Pozdrav Rujana,

Pročitao sam par Vaših odgovora na pitanja o problemima u vezama. Imam 23 godine i nemam djevojku. Mislim da problem nije toliko u mome izgledu nego u mojem stavu i načinu na koji prilazim curama.

Bez zadrške i kapi alkohola mogu prići djevojci koja mi se sviđa, dobijem od njih i broj telefona, čak mi se neke od njih i same jave i to je OK. Na to se ne žalim. Sad slijedi onaj dio priče s ALI. Nakon 2-3 spoja, kažem im da mi se sviđaju, da su mi simpatične i da bi volio s njima imati više od samog viđanja i spojeva. Tu počinju moji problemi, niti jedna nakon toga ne želi biti sa mnom, kažu žele prijateljstvo, činim im se kao draga i dobra osoba, dobar prijatelj. S nekima od njih više ne pričam, baš zbog toga, rekao sam im nikad neću biti prijatelj da želim vezu. Svaka nađe nekakav izgovor tipa: 'zašto prijateljstvo koje imamo kvariti vezom, nisam ti ja za vezu, nećeš se usrećiti sa mnom, upravo imam nekoga s kim se dulje vrijeme viđam i mislim da ću s njime početi nešto...'. Uglavnom sve završava onim: ALI možemo biti prijatelji! Po mom mišljenju to su gluposti.

Imam par prijatelja i prijateljica kojima se ovako što ne usudim reći. Na curama kao i svi prvo gledam izgled, mislim ne mora ona biti najljepša ali bitno je da mi se svidi. Što se tiče osobnosti volim da je vrckava, da se zna smijati mojim šalama i ja njenim, da me razumije, da joj se mogu pojadati kad me nešta pati. Ima jedna djevojka s kojom se nalazim, ima 21 godinu i razumijemo se i sve 5, ali ne osjećam kao da je to ono nešto. Sviđa mi se ali se ne mogu zamisliti s njom, jednostavno nema kemije, nemamo o čemu pričati. Sve je to usiljeno i platonski.

Po mojem mišljenju mislim da me uništio gadan prekid tinejdžerske veze s mojom bivšom djevojkom. Imao sam tek 19 godina, prekinuli smo te je ona nakon 2 dana otišla drugom, kao da se ništa nije dogodilo, sada je udana žena i ima dijete.

Možda je još volim, možda je u tome problem, možda tražim neku sličnu njoj? Uglavnom, nakon te veze sam u periodu od 3 godine imao 2 kraće, svaka otprilike po 2-3 mjeseca. Većinom djevojke sa mnom pristanu samo na avanture i jednonoćne veze. Što ja imam od toga? Za mjesec – dva završavam fakultet i vraćam se iz grada na selo, onda je tek neću naći. Izlazim redovno, svuda me se može vidjeti. Od crkve, trga, ulice, trgovine, grada, kupovnog centra ali nikako da se dogodi da upoznam pravu.

Moju 'ispovijed' ako želite objavite, možda mi se javi neka pametna i draga, simpatična cura. Toliko od mene. Unaprijed hvala.

J.

Dragi J.,

Stani, kud si navro. Polako. Glavno da nije suša.

Pogotovo ako nemaš problema s upoznavanjem. Doduše, moram priznati da se s ovakvim problemom uglavnom javljaju žene, a ne frajeri – još nisam čula da se neki mladi dečko želi da žene žele s njim samo avanturu na jednu noć, ali eto, sto ljudi – sto ćudi.

Naravno, razumijem da si ti zapravo pod pritiskom jer ti je očito jasno da možda nećeš imati toliki izbor slobodnih djevojaka kada se vratiš kući, pa si možda zbog toga previše navalentan što djevojke odbija. Osim toga, vjerujem da cure tvojih godina, pogotovo u velikim gradovima – možda i ne žude za udajom. Barem ne još.

Ali u posljednje dvije godine imao si dvije kraće veze i očito nekoliko avantura – vjeruj mi, nije to loš prosjek. Statistički gledano, što više žena upoznaš, šanse su ti veće, ali moraš se opustiti. Počeo si na sve gledati kroz tu prizmu ženidbe – pa čak i o tvojoj fatalnoj ljubavi ne znamo ništa više od toga da je izgleda tek postala fatalna samo zato jer je nakon 2 dana prohodala s drugim, udala se i rodila djecu…dakle, propustio si zadržati dobar ženidbeni materijal.

Bilo bi zanimljivo znati zašto.

A još bi zanimljivije bilo saznati zašto imaš platonsku vezu sa ženom s kojom nemaš što pričati? Pa što, zaboga, radite? Kartate?

Da te podsjetim, pojam platonska veza u današnjem kolokvijalnom jeziku označava 'čistu' ljubav između dvoje ljudi -onu koja ne samo što uključuje nikakav seksualni dodir, nego ne postoji niti potreba za to. U originalnom smislu, taj se naziv odnosi na istospolnu ljubavnu vezu. Ali pustimo to.

Bilo kako bilo, uvijek će biti žena koje će htjeti tebe a ti nećeš htjeti njih i žena koje ćeš ti htjeti a one neće htjeti tebe – 'Možemo biti prijatelji' je univerzalna, priznajem – odvratna fraza kojom uglavnom mi žene odbijamo frajere koji su nam simpatični i u redu su ljudi pa ih, kao, ne bismo htjele povrijediti direktnim i grubim odbijanjem. U prijevodu to zapravo znači – NE. ALI je tu zato jer nam je neugodno nekog O.K. tipa koji nam se ipak ne sviđa dovoljno za vezu, otkantati istim riječima kao nekog pijanog neotesanca koji se bezobrazno uvaljuje na šanku dok mu ljepljivi pipci šaraju kamo nikako ne želimo…

Neka ti to ipak bude mali kompliment, očito nisi kreten, samo se ponašaš kao očajnik ;) Duboko diši, opusti se, imaš samo 23 godine. Ima vremena. Izlazi s prijateljima, zabavljaj se. To što ćeš se uskoro vratiti u rodno mjesto ne znači da su ti sve prilike za upoznavanje propale. Unatoč vremenskim prilikama, ne živiš u golemoj zemlji u kojoj se prometuje karavanima deva kroz pustinju. Imamo pristojnu mrežu autocesta, nisu baš najjeftinije, a ponekad ih iznenadi i snijeg po zimi, ali vjerujem da se ipak nećeš baš naći potpuno odrezan od svijeta. Uostalom, tu je stari, dobri internet. A ako baš sve zapne, upiši poslijediplomski, pa ćeš dobiti malo na vremenu ;)

K vragu i Bologna, baš mi vas je žao. Moja je generacija bila daleko sretnije – em nismo ništa plaćali, em smo mogli rastezati studij ne bi li se posvetili nekim…akhm….drugim naukama. A sad? 'Birth, school, work, death'. Izem ti kapitalizam.

p.s. Udavače, navalite! Ljubav je na selu