OPUS NOBELOVKE MUNRO

14 knjiga o životu malih ljudi velikih emocija

21.10.2013 u 12:25

Bionic
Reading

Nobelovu nagradu za književnost u 2013. dobila je kanadska spisateljica Alice Munro, glasovita autorica kratkih priča koja je od 1968. objavila 14 zbirki, nedavno izjavivši i da odlazi u spisateljsku mirovinu

Hrvatska se čitateljska publika već mogla susresti s pričama Alice Munro, s obzirom na to da je naklada OceanMore objavila u protekle dvije godine zbirke 'Služba, družba, prošnja, ljubav, brak' i 'Previše sreće' u odličnom prijevodu Maje Šoljan, no 82-godišnja Kanađanka je desetljećima stvarala nemali opus kratkih priča čiji pregled donosimo.

Dance of the Happy Shades (1968)

Munro je svoju prvu zbirku priča objavila već duboko zagazivši u tridesete godine, ali je odmah dobila podršku kritike i svoju prvu književnu nagradu, u Kanadi ključnu Governor's General Ficiton Award, koju će osvojiti još nekoliko puta. Naslov ove zbirke je referenca na operu 'Orfej' Christopha Willibalda Glucka, a Munro je u prvim pričama – koje su nastajale godinama uz odgajanje troje djece i vođenje knjižarskog posla – označila svoj književni teritorij: ženske sudbine u provinciji.

Lives of Girls and Women (1971)

Druga zbirka priča Alice Munro je poslije objave pogrešno proglašena romanom, s obzirom na to da sve priče povezuje glavna junakinja Del Jordan, čiji je život oslikan u knjizi. Munro prati adolescentske muke svoje junakinje, a kasnije i njezin ljubavni život, razočaranja u ljubav i napet odnos s majkom, sve zajedno sa suptilnom notom feminizma i muškarcima kao posve sporednim likovima.

Something I've Been Meaning to Tell You (1974)

Riječ je o knjizi koja se bavi sestrama, majkama, tetkama, bakama i prijateljicama, odnosno svim mogućim vrstama međuženskih odnosa koji imaju posebnu dinamiku i dramatiku, posve specifičnu u odnosu na ono što u vezama proživljavaju žene s muškarcima. Oduševljenje kritičara je već tada bilo ogromno, pa su u povodu ove zbirke priča konstatirali da je Munro 'spisateljica velika dara i percepcije' (LA Times) te da su 'njezine priče kao vile s mnogo soba' (New York Review of Books).

Who Do You Think You Are? (1978)

Izvan Kanade je ova knjiga objavljena pod naslovom 'The Beggar Maid' te je ušla u uži izbor za nagradu Booker. Osvojila je zato već spomenutu Governor's General Ficiton Award. Munro opisuje desetljeća bliskog, ali i napetog odnosa vulgarne i sumnjičave Flo i njezine pokćerke Rose koja napušta malo mjesto u kojem je odrasla kako bi sreću i uspjeh potražila u velikom gradu.

The Moons of Jupiter (1982)

Zbirka priča posvećena ljubavi i starenju iz različitih perspektiva nekoliko ženskih likova, poput mlade djevojke u priči 'The Turkey' Season' koja se zapošljava na farmi pura, na kojoj ima priliku promatrati ljubavne avanture i jade starijih zaposlenica. Wall Street Journal je povodom ove knjige zaključio da je Munro 'ogroman talent', spisateljica iz čije se 'svake rečenice osjete sigurnost i senzibilitet'.

The Progress of Love (1986)

Jedanaest priča posvećeno je ljubavi, što naravno ne znači da je riječ o romantičnim fantazijama u stilu Barbare Cartland. Munro se bavi razvedenom ženom koja se vraća u rodnu kuću i suočava s dubokom povezanošću svojih roditelja koju sama u svom braku nije uspjela ostvariti ili pak opisuje muke mladića prisiljenog da se brine o svojem mlađem bratu. Za ovu je knjigu autorica treći put dobila Governor's General Ficiton Award.

Friend of My Youth (1990)

Od vječno mrzovoljne kritičarke New York Timesa Michiko Kukatani Munro je za ovu knjigu dobila najveće pohvale: 'Divna zbirka priča, prelijepo napisana i duboko osjećana.' No, kao i uvijek, Alice Munro se bavila naoko sporednim stvarima: u naslovnoj priči naratorica se prisjeća svoje sestre, a u drugoj protagonistkinja Brenda razgovara sa svojim ljubavnikom o njegovom odrastanju u gradu Victoriji, u kojemu je i sama Munro živjela neko vrijeme.


Open Secrets (1994)


Munro se u ovoj knjizi opasno približila našim prostorima, posvećujući priču 'The Albanian Virgin' bijegu žene iz tradicionalnog balkanskog društva, što kasnije inspirira jednu Kanađanku da napusti i supruga i ljubavnika. No većina priča događa se u kanadskom gradiću Carstairsu u provinciji Alberti, kojim vlada bogataška obitelj Doud. Autorica se posvećuje temi prošle i neostvarene ljubavi, primjerice u priči 'A Wilderness Station' opisujući sudbinu mlade djevojke u Kanadi 1985, kada ona postaje poštom naručena nevjesta jednog farmera.

The Love of a Good Woman (1998)

Alice Munro je tijekom svoje književne karijere redovito surađivala s uglednim New Yorkerom koji je objavio njezinu priču dok je bila još posve nepoznata. Kasnije je spisateljica očito opravdala povjerenje urednika New Yorkera koji je imao priliku prvi objaviti mnoge njezine proze, pa tako i pet priča iz ove zbirke, a jedna je izašla u kanadskom časopisu Saturday Night. Svakako treba obratiti pažnju na priču o seoskom liječniku koji ilegalno vrši abortuse, što neplanirano otkrije njegova kćerka.

Hateship, Friendship, Courtship, Loveship, Marriage (2001)

Riječ je o prvoj zbirci Munro koja je doživjela prijevod na hrvatski jezik, a u širem kontekstu izdvaja se po priči 'The Bear Came over the Mointain', predlošku za hvaljeni film 'Away From Her' Sarah Polley s Julie Christie u glavnoj i za Oscara nominiranoj ulozi. Sada je pak najavljena filmska adaptacija naslovne priče u kojoj neugledna provincijalka Johanna Parry posve neočekivano izbjegava da joj bude slomljeno srce.

Runaway (2004)

Munro se nikad nije loše prodavala, no ova zbirka priča jedan je od najvećih bestselera njezine karijere, iako su neki kritičari zabilježili da 'Alice Munro stalno piše jednu te istu priču', što se doduše može reći za mnoge velike književnike. U naslovnoj priči sredovječna žena želi napustiti supruga koji kuje svoje tajne planove. Životne avanture učiteljice prate pak tri povezane priče, 'Chance', 'Soon' i 'Silence', a u priči 'Tricks' medicinska sestra zaljubljuje se u urara, porijeklom iz Crne Gore.

The View from Castle Rock (2006)

Donekle neuobičajena knjiga u opusu Munro, kombinacija kratkih priča i pripovijedanja s memoaristikom i obiteljskom poviješću, u kojoj se spisateljica bavi vlastitim precima, konkretno obitelji Laidlaw. Alice Munro istražuje obiteljske korijene u Škotskoj 18. stoljeća, a naslovna priča se referira na edinburški zamak koji kao odrastao čovjek posjećuje James Laidlaw sa svojim sinom, prisjećajući se kako je iz Škotske plovio za Kanadu.

Too Much Happiness (2009)

'Previše sreće' je objavljena na hrvatskom zahvaljujući izdavaču OceanMore koji ju je ovako opisao: 'U naslovnoj pripovijetki 'Previše sreće', nadahnutoj stvarnom povijesnom osobom, nadarena ruska matematičarka i spisateljica Sofija Kovalevska sukobljava se s konvencijama 19. stoljeća i zamkama vlastita uspjeha. Ali jednako su stvarne i priče kao što su 'Dječja igra' u kojoj dvije prijateljice iz djetinjstva kriju do smrti jezivu tajnu koja ih cijeli život muči poput nezaliječene gnojne rane ili 'Slobodni radikali' u kojoj usamljena žena upravo u svojoj bolesti i udovištvu nalazi snage nadmudriti opasna posjetitelja.'

Dear Life (2012)

The Atlantic, AV Club, Vogue i San Francisco Chronicle su se složili: 'Dear Life' je bila najbolja knjiga objavljena prošle godine u Americi. U pitanju je sinteza opsesivnih tema i standardnih toponima iz opusa Alice Munro, a spisateljica se ovdje koncentrira na slučajne susrete i prijelomne trenutke poslije kojih život više ne može biti isti. Najavljen je i prijevod ove knjige na hrvatski jezik, nakon koje je Munro pak izjavila da prestaje s pisanjem. Možda je Nobel natjera da se predomisli…

Intervju s Alice Munro iz 1990.