'Ljudi su tamo pametni i zdravi / Voze bicikle i skakuću po travi / Parkovi su prepuni cvijeća i ozona / Pravila bontona su poznata svima', pjevala je rock-grupa Buldožer u pjesmi Slovenija davne 1983., ironično se poigravajući sa stereotipima o Slovencima. Takva stereotipna slika o Sloveniji, pa i njena ironizacija, mogla je nastati samo u okviru bivše Jugoslavije, gdje su Slovenci takvima mogli izgledati u usporedbi s 'južnjacima' – u okviru Austro-Ugarske, ili gledano iz Beča, ovakav stereotip nije mogao zaživjeti. Slike o drugima, pa i o sebi, uvijek su relacijske i ovise o društvu unutar kojeg se stvaraju. Naše, pak, predodžbe o Slovencima još uvijek su vrlo dobro očuvane iz jugo-ostavštine: 'Ljudi su tamo rumeni i plavi / Ko marljivi mravi rade dan i noć… S nastavkom kojim su se rado identificirali južnjaci: A njihove lijepe žene čekaju mene / I sanjaju da ću im uskoro doć.'

Okej, naravno da su se Buldožeri jako dobro zezali - unatoč stereotipu o neduhovitim Slovencima - a također su na jedan paradoksalan način potvrđivali stihove iz pjesme, ono da su 'ljudi tamo pametni i zdravi', jer ovakvo poigravanje s vlastitim identitetom kod drugih je malo teže prolazilo – zamislimo kako bi bila prihvaćena smiješna pjesma pod nazivom kakve druge zemljice opterećene snovima o vlastitoj važnosti, slavnoj povijesti i vječnoj ugroženosti (dobro, i s Bosnom se uvijek moglo zezati, ali prvenstveno zato jer se nju nije vezivalo uz određenu naciju).

Slovenci, ukratko, nisu imali znatnijih problema s identitetom, pa ni opsesija s njime (osim kod političkih marginalaca) – što je zasigurno pogodovalo njihovom fluentnom putu u demokraciju. Također, manjak 'slavne' povijesti ispostavio se kao njihova prednost – oni nisu bajali o davnim kraljevstvima i vlastitim plemenitašima, nisu 'obnavljali' identitet i tobožnju bolju prošlost, nisu slavili srednjovjekovne bitke niti se operetno kitili historističkim kičem – znali su da u njihovoj povijesti nema ničeg boljeg od onoga sad i to ih je spasilo. Sa sviješću da je riječ o seljačkoj zemlji koja se solidno industrijalizirala Slovenci su se, bez okretanja unatrag, konstituirali kao moderna nacija. Donekle slične uvjete, premda uz slabiji razvoj, imala je druga rubna jugoslavenska republika, Makedonija – još krhkiju prošlost – no stjecajem identitetskih okolnosti, Makedonci su, eto, krenuli u posve drugom pravcu, pa sad kao sumanuti grade spomenike po Skopju u potrazi za izgubljenim vremenom. Zanimljiv obrnuti primjer!

229441,229226,229596,229237

Spašavanje socijalne države

Rastavši se sa socijalizmom, Slovenci pak nisu ni u ekonomiji pomislili da sad treba biti 'sve obratno', te nisu odustali ni od ideje o socijalnoj državi, znajući da toga itekako ima i u Europi. Nisu popustili savjetima koji su vodili divljanju slobodnog tržišta te su početkom devedesetih izbjegli destruktivnu šok-terapiju skoka u tržišno društvo, blokirali brzu privatizaciju i na koncu su svakom državljaninu dali paket dionica. Bilo je to, ukupno gledano, prilično 'antikapitalističko' ponašanje, svakako ozbiljan otpor neoliberalnim 'reformama kojima nema alternative'. Provodili su Slovenci također ciljanu inflaciju, taj strašni tabu – ne prihvativši ideju fiksnog tečaja – čime su gubitke na carini nadoknađivali naprosto tiskanjem tolara. Kontroliranom inflacijom su i domaći proizvod činili jeftinijim te time čuvali vlastitu industriju. Sad je svemu tome kraj. Slovenci su u klinču eura bez manevarskog prostora, uhvaćeni u destruktivne škare rezova što se po Europi (Obami to ne pada na pamet) promoviraju kao put izlaska iz krize 'one tamo godine' – koja se, pak, stalno izmiče kao u lošem snu: nimalo čudno kad je riječ o lošoj politici. Janša je kao ofanzivni neoliberalni đak prigrlio ove stroge mjere, a usput se, simbolički zanimljivo, po dolasku na vlast odmah ustremio ka ukidanju samostalnog Ministarstva kulture.

Istodobno, da stvar bude bizarnija, Maribor je ove godine došao na red da bude 'europska prijestolnica kulture'. Projekt 'Maribor 2012 – kulturna prijestolnica Europe' evo se simbolički završio na nedavnim demonstracijama, koje su se zatim preselile u prijestolnicu Ljubljanu, još jedno mjesto kulture, gdje je bez obzira na pravila bontona, nastao krš i lom, navodno zbog ekstremnih provokatora koji su (slučajno?) od prosvjeda protiv rezova napravili medijsku zbrku, a sve s dosta ozlijeđenih i policijskom upotrebom vodenih topova. 'Fini gradići, u njima fini kafići / U njima fini mladići plešu po cijeli dan' pjevao je Buldožer, no danas sve to izgleda malo drukčije. Jesu li nas Slovenci iznenadili? Razočarali? Jesmo li mislili da će kao marljivi mravi koji rade dan i noć poslušno popušiti priču o rasturanju socijalne države u ime izlaska iz krize? Ne, Slovenci su i prije pružili otpor samo to nismo primijetili. Nisu oni budale.

'Slovenija - zemlja moćna / Slovenija - zemlja noćna' – pjevao je Buldožer. Bit će tih noći vjerojatno još.