Rian Johnson bez ikakve je sumnje jedan od najtalentiranijih autora u današnjem Hollywoodu. Pametan je, duhovit, koncizan i pun ideja, a pritom nije suviše zaljubljen u vlastitu pamet. Njegova karijera to prilično uvjerljivo potvrđuje. Počeo je s 'Brickom', neonoirom koji je pokazao da jako dobro razumije i žanr i jezik filma. Nastavio je elegantno razigranim 'Braćom Bloom', pa ambicioznim, idejno gustim 'Looperom', a usput je snimio i 'Terriers', genijalnu seriju koju je publika prekasno otkrila, a producenti prerano otkazali. I, da, napisao je neke od najboljih epizoda 'Breaking Bada', uključujući 'Ozymandias', nakon čega se televizijska povijest morala iznova napisati.

U novije vrijeme Johnson se potpuno razmahao. Ciklus krimića 'Nož u leđa' (vidi osvrt na prvi film) dao mu je prostor da spoji svoju ljubav prema Agathi Christie i Dashiellu Hammettu s vrlo jasnim suvremenim autorskim glasom, a njegova predivna serija 'Poker Face' (vidi osvrt na seriju) pokazala je koliko uživa u epizodnom pripovijedanju, karakternim minijaturama i čistoj radosti pričanja priča. Sve to njegovo stvaralaštvo čini ne samo pametnim, već i neodoljivo gledljivim. A to je rijetka kombinacija.

Povratak pravog 'Noža u leđa'

Ciklus 'Knives Out', doduše, nije u svim svojim izdancima bio jednako blizu 'onom pravom'. Drugi film, 'Glass Onion' (vidi osvrt), imao je svojih momenata, ali i očitih problema – previše manirizma, previše dosjetki koje su same sebi svrha i – jednostavno nije bio dovoljno zanimljiv. No trećim filmom iz ciklusa, 'Wake Up Dead Man', koji odnedavno možete pogledati na Netflixu, Johnson se vratio onome što smo zavoljeli u prvom filmu. Ovdje je ponovno fokusiran, razigran, ali i ozbiljniji. I, što je još važnije, zainteresiran za ljude, a ne samo za mehaniku misterija.

Radnja nas vodi u zabačen dio sjevera države New York i u župu sugestivnog imena 'Gospa od vječne hrabrosti'. Ondje stiže mladi katolički svećenik Jud Duplenticy, u izvrsnoj interpretaciji Josha O’Connora, čovjek pun vjere, ali i dubokog osjećaja krivnje. Ne samo zato što je nedavno, u naletu bijesa, udario kolegu svećenika (zbog čega je djelomično i poslan u zabačenu župu), nego i zato što nosi teret puno ozbiljnijeg grijeha – u mladosti je bio boksač i u ringu je, u naletu mržnje, usmrtio protivnika. Nije osuđen jer su svi osim njega to smatrali nesrećom kakva se ponekad događa u tom sportu. No on zna – a to i naglas govori – da je svojeg rivala ubio jer ga je u ringu obuzela mržnja. I svoj je svećenički poziv posvetio tome da i sebe i vjernike od te mržnje što više udalji.

Josh Brolin kao utjelovljenje Boga koji kažnjava

Jud dolazi u župu kojom vlada monsinjor Jefferson Wicks, karizmatični tiranin u svećeničkoj odori, kojeg Josh Brolin igra s hladnom, dominantnom, zastrašujućom, ali i veličanstvenom energijom. Wicks je oličenje fanatičnog, osvetničkog kršćanstva, onog koje vidi Boga isključivo kao kaznenu instituciju. Nadbiskupija zna da je problematičan, ali ih još više brine to što njegova metoda straha i osude okuplja vrlo lojalnu, ali okoštalu i nimalo rastuću zajednicu. Drugim riječima, Wicks je savršena metafora za Ameriku koja se zatvara u vlastite rovove i s ponosom odbija svaku promjenu.

Galerija likova oko Wicksa jednako je šarena koliko i uznemirujuća. Glenn Close briljira kao fanatična sljedbenica koja u njemu vidi proroka, Jeremy Renner kao lokalni liječnik koji bijes i alkohol nosi kao modni dodatak, a Andrew Scott kao SF pisac koji je skliznuo ravno u teorije zavjere. Tu su i Kerry Washington kao župnikova odvjetnica, njezin 'posinak', trampovski influencer koji sve snima i monetizira, te teško bolesna mlada čelistica koja vjeruje u Wicksove iscjeliteljske moći. Johnson ih sve vodi po tankoj liniji između karikature i bolne uvjerljivosti – taman toliko da se nasmijemo, a onda shvatimo da poznajemo takve ljude.

Kad Wicks završi mrtav, proboden bodežom s demonskom figuricom na vrhu, a sumnja padne upravo na Juda, film konačno zakorači punim plućima na detektivski teritorij. I tada se pojavljuje Benoit Blanc. Daniel Craig u ovom je filmu najbolji dosad – malo manje kazališno ekscentričan, malo mračniji, s više melankolije i, da, s boljom frizurom. Njegov odnos s Judom odnos je ciničnog ateista i iskrenog vjernika te postaje emocionalno središte filma, a njihovi razgovori o vjeri nisu tek filozofska digresija, nego srce priče.

Zabavno, brzo, duhovito...

'Wake Up Dead Man' pritom je izrazito zabavan film. Brz, duhovit, prepun obrata i vizualno prekrasan, zahvaljujući direktoru fotografije Steveu Yedlinu (inače Johnsonovu vjernom suradniku), koji i svjetlo i tamu koristi kao pripovjedački alat. Da, priča se povremeno zapetlja i malo pretjera s kompleksnošću, ali to je dio žanra. A kad je vožnja ovako zabavna, rijetko tko će se buniti.

U konačnici, ovo je film koji govori o svijetu duboko podijeljenom strahom, bijesom i uvjerenjem da su 'oni drugi' neprijatelji. I podsjeća da je jedini izlaz – razgovor, razumijevanje i spremnost da se čuje i ono što nam nije ugodno. Skoro jednako dobar kao prvi 'Nož u leđa' i osjetno bolji od drugog, 'Wake Up Dead Man' potvrđuje da je Rian Johnson – jednostavno car.