Tako su se nizom 'razglednica' odaslanih nakon festivala Dan D Bandiću obratili organizatori projekta 'Javni interes – nije na prodaju!' iz Centra za mirovne studije i građani zainteresirani za temu vlasništva i upravljanja demilitariziranim prostorima u Hrvatskoj.

Naime, prostor bivše vojne bolnice u Vlaškoj 87, samo je jedan u nizu reprezentativnih bivših vojnih objekata s neizvjesnom budućnošću. Ove godine Ministarstvo obrane okončalo je popis tzv. neperspektivnih vojnih nekretnina koje će preći u vlasništvo novoosnovanog Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI). Iako konačna lista neperspektivnih objekata još nije objavljena i proces tranzicije imovine prema DUUDI-u je u tijeku, otvara se prostor strukturiranijeg upravljanja ovim važnim javnim resursima.

Gordan Bosanac, zaposlenik Centra za mirovne studije, objasnio nam je kako se pojavila inicijativa za pisanje 'razglednica' gradonačelniku.

'Kada smo vidjeli da Hrvatsko dizajnersko društvo organizira Dan D u prostorima stare vojne bolnice u Vlaškoj, shvatili smo to kao važan trenutak da se svi podsjetimo kako jedan nevjerojatan bivši prostor zjapi prazan i propada. Zato su nam pale napamet 'razglednice za gradonačelnika' budući da je grad vlasnik tog prostora da ga podsjetimo da je ovakvo stanje naprosto sramotno', objašnjava Bosanac napominjući da nisu dobili povratnu informaciju o odaslanim razglednicama te da nije riječ o samoj 'količini', već o samom povratku teme u javni prostor.

Kao glavne probleme konverzije vojnih nekretnina Bosanac ističe neriješene vlasničke odnose nad nekretninama ali i nepostojanje jasne transparentne procedure oko konverzija i upravljanja tim nekretninama.

'U te procese lokalna zajednica gotovo da nije uključena u smislu da građani mogu doprinijeti procesu konverzija. Dapače, građani se prije vide kao prepreka nego kao prednost. Nema jasne procedure kako predložiti ideju što sa nekretninom i kako odlučiti o njenoj prenamjeni.

Česti su slučajevi da lokalne vlasti preuzmu vojnu nekretninu na nerealnim, nepromišljenim a ponekad i na lažnim obećanjima što će s njom učiniti i nakon preuzimanja ista bude devastirana ili od propadanja (kao što je slučaj sa starom vojnom bonicom u Vlaškoj) ili bude opljačkana od strane građana jer je nitko nije čuvao i nije se znalo što sa njom. To su najtužniji scenariji, jer pokazuje da nikome nije stalo. No ima i pozitivnih primjera što je ovisilo više o snalažljivim pojedincima nego o nekom zajedničkom naporu', kaže Bosanac.

Ali što će se dogoditi ako gradonačelnik odluči ignorirati problem, ne odgovoriti na pristojnu razglednicu?

'Mislim da gradonačelniku nikako ne može biti u interesu ovakvo stanje stvari i na njemu je odgovornost da pokrene transparentan proces oživljavanja te nekretnine. Bio bi velik iskorak kada bi se napravile konzultacije sa svima koji imaju neku od vizija što sa tom nekretninom te kada bi se konačna odluka o nekretnini temeljila na široj javnoj raspravi.

To bi bio veliki zaokret u upravljanju i vraćanje povjerenja u funkcioniranje institucija. Najgori je mogući slučaj potpuna ignorancija javnosti, pogodovanje pojedincima što će ponovno inicirati demonstracije, sudske procese i medijsku buku. Bilo bi lijepo da se pokaže da se može i drugačije', zaključio je.