PREMIJERA 'ANE FRANK'

Jakov Sedlar između ideologije i vlastite promocije

  • Autor: Nina Ožegović
  • Zadnja izmjena 13.03.2015 10:42
  • Objavljeno 13.03.2015 u 10:42
  • +13
  • +10

Premijera predstave Ana Frank

Izvor: Pixsell / Autor: Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

U godini kada se obilježava 70. obljetnica oslobađanja zloglasnog logora Auschwitza i 70. godišnjica završetka Drugog svjetskog rata, Gradsko kazalište Trešnja postavilo je na scenu predstavu 'Ana Frank', koja je u režiji Jakova Sedlara, autora nekolicine kontroverznih filmova, od 'Gospe' preko 'Četveroreda' pa do 'Pavelića bez maske', premijerno izvedena u petak navečer pred uzvanicima među kojima su se isticali Milan Bandić, oskarovac Branko Lustig, Duško Ljuština i Ivica Lovrić

Predstava je namijenjena starijima od 10 godina, dakle, starijim školarcima, a nastala je prema potresnom 'Dnevniku Ane Frank', koji je mlada Židovka Ana Frank pisala u tajnom tavanskom skrovištu u Amsterdamu više od dvije godine, sve do kolovoza 1944. godine, kada je njena obitelj otkrivena te deportirana u logor.

Predstava je kombinacija monodrame i dokumentarnog filma. U monodrami mlada glumica Lucia Stefania Glavich Mandarich (alternacija joj je Karla Brbić) izgovara sjedeći za stolom ili obraćajući se publici, određene dijelove iz knjige, primjerice, o majci, ocu, prvoj ljubavi Petru, mladiću čija se obitelj također skrivala u skrovištu i u kojega je Ana bila zaljubljena, prvom poljupcu, ali i o nadi u budućnost i svojim snovima da će nakon rata postati književnica. Drugi, filmski dio, koji je također Sedlarovo djelo, pruža iscrpne i pregledne informacije o Drugom svjetskom ratu, od dolaska Hitlera na vlast i uspona nacizma do progonu židova, ali donosi i priču o obitelji Frank i njihovu putu od Frankfurta, gdje su živjeli do dolaska nacista na vlast, preko Amsterdama do logora smrti.

U tom filmskom dijelu, koje je krcato arhivskim materijalima, posebno se ističe jedina videosnimka Ane Frank dok maše s balkona zgrade u kojoj je živjela, a autentičnosti filma svakako pridonosi prikaz stvarnog tajnog skrovišta u kojemu je Ana pisala svoj dnevnik. No posebno je važna izjava producenta i bivšeg logoraša Branka Lustiga, koji je snimljen u logoru Bergen Belsen, gdje je Ana Frank izgubila život u ožujku 1945., samo nekoliko tjedana prije njegova oslobađanja, gdje je i Lustig bio zatočen u isto vrijeme. U svojoj izjavi Lustig poantira Aninu poruku iz dnevnika o toleranciji, miru, ljubavi i budućnosti te ostvarenju snova, preporučujući njezin dnevnik te istaknuvši da mu se u knjizi najviše svidjelo kad Ana Frank kaže 'da još vjeruje da vani u svijetu ima ljudi koji imaju dobro srce, a ona, nažalost, to dobro nije doživjela'.

Zbog toga je predstava 'Ana Frank' značajnija u kulturološkom, društvenom i političkom, pa čak i obrazovnom kontekstu, nego što donosi neke pomake ili novine u teatarskom i umjetničkom smislu.

Naime, nakon gledanja predstave (traje 55 minuta) ostaje nejasno zašto su se otac i sin Sedlar (Dominik Sedlar potpisuje dramaturgiju i scenarij filma) u tom svom autorskom projektu odlučili za monodramu, što i mnogo iskusnijim glumcima ne pada lako.

Doduše, sam Sedlar objašnjava u deplijanu od predstave da su željeli priču o Ani i njezinoj okolini ispričati kroz formu, uvjetno rečeno, kazališne mise, koja treba biti toliko uzbudljiva i nepredvidiva da obuzme svakog gledatelja i uvede ga u svijet Ane Frank.

Prvo uprizorenje 'Ane Frank' nakon pola stoljeća

No, unatoč nakani, neki dijelovi predstave zvuče kao recitiranje, a filmski materijal previše didaktički i zbog toga pomalo nalikuje na sat povijesti, odnosno, učenje o holokaustu, što nije loše s obzirom na postojeće praznine i rupe o toj temi u hrvatskom školskom sustavu. Međutim, kombinacija dokumentarnog filma i monodrame relativno solidno funkcionira i može zadovoljiti nezahtjevne gledatelje, tako da će klinci vjerojatno učiti iz te predstave.

Iz predstave Ana Frank Pixsell

Iz predstave Ana Frank Pixsell

Izvor: Pixsell / Autor: Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Druga zanimljivost tog projekta odnosi se na podatak da je posljednja predstava nastala prema 'Dnevniku Ane Frank', navodno najtiskanijoj knjizi u povijesti književnosti nakon Biblije, postavljena u Zagrebu u Gavelli, u režiji Koste Spajića i s Marijom Kohn u ulozi Ane, davne 1957. godine, pa je posve neshvatljivo da se u kasnijim godinama ni jedno kazalište nije udostojilo uprizoriti to štivo i na daskama ispričati tragičnu sudbinu Ane Frank.

Je li razlog bio u državnoj politici kojoj tema holokausta zbog neriješenog odnosa prema vlastitoj prošlosti i logoru smrti za vrijeme NDH nije bila mila, ili se radilo o nedovoljno trendy tekstu, ili naprosto nezanimanju redatelja za sudbinu Ane Frank, danas je teško reći, ali ostaje činjenica da 'Ane Frank' nije bilo u zagrebačkim kazalištima gotovo 60 godina i da nije bilo nikoga tko bi je ponovno progurao na daske.

Tog se pothvata primilo dječje kazalište Trešnja u suradnji s ocem i sinom Sedlar, sa željom, kako stoji u najavama, da se priključi sjećanju na Anu Frank. To je u svakom slučaju hvalevrijedan potez jer je to kazalište tom predstavom obilježilo i 70. obljetnicu smrti Ane Frank, jedne od najpoznatijih žrtava holokausta, te time počelo širiti ideju Ane Frank o toleranciji, miru i nadi.

Sedlarov dijapazon tema i poslova

No apsurdno je što je tu predstavu režirao Jakov Sedlar, bivši intendant zagrebačkog HNK (gdje je još uvijek zaposlen, no nitko se ne sjeća kada je u tom kazalištu posljednji put režirao), bivši ataše za kulturu u SAD-u i čovjek jakih veza u inozemstvu, što se može smatrati prilično neobičnim izborom. Naime, zbog svojih filmova 'Gospa', 'Četverored' i 'Pavelić bez maske', biografije ustaškog poglavnika Ante Pavelića, proglašen je kontroverznim autorom. Valja imati na umu da je snimio i dokumentarac o Franji Tuđmanu još za vrijeme njegova života.

Sedlar je zatim postavio predstavu 'Tko želi ubiti Juliju Timošenko', koja je čak igrala na uglednom festivalu Fringe u Edinburghu, no bez većeg uspjeha, što potvrđuje da ga zanimaju velike teme, u ovom slučaju izvan granica naše zemlje, koje su u žiži zbivanja i koje mogu zainteresirati razne fondove i privući veći broj publike.

Nedavno je završio, također u suradnji sa sinom Dominikom kao autorom teksta i Lustigom kao producentom, dokumentarno-igrani film 'Ana Frank, nekad i danas', koji od sljedeće godine kreće u distribuciju. Specifičnost tog filma je u tome što je snimljen u Gazi i u njemu Anine riječi iz dnevnika prvi put izgovaraju palestinske glumice na arapskom jeziku.

Upravo zbog tih Sedlarovih veza s raznih strana političkog i ideološkog spektra, ne iznenađuje što ova predstava 'Ana Frank', kako stoji u press materijalu, već ima dogovoreno gostovanje ovog proljeća u Tel Avivu, kamo odlazi na poziv Hebrejsko-arapskog kazališta u Jaffi. To pak pokazuje da je on i dobar menadžer.

No ne treba zaboraviti da je Sedlar u mladosti režirao i odličnu predstavu 'Bent' koja je govorila o progonu homoseksualaca u vrijeme nacizma i za koju se smatra da je prva otvorila temu o gay populaciji u Hrvatskoj, što je još jedna kontradikcija u njegovu šarolikom opusu. Kako bilo, Sedlar je vrlo rano svrstan u državotvorne redatelje, kako se to kvalificiralo u devedesetima, te desničare, iako se u njegovom slučaju teško može sa sigurnošću odgonetnuti klanja li se on nekoj ideološkoj opciji ili dok prima plaću u HNK-u, posluje drugdje, prvenstveno u ime vlastite promocije.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!