razgovor

Helena Skljarov - prošle godine diplomirala, a ove godine Cantus Ansambl izvodi njenu skladbu

  • Autor: D.A.M.
  • Zadnja izmjena 20.04.2021 18:45
  • Objavljeno 20.04.2021 u 17:45
tportal

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Privatni album

Muzički biennale Zagreb ove godine slavi svoj 60. rođendan, u sklopu kojeg će kroz četiri programska bloka biti predstavljeni brojni domaći i strani skladatelji. Prvi blok je krenuo 18. travnja, pod nazivom Furioso! svečanim koncertom Zagrebačkih solista. A večeras nas očekuje još jedan slavljenički koncert

Mlada domaća skladateljica Helena Skljarov diplomirala je u klasi Berislava Šipuša prošle godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a ove godine praizvedbu njezina novog djela izvest će upravo Šipušev Cantus Ansambl večeras u 21 sat. Koncert možete pogledati na YouTube kanali MBZ-a. Helena nam je ispričala sve u svom djelu 'Solo' za ansambl, dirigenta i šah, detalje o svojim glazbenim počecima, ali i kakva je njezina poveznica s Muzičkim biennalom Zagreb.

'Muzički biennale Zagreb mi definitivno puno znači, kao i svakom mladom skladatelju. To je jedna prigoda kada dolaze svjetski poznati ansambli, svi se slijevaju u Hrvatsku, u Zagreb. Možda je i problem u Hrvatskoj činjenica da nemamo toliko ansambala specijaliziranih za suvremenu glazbu, a na MBZ-u imamo priliku poslušati najpoznatije svjetske i europske ansamble. I ne samo ansamble, već i soliste. Čak ne bih tu istaknula termin suvremena glazba, koliko aktualna glazba. Znači, aktualni kompozitori nama dolaze i mi mladi ih slušamo, pokušavamo ih uhvatiti poslije koncerta, stisnuti im ruku... Jako mi puno znači Muzički biennale Zagreb. Ukratko, svaka parna godina je za mene tužna jer znam da MBZ-a neće biti', istaknula je Helena te nam je ispričala i nešto više o njezinom rad una MBZ-u.

'Kao studentica sam zapravo volontirala na Muzičkom biennalu Zagreb i slušala sam koncerte otkako sam se počela ozbiljnije baviti glazbom. Točnije, kada sam upisala svoj prvi studij muzikologije. Baš aktivno sam sudjelovala na prošlom MBZ-u 2019. godine i to u dva segmenta. Posebno bih istaknula baš taj Masterclass za kompozitore, bila sam jako sretna da sam tu prošla. Tu sam prvi put zakoračila u jednu hrabriju skladbu. Kako se radilo o MBZ-u, očekivala sam da neki eksperiment mogu napraviti. Bavila sam se jednim muzičkim teatrom u kojem zapravo plesačica glumi dirigenticui glazbenici reagiraju na njezine pokrete. Drugi segment je bio organizacijski. Sudjelovala sam u organizaciji prve studentske platforme KNAPANJE, gdje su prvi put studenti aktivno sudjelovali u MBZ-u. Organizirala sam taj sadržaj koji smo mi studenti birali uz naše mentore i dosta aktivno sam izgradila tu glazbenu predstavu. U njoj smo uspjeli spojiti sve umjetničke akademije u Hrvatskoj. Dakle i likovnu i dramsku, uz sve ostale muzičke akademije', priča nam ova mlada skladateljica. 

Otkrila je detalje o skladbi koju će na MBZ-u praizvesti Cantus Ansambl:

'Spremam jednu skladbu koja ima elemente muzičkog teatra kojeg ja jako volim. Mada sam taj termin muzičkog teatra meni toliko ne sjeda. Ipak, to gledamo još od 60-ih godina, tj. od samih početaka MBZ-a. Voljela bih da to postane normalno, što u ovom trenutku još nije. Volim promatrati svirače kao osobe, kao individualce. Zašto bi ih promatrala samo svirače? Zašto violinist mora samo svirati po svojoj violini? On je osoba, on može viknuti, ustati se napraviti nešto i to je ta neka ideja ove moje skladbe, u kojoj određenu ulogu ima i dirigent. Zato u naslovu i stoji 'skladba za šah, ansambl i dirigenta'. On se tu ne uklapa da ima klasični način dirigiranja, nego također određene intervencije koje sve možete poslušati na praizvedbi', kaže Helena. 

Osvrnula se i na to odakle crpi inspiraciju za svoj rad.

'Inspiracija mi dolazi od toga da volim promatrati sve muzičare ne kao objekte i instrumentaliste, nego baš kao i osobe. Nama kompozitorima općenito stalno zuje note u glavi. Po meni ne postoji moment praznog papira jer papir nije prazan ako nam je glava puna glazbenih misli. Općenito formu pokušavam napraviti na način kao u nekom tijeku misli. Na taj način se i publika može poistovjetiti sa skladateljem, može točno čuti što skladatelj razmišlja. Baš kao vanjskog skladatelja bih voljela istaknuti svog najdražeg književnika, Daniila Kharmsa. Jako sam puno skladbi napisala na njegove tekstove. On ima taj jedan humor i apsurd koji nam svima fali. Za skladbu koju sam napisala za MBZ sam se doslovno borila da ne uzmem njegove tekstove jer ih zaista previše koristim. Životne situacije koje uvijek možemo pretočiti u apsurd su mi glavna inspiracija. Zapravo - život, vrlo jednostavno', ispričala je.

'Svaka skladba je na neki način zahtjevna, tu uvijek ima jako puno promišljanja. Mislim da bih što se zahtjevnosti tiče posebno istaknula svoj diplomski rad, koji sam radila prošlog ljeta. Pogotovo što sam se našla u toj okolnosti lockdowna, gdje nije bilo nekog ispušnog ventila da izađem van i malo se prošetam. Sama sam morala ići u dvije samoizolacije, plus potres koji me tjerao da tu i tamo s laptopom istrčim iz kuće. Srećom, pisala sam po Daniilu Kharmsu, apsurdnom književniku te mi se sve to skupa dobro uklopilo u koncept opere koja je bila moja diplomska radnja. Naporno je bilo jer sam morala razmišljati o nekom scenskom elementu, pošto se radi o operi, te o režijskom elemtentu, a imala sam uključenu elektroniku. Ono što me potpuno zadivljuje je to da pokušavam uklopiti slikarstvo u glazbu. Obožavam slikarstvo kao umjetnost i tu sam se bavila kako nešto vizualno pretočiti u glazbeno te je sve skupa bilo dosta zahtjevno', kaže Helena Skljarov. 

Objasnila je i kako je tekao njezin glazbeni put.

'Ja se nisam odlučila početi baviti glazbom, to su odlučili moji roditelji. Oni nisu glazbenici, nisam iz glazbene obitelji, no oni su uočili da imam sluha te su me upisali u osnovnu glazbenu školu i to smjer klavir. Međutim, tijekom srednje škole se nisam baš vidjela u ulozi pijanista i jako sam voljela čitati. Skoro sam u jednom trenutku odustala od glazbe te sam htjela upisati komparativnu književnost, no onda sam saznala za muzikologiju preko svoje profesorice iz srednje škole. Meni se to učinilo kao nešto idealno, spoj glazbe, jako puno knjiga, filozofije te sam upisala muzikologiju i tu sam se izuzetno našla. Uživala sam u tom studiju, a ono za što sam najviše zagrizla je muzička analiza, harmonija, polifonija, to su mi bili najdraži predmeti. Završila sam u klasi profesora Berislava Šipuša. Priznala sam mu da nisam komponirala za vrijeme studija ili nešto sada zrelije, međutim on je samnom vrlo strpljivo napravio te neke prve korake u kompoziciji. Sve mi je išlo ekstremno sporo, tri takta sam pisala tri sata, a sada mogu reći da zaista jako brzo komponiram i njemu sam stvarno zahvalna na puno toga', naglasila je Helena.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!