Prvi Festival svjetske književnosti je, ako se može zaključivati po njegovom otvaranju, projekt koji će itekako trajati. Naime, već pola sata prije nego što je bilo zakazano svečano otvaranje, u ZKM-u se započela okupljati brojna publika, doduše većinom srednje i starije generacije, koja je onda ispunila i dvoranu Istra skoro do zadnjeg sjedišta. Sušno zagrebačko kulturno ljeto sada je i službeno završeno, s obzirom da se Festivalom svjetske književnosti nesumnjivo otvara nova kulturna sezona.

Svečano otvaranje je vodila glumica Urša Raukar, a okupljenima se prvo obratio Seid Serdarević iz Frakture, objasnivši da je na ideju pokretanja Festivala svjetske književnosti došao radeći ciklus tribina Razotkrivanje, koji je pokazao da u Zagrebu još uvijek ima publike željne književnih razgovora. Serdarević je napomenuo da se izdavaštvo nalazi u velikoj krizi, ali da se baš zato Fraktura 'odlučila plivati protiv struje', što se vidi i po pokretanju Festivala svjetske književnosti, 'koji je okupio svjetska imena u Zagrebu'.

Spomenuta manifestacija se inače održava i pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Ive Josipovića, koji je poslao pozdravno pismo, ističući u njemu dugu tradiciju zagrebačkih tribina o književnosti na koju se naslanja Festival svjetske književnosti, dok je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić u svojem kratkom govoru odala počast čitanju kao 'paralelnom životu'.

Nakon prigodnih govora, koji su bili odgovarajuće kratki, dvoranom Istra ZKM-a se prolio zvuk mezzosoprana Nataše Antoniazzo, koja je, praćena na klaviru Danijelom Detonijem, otpjevala nekoliko popijevki slavnih skladatelja (poput Schuberta) koje su inspirirane tekstovima vrhunskih pjesnika. Baš kao i kasnije otvaranje izložbe likovnih radova u foajeu ZKM-a, koncertni je dio bio podsjećanje na to da se književnost često spaja s drugim umjetničkim formama i da ih inspirira.

Vrhunac večeri je pak bilo gostovanje katalonskog pisca Jaumea Cabreta, čiji je monumentalni roman 'Glasovi Pamana' prošle godine objavila Fraktura. Riječ je o svjetskom književnom hitu prevedenom na više jezika, koji opisuje nekoliko desetljeća života u katalonskom selu, napose se baveći posljedicama Španjolskog građanskog rata i Francove diktature. Cabre je progovorio i o statusu katalonskog jezika, koji ima osam do devet milijuna govornika, ali je i dugo vremena bio proskribiran. 'Franco je zapravo htio iskorijeniti katalonski te se na njemu nije moglo objavljivati novine ili knjige, a neki su i završili u zatvoru jer su se usudili katalonski govoriti u javnosti', objasnio je Cabre, te dodao kako je možda 'nezavisna država najbolji način očuvanja katalonskog jezika'.

Govoreći o romanu 'Glasovi Pamana' njegov je autor rekao kako je želio pisati o 'šutnji koja i dalje vlada u Španjolskoj kada je riječ o Građanskom ratu', kao i da se 'i danas osjete ostaci tog vremena'. U priči koja pokriva više od pola stoljeća Cabre je pratio sudbine nekoliko likova u katalonskom selu, između ostaloga onu seoskog učitelja, zbog čega se – kako je objasnio – odlučio za nesvakidašnji način pisanja, u kojem bi u jednoj rečenici mijenjao vremena.

Svečano otvaranje Festivala svjetske književnosti je završeno razgledavanjem izložbe portreta književnika koji će gostovati na Festivalu, a koje su naslikali domaći slikari poput Zlatana Vehabovića, Josipa Tirića, Matka Vekića i drugih. Nakon toga se družilo u predvorju ZKM-a uz vino i zakusku, a tijekom trajanja Festivala svjetske književnosti se svaki dan održava i after party na Strossmayerovom šetalištu.