KOMENTAR BORISA JOKIĆA

Zagrebački autogol: Ružnim i tužnim tvitom o dotepencima Mirela Holy izjednačila je lijeve ideje o jednakosti s desničarskim trolanjem

Mirela Holy u šetnji Trgom bana Jelačića

Mirela Holy u šetnji Trgom bana Jelačića

Izvor: Pixsell / Autor: Matija Habljak/Montaža: Neven Bučević

Zagreb je velik i otvoren grad kojem ne može naštetiti tvit Mirele Holy o dotepencima, ali zagrebačkoj i hrvatskoj ljevici može, upozorava Boris Jokić u komentaru za tportal. Takvim stavovima, ljevica se ni po čemu ne odmiče od kvalitete komentara anonimnih desničarskih trolova. Ako zamijenite subjekte i objekte, sukus ostaje isti. Gledanje svisoka, nevoljko prihvaćanje različitosti u određenoj sredini, zatvaranje u uske ideološke okvire i sukobe, bavljenje vlastitim, a ne problemima svih članova zajednice

'Mi Hrvati smo fakat magarci, šutimo k'o zadnje p… iako nas stavljaju na posljednje mjesto za sve u našoj zemlji. U Hrvatskoj smo većina, a zadnji smo u redu za sve. Zašto?' – napisao je na Twitteru CRNA_LEGIJA@ZDS i u odgovoru na nečiji odgovor dodao – 'Za sve su krivi migranti, Srbi, Balije i komunjare.'

Uslijedila je dobro poznata igra u kojoj se prvo na autora sruči sva silina komentara, da bi ubrzo ta oštra reakcija bila doživljena i prikazana kao napad na osobu i slobodu govora te dokaz da je početno bulažnjenje u 174 znakova bilo ispravno, a dodatak od 50 krunskih dokaza kako nam se uzima prostor i kako smo ugroženi. Jednostavan je to manevar u kojem se fokus miče s nečije (ne)promišljene izjave ili provokacije na pitanje moći. Traje to vrlo kratko, sve dok netko drugi ne objavi nešto gluplje, diskriminatornije, besmislenije… I tako u krug dok sve ne izgubi smisao.

Tvit dr. sc. Mirele Holy u kojem zaziva Zagrepčanke i Zagrepčane da osvijeste neprivilegiranost u odnosu na druge dijelove Hrvatske te istovremeno za takav status građanki i građana najvećeg grada optužuje 'dotepence' nepromišljen je i diskriminatoran. Posebno rastužuje jer dolazi od osobe koja je u našem društvu zaslužna za promociju ključnog pitanja održivosti. Možda namjera nije bila diskriminirati, ali isto će reći svatko onaj koji napiše ili vikne nešto protiv žena, LGBTIQ zajednice, Roma ili muslimana. 'Nisam ja mislio na sve žene.' 'Moj najbolji prijatelj iz djetinjstva je Srbin, pa ne mislite valjda da ja mogu mrziti.' 'Volim ja crnce. Gledam NBA i slušam hip-hop…' - nižu se objašnjenja.

Ako se željelo ukazati na privilegije moćnika koji se cijepe preko reda, postojalo je barem 4.300.000 načina da se to efektnije i bolje učini. Ako nije bila namjera raditi geografske i regionalne podjele, moglo je i bez navođenja najbogatijeg grada. Korištenjem ružne riječi 'dotepenac', jasno se dalo do znanja na koga se tu misli, a to nisu oni na koje se kasnije pozivalo u objašnjenju. Nisu naime Damir Boras, Zoran Gobac, Alemka Markotić, pa čak ni Slavko Linić, dotepenci u Zagrebu.

Umjesto gore opisanog manevra, ispravnije je bilo odmah reći: Ispričavam se!

Mirela Holy, prosinac 2020.

Izvor: Cropix / Autor: Damjan Tadic / CROPIX

U tih nekoliko stotina znakova kriju se nevješto prikrivane mane Zagreba i posebice današnje ljevice. Postoji velik kompleks dijela milijunskog grada koji se iskazuje u ideji da im (nam) je netko nešto neopravdano uzeo. Gotovo oteo. Taj palanački duh, prema kojem se oni koji dolaze na gradske ulice, na kojima se stoljećima odlučivalo o sudbini ovog prostora, proglašavaju nedostojnima i drugorazrednima, a istovremeno vještim konjokradicama, može se naći u najfinijim zagrebačkim salonima s visokim stropovima, u restoranima u kojima se uz treću bocu vina vrlo olako izgovara: 'J... dinaroidi su krivi za sve!' ili na navijačkim tribinama.

Nije po tome Zagreb poseban. Naći ćete isto u New Yorku, Parizu, Splitu ili Beogradu. Razlika je samo u širini i otvorenosti određenog grada kojima se te pojave marginaliziraju i čine bezopasnima. Veliki su gradovi takvi upravo zato što mogu dočekati i prihvatiti sve one koji dolaze u njih ugraditi svoje snove i svoju energiju. Zagreb je upravo takav grad, u koji i danas dolaze i u kojem su dobro došli mnogi iz Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Slavonije, Istre, Srbije, Kanade… O Zagrebu kao otvorenom gradu najviše govore mirogojske arkade u kojima se miješaju latinica, ćirilica, hebrejsko pismo. Grobovi svih tih hrvojki, anti, slobodanki, alija i samuela počast su njihovim životima koji su ugrađeni u napredak ovog grada i zemlje. Nisu to nikakvi dotepenci, baš kao ni oni koji su pokopani u svojim mjestima rođenja, a život ili njegov dio proveli su u gradu koji je njihov koliko i Mirelin i moj.

Zagreb je velik i otvoren grad kojem ne može naštetiti nečiji tvit, ali zagrebačkoj i hrvatskoj ljevici može. Izjave u kojima se, s lijeve strane političkog spektra, rade distinkcije među ljudima i stavlja na moralno višu poziciju izrazito su štetne i protivne lijevim idejama. Upravo su takvo postavljanje i tek deklarativno zauzimanje za vrijednosti jednakosti, solidarnosti, povezivanja i dobrobiti zajednice osnovni razlozi krizi ovog dijela političkog spektra. Takvim stavovima, ljevica se ni po čemu ne odmiče od kvalitete komentara anonimnih desničarskih trolova. Ako zamijenite subjekte i objekte, sukus ostaje isti. Gledanje svisoka, nevoljko prihvaćanje različitosti u određenoj sredini, zatvaranje u uske ideološke okvire i sukobe, bavljenje vlastitim, a ne problemima svih članova zajednice.

Sve navedeno veliko je upozorenje za etablirane lijeve opcije, ali i nove pokrete koji kreću u izbornu bitku u Zagrebu. U tom svom naumu bilo bi dobro da umjesto etiketiranja dotepenaca iz Pogane Vlake, Požarevca ili Požege razmisle o tome što su potrebe ljudi ovog grada, izađu među njih i kažu – ovo je vaš grad koliko i naš.

To je iskonska lijeva ideja.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.