2010. godine, signal još nije bio svugdje dostupan. Iako je turistima neophodna viza koja se plaća po danu boravka, Krizmanić se nada da će sve više ljudi u svijetu otkriti ovu zemlju.

Ona se u svakom slučaju priprema za novi posjet u kolovozu. Baš u trenutku razgovora dobila je poziv da ondje organizira slikarsku radionicu po uzoru na koncept u Istri.

Njezin sljedeći san? Već samostalna izložba u Hrvatskoj.