KOMENTAR BORISA JOKIĆA

Jedne pijane otočke noći u Škotskoj pomislio sam – bit će ovdje krvi

Glasgow noću

Glasgow noću

Izvor: Profimedia / Autor: CCVectors / Stockimo / Alamy / Alamy / Profimedia

Bit će ovdje krvi – pomislio sam prolazeći hladnim ulicama jednog europskog grada prošlog petka. Ne radi se o Dresdenu, Prištini ni o Barceloni, već o jednom od najzanimljivijih gradova starog kontinenta - Glasgowu.

Grad je to čeličana, brodogradilišta i svih onih industrija čije je vrijeme prošlo. Grad je to koji se desetljećima bori s teretom svoje bogate i prosperitetne prošlosti, ali i onaj koji hrabro gleda u budućnost. Pravi grad za one koji traže više od uglađenih turističkih atrakcija. Grad kriminala i umjetnosti, znanosti i prostitucije, noževa i poljubaca. Buduća ratna zona.

'Obični ljudi su Brexitom iskazali svoj nacionalni ponos', objašnjavao je David Goodhart na europskoj konferenciji o građanskom obrazovanju razloge zbog kojih su ljudi na referendumu glasali za izlazak iz Europske unije. 'Mi smo ovime stavili nacionalne interese iznad europske birokracije i Brisela.' – pristojno engleski je nastavio gosp. Goodhart, rođen u Londonu u višem sloju britanskog društva. Kao mladić pohađao je, baš kao i Boris Johnson, Eton College, a sad kad su dečki nešto stariji savjetuje istoga u vezi košmara koji se nazire u Velikoj Britaniji.

  • +13
  • +10

Prosvjedi protiv Brexita ne staju niti nakon najnovije odgode

Izvor: EPA / Autor: VICKIE FLORES

I nema ništa čudno u ovom općeprihvaćenom objašnjenju rezultata referenduma. Nije čudno čak ni to da u ime običnih ljudi govori onaj koji ih vjerojatno iskreno prezire i onaj koji s njima ne bi ni pivo popio. Čudno je da David takve stvari govori u srcu Škotske u kojoj su ljudi glasali za ostanak u Europskoj uniji. Još je čudnije da u Glasgowu spominje nacionalni ponos. 'What fucking national pride!' – ispod glasa, ali vrlo bijesno, komentirao je 60-godišnji sveučilišni profesor povijesti. Tako obično počinju ratovi.

Dalmarnock, dio Glasgowa nad kojim se provodi ubrzana gentrifikacija, još je zadržao tragove industrijskog nasljeđa

Dalmarnock, dio Glasgowa nad kojim se provodi ubrzana gentrifikacija, još je zadržao tragove industrijskog nasljeđa

Izvor: Profimedia / Autor: Iain McGillivray / Alamy / Profimedia

Dalmarnock u istočnom dijelu Glasgowa već pomalo i izgleda kao ratna zona. Na ulicama ostavljeni automobili i frižideri, policija u punoj opremi, bande na uglovima ulica i visoka razina nezaposlenosti i maloljetničke trudnoće. U ovom dijelu grada očekivana životna dob muškaraca je oko 65 godina što je točno 15 godina manje nego u zapadnom dijelu grada. U gradu u kojem svaka stanica metroa znači smanjenje životne dobi za gotovo dvije godine, priča o različitim nacionalnim ponosima naći će posebno plodno tlo. U situaciji kada ulice više liče onima u Kabulu nego onima u Oslu, udice različitih političara izgledat će posebno primamljivo. Na mjestima gdje postoji jasna povijesna i vjerska podjela poput Sjeverne Irske i onima u kojima je gotovo nemoguće utjecati na nejednakosti poput Glasgowa neće biti posebno teško potpaliti iskru sukoba. Taj će se sukob samo prividno voditi oko pitanja ponosa i nacionalnosti, a zapravo će glavna meta biti prirodni resursi poput onih u Sjevernom moru.

'There's no fucking chance of war here', odgovorio mi je vrlo prijateljski čovjek kojeg sam sreo u pubu u subotu navečer nakon što sam mu objasnio svoju tezu o mogućem sukobu. Njegove riječi zazvučale su mi kao one izgovarane u listopadu 1989. širom bivše države. 'No offence, we are not Balkan beasts', nastavio je iskreno. Lišen želje da objašnjavam da ljudi nisu zvjeri u Škotskoj i Engleskoj, pa ni u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili Srbiji, samo sam rekao da se nadam da je u pravu.

Poznati glasgowski pub The Horse Shoe

Poznati glasgowski pub The Horse Shoe

Izvor: Profimedia / Autor: Iain Masterton / Alamy / Alamy / Profimedia

Kad su dečki i cure iz Etona, Westminstera i Londona odlučili isplesti priču o izlasku iz EU nisu predvidjeli da se iza ugla krije situacija iz koje nema jednostavnog izlaza. Tako to obično bude kada pohlepa zaslijepi razum. Cijela ta priča o nacionalnom ponosu je ona rojalistička, monarhistička ili u najboljem slučaju engleska. S ostalim dijelovima Velike Britanije ona nema puno dodira. Ljudi na ulicama Cardiffa će im to reći na pomalo uvijen način, u Glasgowu će ih opsovati, a u Belfastu počastiti Molotovljevim koktelom. Subotom navečer ulice Glasgowa izgledaju kao mješavina cirkusa i urbane ratne zone. Hodajući užarenim ulicama promatrajući sve te ljude kako pjevaju, plešu i padaju te osluškujući zavodljiv ritam pijanih otočnih noći u kojima se miješaju mirisi alkohola, krvi, ponosa, povraćanja i kebaba pomislio sam – smrdi na rat.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.