„Strah me za malog. Klinci su danas okrutni.“ – ispovjedno je krenuo jedan od prijatelja s kojima sam odrastao u zapadnom dijelu Zagreba. Tema razgovora je izvještavanje o nizu slučajeva maloljetničkog nasilja čiji su primjeri situacija u zagrebačkim naseljima Retkovec, Jelkovec i Dubrava te incident koji se prije nekoliko dana dogodio ispred Trgovačke škole. „Nemoj me krivo shvatit', al' fakat ne znam kaj se svi zgražaju oko par šamara i nekoliko udaraca.“ – odgovorio mu je drugi. „Pa daj se sjeti…mi s Jaruna nismo smjeli ni primirisat' u Prečko ili Špansko. Očeličit' će!“

Premda je istina da je odrastanje na zagrebačkim ili splitskim ulicama u 80-im i 90-im ponekad izgledalo kao urbano ratovanje u kojem treba izvući živu glavu, brojne situacije koje uključuju maloljetnike u digitalnom vremenu ukazuju da je današnja situacija složenija i zahtjevnija. Šamar je možda istog intenziteta kao prije 30 godina, ali je posve izgledno da će biti snimljen i podijeljen. Nakon što se viralno proširi digitalnim kanalima masa će umjesto na stranu žrtve češće stati iza nasilnika. Maloljetničko nasilje 2025. ima svoje posebnosti koje zahtijevaju mudro, brzo, koordinirano i operativno djelovanje - sve ono što hrvatskoj politici već desetljećima nedostaje.

Sve dolazi iz obitelji

Uzroci vala nasilja kojem svjedočimo vrlo su složeni. Kod dijela počinitelja u osnovi se nalaze različite osobine ličnosti koje su pridonijele antisocijalnom ponašanju. Brojna hrvatska i međunarodna istraživanja pokazuju da veliku ulogu u maloljetničkom nasilju igraju obiteljsko okružje i odnosi u kojima mlada osoba odrasta. Često se u obitelji usvajaju nasilnički obrasci ponašanja pri čemu su počinitelji često i sami žrtve nasilja. Obitelj je i ta u kojoj se promovira netrpeljivost prema drugima i drugačijima pri čemu ti drugi nisu samo osobe druge rase, nacije ili seksualne orijentacije već, kao što pokazuju zagrebačke ulice 80-ih i 90-ih, mogu biti i oni koji slušaju drugačiju vrstu glazbe. Puno je krvi bijelih heteroseksualnih hrvatskih muškaraca proliveno tada samo zato jer su slušali The Clash, Depeche Mode ili KUD Idijote.

Osim osobnih i obiteljskih čimbenika, valu nasilja pridonosi i širi društveni kontekst u kojem se aktivno promoviraju agresija i nasilje. Okruženi 'izvjesnošću' velikog rata i sveobuhvatnog naoružavanja, logično je da svoj 'ratnički' potencijal pokušaju iskazati na ulici ili u školi. Političari iz različitih stranaka isključivo koriste agresiju kao način 'razgovora' s političkim neistomišljenicima. U Hrvatskom saboru sjede zastupnici koji su snimljeni kako koriste oružje i kako potiču maloljetnike da pucaju iz automatskog oružja. Nasilje je dijelu društva postalo poželjno. Nasilje je postalo norma. Nasilje je postalo prihvatljivo. U takvom okružju mir je radikalna ideja.

Sustav se mora konsolidirati

Val maloljetničkog nasilja će se vjerojatno nastaviti, a način da ga se trenutno zaustavi i u budućnosti prevenira uključuje zajedničko djelovanje policije, socijalne skrbi, zdravstva i obrazovanja. Za sada jedino policija pokazuje interes i sposobnost da nešto učini. Koordiniranim djelovanjem ova četiri resora društvo se može uspješno nositi s ovim vrlo složenim problemom.

U obrazovnom smislu potrebno je učiniti sve da škole postanu sigurna mjesta za učenike, ali i odgojno-obrazovne radnike. Neki od poteza koji to mogu osigurati su povezivanje informacija iz različitih dijelova sustava (od vrtića do fakulteta) kako bi se adekvatno prevenirala antisocijalna ponašanja i pružila podrška potencijalnim počiniteljima, uvođenje novog sustava digitalnog praćenja ranog napuštanja školovanja koji uključuje praćenje školskog apsentizma kao jednog od glavnih prediktora negativnih ponašanja, potpunu promjenu sustava pedagoških mjera jer važeći sustav ne daje rezultate, uvođenje novog oblika rada rad u onim školama u kojima je zabilježen povećan broj negativnih ponašanja te jasno razgraničenje uloge i odgovornosti roditelja u odgojno-obrazovnim ustanovama pri čemu školu treba zaštititi od roditeljskih intervencija. Kada bi se ove mjere uvezale s ciljanim djelovanjem prema obiteljima (a ne samo maloljetnicima), učinkovitijem sustavu maloljetničke mentalne skrbi i dodatnim djelovanjem policije kao društvo bismo imali šansu osigurati sigurnije i zdravije odrastanje.

„Daj ne seri s čeličenjem. Sebi nisi mogao doći godinu dana nakon što su te nabili ovi s Rudeša. Kom' u svom ovom sranju treba nasilje?“ – vratio je zabrinuti otac – „Mir, buraz, samo mir!“