Bok Rujana,

Već dugo čitam tvoj blog i nikad nisam mislila da ću ti pisati...ali ispada da sam krivo mislila.

Nalazim se pred jednim tzv. problemom kojeg ne znam rješiti.

Biti ću kratka.

Živim s dečkom preko tri godine. Vezu smo počeli temeljito. Saznali smo sve potrebno jedno o drugom u prvih par mjeseci, prošli faze ljubomore i stjecanja povjerenja.

Ono čime sam se ja jako ponosila je razgovor, tj. komunikacija između nas.

Nije bilo problema o kojem nismo mogli pričati.

A sad je problem upravo to... komunikacija.. odnosno nestanak iste.

Ne postoji. Moj dragi više ne razgovara o problemima sa mnom, zapravo o ničem ozbiljnom. Samo rutinske teme. I kad ispadne da ja nemam pojma o nekim stvarima, on se isčuđava, da ga ja ne slušam, da mi je rekao, a zapravo ni riječi nije rekao.

Sad kad sam ovo počela pisati, uviđam da postoji još nekoliko stvari koje me muče. Seks nam se svodi na jednom u deset dana, na moju inicijativu i njegovo svršavanje.. jer ja s njim više ne mogu doživjeti vrhunac. A znam i razlog.

Po prirodi je sitničav i sklon nerealnom gledanju na izgled žena. Ponaša se ko pubertetska curica koja je uvjerena da su cure na naslovnici prirodno savršene. I naravno, meni nabija na nos moje nedostatke, moje mane. Npr. dok se seksamo, on spominje moj prišt na bradi, kako bi htio da mi je guza malo bolja i još neki glupi komentari....I kako da se ja opustim, svršim i uživam kad od svog dečka nemam ama baš nikakvu potvrdu sam ikako seksi..Nisam komad od žene, ali sudeći po reakciji drugih muškaraca na mene, znam da sam privlačna suprotnom spolu. I ono što mi je sasvim slučajno rekla njegova best frendica, kako je ponosan kad netko u društvu prokomentira moj izgled.. Onda se šepuri i smješka.

Tu su i još neke sitnice koje me muče. Tipa ja želim ići nekud, njemu se ne da i onda nenajavljeno ode na to mjesto sat vremena poslije. Uvijek kontra mene.

Ja želim seks, on namjerno neće…Ja ne želim on plazi po meni ko da me hoće najviše na svijetu.

Totalno konradiktoran tip.. Što sam duže s njim, shvaćam ga sve manje.. Već sam mislila da želi prekid, a onda ga uhvatim kako smišlja kako ćemo graditi vlastitu kuću, planira budućnost...A ja sve manje želim budućnost s nekim tko me ne doživljava.

Htjela bi sjesti s njim i popričati o tim nekim stvarima, a ne znam više kako.

Kako da mu kažem sve što me muči, a da ne zvuči optuživački? Znam da se ja ne bi osjećala da meni netko u šubu istrese hrpu optužbi na račun mog ponašanja u vezi pa ne bi htjela ni njemu to priuštiti.

Pomozi..

Baš zbunjena....

Čekaj, čekaj, čekaj, sad sam ja baš zbunjena - daj me podsjeti – zašto si zapravo s ovim tipom???

I što uopće s njim više imaš pričati?

Halo?

Tip je nezrela i sebična budala koja te ne doživljava. Ja ne da ne vidim ljubav, nego ne vidim ovdje niti neku vezu, nego naprosto – naviku.

End of story.

Nego, zapitaj ti sebe lijepo – da je on bio ovakav kada si ga upoznala, da li bi svejedno završila s njim?

Dam se kladiti da ne bi.

Da ti njemu govoriš kako ima mali pimpek u krevetu, dam se kladiti da ne samo da ne bi svršio, nego ne bi više niti hodao s tobom.

Prema tome, molim te, daj uključi malo samopoštovanja i prestani se dati tako manipulirati.

Uostalom, zapitaj se što to sve tebi treba? Razgovorom, bojim se, u ovoj fazi više nećeš riješiti ništa, a pogotovo što se bojiš konfrontacije (ne želiš da zvuči optuživački?!).

Inače, orgazam možeš postići i sama, bez toga da te netko podsjeća na prišt na bradi, izlaziti van očito isto možeš sama, a možeš i sama pričati sa sobom, pa te lijepo molim da sama sebi lijepo kažeš što onda radiš s njim? Služiš mu kao trofej pred drugim frajerima?

Daj molim te. Ne da mi se niti ulaziti u analizu njegovog karaktera, jer je tip pediculus humanus capitis, ilitiga po naški - gnjida, a ovo je blog o ljudima.

Nađi nekoga tko će prema tebi biti normalan, ili još bolje – budi malo sama i posloži si prioritete – a vjerovala ili ne, vlastita bi ti sreća trebala biti negdje pri vrhu.