Kako je priopćeno iz Dubrovačkih knjižnica, vrijedni trag pisane dubrovačke baštine ponuđen je s procijenjenom vrijednošću od 3 do 5 tisuća funti na dražbi poznate britanske aukcijske kuće Sotheby's uz još 60 eksponata predstavljenih pod zajedničkim nazivom 'Povijest rukopisa: šezdeset važnih stranica rukopisa zbirke Schoeyen'.

Dražba je održana 10. srpnja u Londonu, a Dubrovačke knjižnice su zahvaljujući donaciji Društva prijatelja dubrovačke starine otkupile beneventanski rukopis iz 13. stoljeća koji u roku od mjesec dana treba stići u Dubrovnik nakon čega će biti predstavljen javnosti.

Zahvaljujući povjesničarki umjetnosti i predsjednici Britansko-hrvatskog društva Flori Turner, Jošku Belamariću s Intituta za povijest umjetnosti u Splitu i dubrovačkoj znanstvenici Rozani Vojvoda doznali smo da se jedan fragment rukopisa dalmatinskog podrijetla pisan beneventanskim pismom iz 13. stoljeća prodaje na dražbi u Sotheby'su, kazala je ravnateljica Dubrovačkih knjižnica Vesna Čučić

Prema mišljenju Rozane Vojvoda koja je doktorirala na temu dalmatinskih rukopisa pisanih beneventanom velika je mogućnost da je fragment rukopisa dubrovačkog podrijetla.

Dataciju i dalmatinsko podrijetlo fragmenata utvrdila je prof. Virginia Brown koja je radila na Papinskom institutu u Torontu i bila najveća stručnjakinja za beneventanu, srednjovjekovno minuskulno pismo koje se upotrebljavalo u južnoj Italiji i dalmatinskim gradovima od osmog pa sve do 16. stoljeća.

Beneventana je srednjovjekovno latinično pismo oblih i uglatih slova, koje se razvilo od rimskoga kurziva u talijanskoj kneževini Beneventu, najvjerojatnije u samostanu Montecassinu. Pismo se proširilo i u Dalmaciji gdje su njime pisane ne samo crkvene nego i svjetovne knjige te pisma hrvatskih vladara.

Jedan od najvažnijih rukopisa pisanih beneventanom je 'Registar pape Ivana VIII.' pisan u Montecassinu u 11. stoljeću, a koji sadrži i papina pisma hrvatskim knezovima Zdeslavu i Branimiru te hrvatskome kleru.

Najvrjedniji su spomenici dalmatinske benevetane 'Missale plenum' iz 11. stoljeća, vjerojatno nastao u Trogiru, koji se čuva u zagrebačkoj Metropolitanskoj knjižnici, zatim 'Osorski evangelijar' iz druge polovice 11. stoljeća, koji je danas u Vatikanskoj knjižnici te zadarski 'Većenegin evangelijar' nastao oko 1085., koji je sada u oksfordskoj knjižnici i 'Trogirski evangelijar' iz prve polovice 13. stoljeća.