Joker Out su najnovija senzacija slovenskog, regionalnog i europskog rock 'n' rolla, što je rezultat veoma uspješnog nastupa na ovogodišnjoj Euroviziji. Okupili su se 2016. godine u Ljubljani, iza sebe imaju dva albuma, a članovi sastava su Nace Jordan, Bojan Cvjetićanin, Kris Guštin, Jure Maček i Jan Peteh. U Zagreb su stigli na proputovanju prema Beogradu, između ostaloga da bi utažili glad medija za intervjuima, ali i kako bi se upoznali s Tvornicom kulture, prostorom koji su dvaput rasprodali u samo nekoliko sati i u kojem će u studenom imati dva koncerta. Red za intervju bio je dugačak pa nije čudo što je sve pomalo kasnilo. Dok smo čekali, društvo nam je pravio njihov PR Gregor Zalokar te nam je u ugodnom razgovoru otkrio da će momci nastupiti prije slavnog benda Franz Ferdinand na ovogodišnjem Špancirfestu. Ono što smo prvi put doživjeli je da je intervju u jednom trenutku prekinut kako bi se dečki potpisali na račun majci jedne Ivane, a ona će zasigurno upamtiti taj dan. Također su svi, premda je odgovore uglavnom izgovarao Bojan, htjeli biti prisutni za vrijeme intervjua, učinivši tako atmosferu iznimno opuštenom i veselom. Razgovarali smo uglavnom o njihovom meteorskom usponu, nastupu na Euroviziji, suradnji s legendarnim Elvisom Costellom i planovima koje imaju.

Kakav je osjećaj u tako kratkom roku rasprodati dvije Tvornice kulture?

Prije koncerta na Šalati s grupom Buč Kesidi mislili smo da u Hrvatskoj možemo računati na solo koncert od 250-300 ljudi. Poslije tog koncerta počeli smo razmišljati o tome da bismo mogli do novembra rasprodati jednu Tvornicu. Dan prije najave Tvornice bili smo u grču, skeptični – ipak je to veliki prostor. Ono što se desilo je nerealno. Nevjerojatno nam je to što smo danas prvi put u Tvornici, a uspjeli smo je rasprodati. Podsjeća nas na Kino Šišku u Ljubljani, taj je vibe. Bizarno je to da smo izbacili koncert za novembar koji je poslije pet sati bio rasprodan i pomislili smo - šteta što nije sad, u petak!

Unatoč tome što pjevate na slovenskom jeziku, to nije prepreka u regiji, ljudi vas doživljavaju kao svoje. Jeste li razmišljali prebaciti se na engleski jezik ili ćete ostati pri slovenskome?

Apsolutno ćemo raditi na više jezika. Za treći album najvjerojatnije će najviše pjesama biti na engleskom jeziku, ali ne mogu to reći zasigurno. Radit ćemo svakako na engleskom, slovenskom i srpsko-hrvatskom. Razmišljamo čak i o nekim španjolskim i francuskim opcijama. Ne želimo da jezik bude limitacija za nas. Čak nam se čini da će nam to eksperimentiranje jezicima otvoriti neka nova vrata, koja ni ne očekujemo, i odvesti kreativu u drugom smjeru. Ako dođe Enrique Iglesias, mislim da ga podjednako dobro razumiju kao nas na slovenskom, možda i manje, a to nikad nije bio problem. Ne znamo zašto bi slovenski bio problem. Ako pogledate Måneskin, oni to rade – malo na talijanskom, malo na engleskom.

A kakvu ste glazbu slušali dok ste odrastali?

U suštini je to bio rock 'n' roll, različiti tipovi rock 'n' rolla. Kris je najviše slušao The Beatles i brit-rock muziku, Nace uglavnom Fleetwood Mac, neki Pink Floyd i hip-hop. Jure je veliki fan Dire Straitsa i Parnog valjka.

Parnog valjka?

Svi smo veliki fanovi Parnog valjka! Čak smo išli na posljednji koncert koji su imali u Sloveniji, super je bilo. Puno smo slušali i slovensku muziku, slovensku rock muziku poput Siddharte. Velik uzor u yugo rocku i kasnije bila je ABBA.

Imam jedno vezano pitanje – kako gledate na nasljeđe jugoslavenskog novog vala? Je li to najbolja glazba s ovih prostora?

Bojan: Meni bi bilo dovoljno za cijeli život samo slušati muziku koja je nastala na prostoru bivše Juge. Ako bi mi ugasili sve ostale medije, ne bih imao nikakvog problema s tim. Što se mene tiče, to je maksimum. Ne govorim samo o novom valu, govorim bukvalno od kraja šezdesetih, već tada ima super sekvenci. Veliki sam, veliki fan balkanske muzike.

Dečki, slažete li se?

Slažemo se!

Što bi to bio shagadelic rock 'n' roll? Znam da ima veze s Austinom Powersom, ali možete li to malo pojasniti?

Bili smo dio najvećeg takmičenja bendova u Sloveniji i, čisto iz fore, da se istaknemo, rekli smo da je žanr koji sviramo shagadelic rock 'n' roll. Sad vidimo da se to primjenjuje na iskren, radostan osjećaj koji imamo na bini, koji se jako dobro prenosi na publiku. Kad nas pitaju zašto je to tako, to je zato što je iskreno. Ljudi osjećaju prijateljstvo, osjećaju sreću, što je prirodna stvar za njih. Na našim koncertima to je postalo jasno, pogotovo sad kad sviramo izvan Slovenije.

Zašto ste odlučili nastupiti na Euroviziji? Obično se na to natjecanje, barem iz perspektive ljudi koji sviraju rock 'n' roll, gleda svisoka – to je parada kiča…

Veliki smo fanovi Eurovizije i kiča! Mislimo da je za nas pozitivno to što nismo rock bend, nego rock 'n' roll bend, shagadelic rock 'n' roll bend. To znači da nismo spremni prihvatiti ustaljene okvire. Rezultat koji sad doživljavamo je rezultat toga da smo uvijek govorili 'ne' tim okvirima. Svakako sviramo pop-rock, mainstream muziku, ali se unutra skriva više od površine – zato je došlo do uspjeha. Eurosong je bio krasan mini eksperiment, poglavlje naše knjige koje smo stvarno htjeli doživjeti jednom u životu. Sretni smo što smo to doživjeli ove godine, kao da se sve dešava u pravom trenutku. Tko god kaže da ne želi na Euroviziju, stvarno želi na Euroviziju, a nikad neće biti tamo.

Kako vam je bilo tamo?

Grozno! Stvarno je bilo super iskustvo, ne samo u Liverpoolu, nego i na svim prethodnim partyjima po Europi. Bili smo u Barceloni, Madridu, Varšavi, Tel Avivu, Amsterdamu i Londonu. Upoznali smo se sa svim predstavnicima drugih zemalja. Čak nastupamo s predstavnicima Irske. Imali smo dva koncerta u Dublinu, a sad imamo i britansku turneju. Mnogo nam se vrata otvara. Bilo je stresno, ali je bilo i jako lijepo iskustvo, koje ćemo pamtiti čitav život.

Kako vam se svidio nastup hrvatskog predstavnika?

Super su bili! Pogodili su sve od početka do kraja. Pjesma govori sama za sebe, ali je to vizualno bio jedan od najjačih nastupa. Kao ljudi su na nas ostavili fin i pozitivan utisak. S njima smo se dosta družili, jako su topli, jako su nas lijepo prihvatili. Ponosni smo na to, ipak je to bend s dugom povijesti.

Sad nešto potpuno drugačije, što me zaprepastilo. Kako je došlo do suradnje s legendarnim Elvisom Costellom?

­To si tek jučer vidio?!

Da!

Bilo smo na jednom safariju, kolektivno. Susjedni kamion je napao lav, napao je Elvisa. Skočili smo s kamiona i uhvatili lava. Držali smo ga dovoljno dugo da Elvis pobjegne natrag u kamion. Poslije toga je imao velike ogrebotine na nogama i rukama. Kako bi se smirio, dali smo mu slušalice s našim albumom. Pjesma 'Novi val' toliko ga je smirila da je poželio napraviti tekst na engleskom jeziku. Dok je bio u bolnici, držali smo ga za ruku dok je primao antibiotik i zajedno pjevali. Došlo je do toga da to mora biti kolaboracija.

Jeste li ovo sad izmislili ili je priča koju inače pričate?

To nije priča, to se desilo. To je istina.

Pratite li, kao mladi ljudi, trenutačno najpopularniji žanr – trap?

Ako želiš pratiti muzičku scenu na Balkanu, moraš pratiti trap. Ne slušamo to, ali imamo mnogo prijatelja koji slušaju, naprimjer, Voyagea. Vjerojatno ćemo se uskoro početi viđati s tim izvođačima, zajedno nastupati, što nam se čini zabavnim. Na Šalati smo se upoznali sa z++. On je jedini trap izvođač koji je dovoljno pop da je super za slušanje, bili smo starstruck. Nadamo se da će biti još takvih prilika u budućnosti. U određenom momentu u klubu paše i to, ali za generalni duh to je možda znak da nešto nije u redu s društvom, čisto zbog poruke, ne zbog muzike. Tema je uglavnom čisti hedonizam koji nije baziran na realnosti. Dosta je kriminala, što se možda odražava u društvu. Možda trebamo više pjesama o ljubavi, makar i nesretnoj.

Bi li vam suradnja sa Senidom bila prihvatljiva?

Senidah nam je, kolektivno, jako draga. Ona je bila prvi slovenski izvođač koji je nakon dugo vremena 'razbio' na Balkanu, ali je to muzika na srpsko-hrvatskom jeziku. Bio je to znak da je moguće izaći iz prostora koji nije prihvaćen kao Balkan, a da svejedno uspiješ tamo. Htjeli smo probati ono što je ona radila.

Kakvi su vam planovi?

Dosta je planova. Ponosimo se time što smo i dalje nezavisni izvođač. Sve planove baziramo na tome da kolektiv to može izdržati. Idemo na britansku turneju, kratku turneju – Manchester, Liverpool, Glasgow, London, koja je rasprodana, nevjerojatno, u pet minuta. U Londonu ćemo svirati u Electric Ballroomu, legendarnom prostoru u Camdenu, gdje su svirali najveći izvođači, što nam je izvan realnosti. Imat ćemo i nordijsku turu – sviramo pet koncerata u Norveškoj, Švedskoj i Finskoj. Planiramo i druge europske zemlje, koje sad nećemo najavljivati jer nemamo još potvrđene datume. Bit će barem jedan novi singl, uz početak rada na novom albumu i koncerte po Europi.