Slučaj ovogodišnjeg promotivnog spota Zagreb Pridea - koji je u roku od nešto više od 24 sata pušten u javnost pa onda i povučen, 'zbog razmišljanja i kritika pripadnika i pripadnica LGBT zajednice' kako je to formulirano – čini mi se kao najbolji pokazatelj položaja LGBT osoba, kao i njihova stanja uma, u hrvatskom društvu. U toj kratkoj, ali dramatičnoj medijskoj priči je mnogo toga isplivalo na površinu, o čemu će se prije ili kasnije morati smireno i argumentirano raspravljati u široj javnosti, ali i u LGBT zajednici.

Prvo se mora reći da je Zagreb Pride napravio propuste u prezentaciji spota javnosti, od kojih je najviše posljedica ima taj da nije ponuđeno službeno objašnjenje poruke tog kratkog filma. Baš zato što je riječ o filmu od četiri i pol minute, a na standardnom spotu od tridesetak sekundi trajanja, bilo je potrebno odmah jasno izreći službenu interpretaciju, što onda ne bi otvorilo medijski prostor za histeričnu hajku koja je uslijedila. No, kada se onda već dogodila, a Zagreb Pride na istu očito nije uopće bio spreman, povlačenje spota se ispostavilo kao jedini pametan potez, čije će se negativne implikacije, doduše, osjetiti još više u budućnosti. Povlačenje spota je značilo i priznavanje pogreške, ali je ostalo nedefinirano je li pogreška spot sam po sebi ili njegova manjkava prezentacija u javnosti. Što se mene tiče, ovo potonje.

Histerične interpretacije

A kada je riječ o kratkom filmu 'Svaka obitelj je sveta', nema sumnje da je on podložan interpretacijama, no one koje su najglasnije odjeknule u javnosti, a to su od novinara Drage Pilselsa i redatelja Nenada Puhovskog, mnogo više govore o ljudima koji su ih izrekli nego o spotu samom. Meni u spornom spotu, nakon što sam ga vidio, ništa nije bilo pretjerano sporno - osim trajanja, koje je za jedan propagandni uradak predugo. Prikazana je jedna mala, sretna obitelj čija kćerka ima problem s heterormativnim igračkama, konkretno Barbie i Kenom, jer one ne odgovaraju slici njene obiteljske realnosti. Teško je u svijetu igračaka pronaći jasnije simbole od Barbie za nametanje muškošovinističkog ideala ženske ljepote (bijela plavuša s dimenzijama 90-60-90), o čemu se već desetljećima piše i govori, od feminističkih teoretičarki do dječijih psihologa. Djevojčica svoju dvojbu razriješava u snu, tako što sporne igračke spali te bira obiteljsku sreću koja se ne uklapa u ugnjetavajući tradicionalni obrazac onoga što obitelj navodno mora biti (otac kao glava obitelji itd.), te što Barbie i Ken predstavljaju. Jednako kao što se nekad osuđivala rasno-arijevska pravovjernost Barbie, sada se ukazuje na to da ta popularna igračka živi u 'heteroseksualnom svemiru', kako je to u trenutku homofobnog nadahnuća svojedobno provalila Lucija Čikeš iz HDZ-a. Kraće rečeno, poruka spota je sljedeća: dolje heteronormativnost!

Zato se vrijedi osvrnuti na reakciju Drage Pilsela, koji je u spotu Zagreb Pridea iščitao najstrašnije i najmračnije, te ga još prijavio pravobraniteljici za djecu. To je, inače, uobičajeni homofobni obrazac propagande, po kojem se svaka mržnja i nesnošljivost prema LGBT osobama povezuje (a tako i pokušava opravdavati) s djecom. Pederi će, zna se, vašu djecu zaraziti svojom homoseksualnošću, a djevojčica koja se – uz odobrenje roditelja i sve ostale ispunjene zakonske obaveze – pojavljuje u spotu jedne LGBT udruge mora da je ugrožena?! Iako svaki dan vidimo stotine djece u televizijskim reklamama, u serijama i na filmovima, jedino je dijete u gej kontekstu ugroženo? To što se dječiji lik i pojava koriste za prodaju svega od deterdženta do hrane za pse nije problem, ali ne daj Bože dovesti dijete u kontekst neheteroseksualne obitelji.

Dlakav pazuh - smak svijeta?

Nadalje, kolega Pilsel se iznimno ružno izrazio o transrodnoj osobi koja se u spotu pojavljuje, zamjerajući joj čak neobrijan pazuh (strahota!), dok je svoj medijski blitzkrieg na Zagreb Pride objasnio činjenicom da je on dugogodišnji podržavatelj hrvatske LGBT zajednice. Iz iste je dobrohotno-patronizirajuće pozicije nastupio Nenad Puhovski, kojemu je spot 'netrpeljiv, agresivan, isključiv i heterofoban'. Zanimljivo je kako se od obojice Barbie i Ken u ovom slučaju uzimaju kao nedodirljivo sveti izraz heteroseksualnosti kao takve, te da im izmiče jasna diferencijacija između heteroseksualnosti i heteronormativnosti, za koju se obojica, svjesno ili ne, itekako zalažu. Jer teško je povjerovati da su Pilsel i Puhovski vidjeli Barbie i Kena te se u nekoj od te dvije lutke kao heteroseksualci prepoznali (ovdje ću sad, za razliku od kolege Pilsela, preskočiti detaljan referat o njegovoj fizičkoj pojavnosti u odnosu na Barbie), nego mi se čini da je njihova reakcija izraz ideje kako će oni, kao javno legitimirani gay friendly ljudi, odrediti LGBT aktivistima i pederima uopće što smiju i kako trebaju. Pritom im je svakako pomogao Zagreb Pride, koji je ostavio svakome da spot interpretira kako hoće, pa nimalo nije iznenađujuće kakve su reakcije uslijedile.

Izostanak solidarnosti LGBT zajednice

Ipak, za mene osobno je bila najviše poražavajuća reakcija većeg LGBT zajednice, najmasovnije izražena na Facebooku Zagreb Pridea, u kojoj se – uz potpuno legitimne kritike – moglo naći mnogo internalizirane homofobije i, još više, neupitne transfobije. Budimo realni, većina tih se ne bi nikad usudila svojim imenom, prezimenom i tijelom biti dio bilo kakvog LGBT spota, što ih nije spriječilo da se verbalno iživljavaju nad ljudima koji su u spotu nastupili, posebice nad transrodnim Ivom Mesićem. Pritom se sve to pakiralo u licemjernu priču o 'kontraefektima' i 'slici koja se šalje', od ljudi koji sustavno odbijati slanje svoje slike u javnost (koja mora da je zasljepljujuće divna) jer se ne usude! Dok je kvazimoralne indignacije LGBT zajednice bilo svugdje za čitati, osnovna solidarnost prema osobama iz spota je potpuno izostala, iako je to najmanje što zaslužuju. Još gore, dio negativnih komentara je u suštini poručivao da gejevi i lezbijke trebaju transrodne osobe baciti preko palube, jer će se tako lakše i brže doći do onoga što predstavlja prvenstveno njihov privatni interes. Ako ništa drugo, pokazuje se da su u sebičnosti i predrasudama mnogi pripadnici LGBT zajednice isti kao i svatko drugi, pa i ljudi koji sve LGBT osobe smatraju poremećenim bolesnicima.

Zagreb Pride se spota, na sreću, nije odrekao, jer bi to predstavljalo moralni i aktivistički salto mortale udruženja koje se nikad nije plašilo javne polemike, pa ni radikalne provokacije. Pragmatična odluka o povlačenju spota kako napuhani skandal oko njega tri dana pred Povorku ponosa (najvažniji nacionalni LGBT događaj!) ne bi naštetio svemu što je još slijedilo, ipak traži da se cijeloj priči vrati kasnije, u smirenijoj atmosferi koja omogućava dijalog. Vječno bunkeriranje spota 'Svaka obitelj je sveta' značilo bi prihvaćanje heterototalitarne cenzure, kao i posrednu potvrdu da su apsurdne i histerične optužbe za heterofobiju i nasilnost istina. A nisu. Zato je odgovornost Zagreb Pridea - ako već nije odgovarajuće plasirao spot u javnost, tako dozvolivši sve što je uslijedilo - da prije ili kasnije pozove na javnu raspravu o tome što spot znači i, još važnije, što su značile sve reakcije na njega. Kao reklama za ovogodišnji Zagreb Pride spot 'Svaka obitelj je sveta' pokazao se promašajem, ali je zato nenamjerno odradio mučan posao ukazivanja na homofobiju i transfobiju domaće javnosti, kao i LGBT zajednice.