Predstava 'Dugo putovanje u noć', nastala po tekstu američkog pisca Eugenea O’Neilla, a u režiji Ive van Hovea i izvedbi Toneelgrope Amsterdam, imat će svjetsku premijeru u okviru Festivala svjetskog kazališta, u četvrtak i petak, 26. i 27. rujna, u Zagrebačkom kazalištu mladih
'Dugo putovanje u noć' dolazi u Zagreb nakon amsterdamske premijere koja je bila 25.kolovoza ove godine i prigoda je da domaća publika vidi uprizorenje ovog djela koje se u Hrvatskoj godinama nije izvodilo.
Kritike nizozemskog tiska su odlične. Među inim naglašavaju da je riječ o 'maestralnim glumcima u dramskoj igri o ljudskoj nemoći' te da 'glumci majstorski razotkrivaju raznovrsne slojeve svojih uloga. Glumačke su im izvedbe poput likovnih minijatura: glume s golemom preciznošću, iz dubine svojeg bića i sa suosjećanjem za vlastite likove'.
Nizozemski Theater krant ističe da je 'Van Hove donio ispravnu odluku dopustivši glumcima da se drže svojih individualnih stilova, što omogućuje obiteljskoj četvorci da razvije solo igru s preosjetljivom Marie ke Heebink, dominantnim Gijsom Scholtenom van Aschatom, Roelandom Fernhoutom gladnim nježnosti i ogorčenim Ramseyjem Nasrom. Svako od njih predstavlja jedinstven odgovor na obmanu koju im nudi život' te da je 'fantastično iskustvo promatrati kako su ovi fenomenalni glumci razvili svoje uloge do te mjere da na koncu suosjećate sa svim tim likovima koji beznadno kruže jedni oko drugih, svako od njih u borbi s vlastitim demonima'.
Dugo putovanje u noć ultimativna je O’Neillova obiteljska tragedija. Predstava je kronika jednoga dana u životu obitelji Tyrone. Od svitanja do sumraka pratimo roditelje, Jamesa (Gijs Scholten van Aschat) i Mary (Marieke Heebink) i njihova dva sina Jamieja (Ramsey Nasr) i Edmunda (Roeland Fernhout) u njihovoj međusobnoj borbi i u borbi s demonima iz prošlosti.
I dok majka poriče svoju ovisnost o morfiju, ostali članovi obitelji šute o tuberkulozi najmlađega sina. Čini se da nitko u obitelji nije sposoban suočiti se sa stvarnošću, s činjenicom da svi žive u samoobmani i neostvarenim snovima.
O'Neillova je želja bila da ovo remek-djelo bude objavljeno tek nakon njegove smrti, a i ne čudi zašto: komad je iskren prikaz autorove mladosti, provedene u sjeni majčine ovisnosti i očevog i bratovog alkoholizma. Ipak, on je i svjedočanstvo dubokoj ljubavi i suosjećanju koji vežu članove obitelji, podastirući bolan i dirljiv portret četvero ljudi koji ne mogu živjeti jedni s drugima, ni jedni bez drugih.
