URBANFEST

Dok povrće mirno raste, ljudi se ubijaju!

18.06.2011 u 17:00

Bionic
Reading

Protestni povici, galama, lupanje i glazbovanje na predmetima kojima to nije primarna svrha, iako istodobno nije baš jasno koja bi to bila, neće tijekom vikenda kad se u Zagrebu održava Povorka ponosa biti samo njezini odjeci. Iako pobuna, ljudska prava i ostala agenda Pridea nije daleko od onoga o čemu govori predstava 'Cefas' u produkciji Kuće ekstremnog muzičkog kazališta, što zapravo znači Damira Bartola Indoša i njegove stalne suradnice Tanje Vrvilo.

Odigrana premijerno još u sklopu prošlogodišnjeg izdanja festivala Perforacije, 'Cefas' se iz zatvorene kutije Teatra &TD 18., 19. i 20. lipnja zbog UrbanFestivala izmiče na ulice, točnije na specifične i „zaslužene“ zagrebačke lokacije. Predstava je tematski inspirirana poviješću pobuna, a sasvim konkretno neuspješnim atentatom na bana Cuvaja 8. lipnja 1912. u Mesničkoj ulici, akciji u organizaciji đačkog literarno-revolucionarnog kružok okupljenog oko časopisa Val. Ona pobunu ne promatra samo kao trenutnu eksploziju nezadovoljstva, nego kao trajno pobunjeno stanje preko kojeg čita cijelu povijest slobodarskih, pa i anarhističkih ideja ne samo prošlog stoljeća. Specifična vrsta političkog kazališta Damira Bartola Indoša, koji u crnoj boji svoje zastave vidi sve boje, pa tako i raznobojne zastave koje će obilježiti zagrebačku subotu, i stvoreno je za ulicu. Pogotovo kad se specifične lokacije ne samo simboličkom aproksimacijom nego i povijesnim činjenicama povezuju s temom.

Strogo vođene ili improvizirane šetnje urbanim krajolikom, gradom mapiranim sjećanjem i suvremenošću, nezaobilazan su i prepoznatljiv znak UrbanFestivala, jedinstvene manifestacije koja već jedanaest godina ustraje na svojoj nedosljednosti i ispadanju iz uobičajenog ritma sličnih kulturnih događaja. Umjesto fiksnog datuma, reprezentativnosti i pojačane vidljivosti, UrbanFestival je od početaka postavljen kao strano festivalsko tkivo koje začudnošću koncepta opravdava svoju temu – urbanitet sam. A zahvalniju i veću temu ovaj križanac suvremenoumjetničkog, izvedbenog, istraživačkog i dokumentarističkog projekta u organizaciji BLOK-a, Urbane baze za osvježavanje kulture, nije ni mogao pronaći. U proteklih deset godina odvijao se odjednom ili u fazama, ostavljao je publiku na kiši ispred izloga u kojem su se odvijale teorijske diskusije ili je pak s njom tijesno surađivao kroz projekte inozemnih i domaćih umjetnika koji su na najrazličitije načine pokušavali sebi i ostalima objasniti grad, jednu od najkomplesknijih ljudskih tvorevina. Arhitekti, dizajneri, kazalištarci, radio i video aktivisti, likovni umjetnici, teoretičari i mnogi drugi od UrbanFestivala, ponekad spektakularno suprotstavljenog a ponekad i gotovo nevidljivo naseljenog u gradsku kolotečinu, stvorili su od javnog i privatnog prostora poligon čije mogućnosti još nisu, a pitanje je i mogu li biti, do kraja istražene.

Ove godine program UrbanFestivala podijeljen je ponovno u nekoliko faza, od one u kojoj su se inozemni gosti poput nizozemskog umjetnika Jonasa Staala ili srbijanske arhitektice Dubravka Sekulić, upoznavali sa zagrebačkim lokacijama i problemima. U međuvremenu, agronomi i aktivisti iz organizacije Naturalis u suradnji s Kulturom promjene Studentskog centra već su aktivirali „Urbani povrtnjak“, javnu demonstraciju razvoja ekološke poljoprivrede u urbanom okolišu. Pored site specific izvedbi predstave 'Cefas', u ljetni dio UrbanogFestivala ulazi i dvadesetodnevni performans 'Procjep', u kojem će Dušica Dražić boraviti u stanu u Kordunskoj 15 ali bez vrata. Ovo ispitivanje slobode i povjerenja počinje 27. lipnja, dok 28. i 29. slijede akcije zagrebačke umjetnice Ane Zubak i splitske dizajnerice Rafaele Dražić koje će istražiti (ne)dostupnost nekadašnjih vidikovca smještenih na zagrebačkim neboderima.

Nakon kolovoza kad se UrbanFestival seli u Pazin i gostuje na tamošnjem festivalu Sedam dana stvaranja, druga faza s praktičnim ali i teorijskim programom, slijedi u listopadu.