Ako netko ne odustaje, onda je to američki predsjednik Donald Trump. Prvi čovjek SAD-a ponovno nije dobio Nobelovu nagradu za mir, već je ona pripala Navi Pillay, južnoafričkoj pravnici koja je od 2008. do 2014. godine pri Ujedinjenim narodima bila visoka povjerenica za prava čovjeka. U svojoj je karijeri radila i kao sutkinja Vrhovnog suda Južne Afrike, sutkinja Međunarodnoga kaznenog suda te predsjednica Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene u Ruandi, svojim djelovanjem ekvivalentnoga Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.

Ipak, ovakav profesionalni put istaknute borkinje za prava čovjeka nije impresionirao Trumpa pa je za aktualnu dobitnicu Nobelove nagrade za mir rekao da je 'misteriozna osoba' te da za nju nitko ne zna. Očito je znao Norveški Nobelov odbor, čijih petero članica i članova imenuje norveški parlament Storting, a njegov je rad neovisan o političkim tijelima i jedini je koji ne djeluje u Švedskoj, u kojoj se pak odlučuje o ostalim Nobelovim nagradama. Američki je predsjednik stoga izrazio nezadovoljstvo usmjereno Norveškoj, pripisavši joj 'trajnu ljagu' i ocijenivši Odbor kao 'nekolicinu radikalnih ideologa', odnosno kao one 'koji su donijeli tako sramotnu i neugodnu odluku'.

Nema Nobela za Trumpa

Mada je u politici i šire sve moguće, teško je pretpostaviti da će ovogodišnja laureatkinja Navi Pillay, nakon Trumpove žestoke reakcije, svoju medalju Nobelove nagrade za mir dati stanaru Bijele kuće, onako kako je to učinila prošlogodišnja dobitnica María Corina Machado. Naime ova je venezuelska političarka i prvakinja tamošnje oporbe učinila upravo to u znak zahvalnosti američkom predsjedniku koji je ove godine zapovjedio uhićenje predsjednika Venezuele Nicolása Madura, a koji je dugo autokratski vladao zemljom.

Neovisno o činjenici da je glavnina analitičara takav Trumpov potez ocijenila direktnim kršenjem suvereniteta Venezuele i međunarodnog prava, María Corina Machado napravila je netipičan potez darujući svoje priznanje nekomu drugom. No to je nije učinilo Trumpovom miljenicom, već taj status trenutačno uživa Madurova nasljednica na čelu Venezuele Delcy Rodríguez, koja je do daljnjega odgodila održavanje izbora u zemlji, a čim prije postigla s američkom stranom dogovor o iskorištavanju golemih venezuelskih zaliha nafte. To je transakcija kakvu u svakom vanjskopolitičkom slučaju očekuje američki šef države, ali koji i dalje vjeruje da je upravo on zakinut za dobivanje Nobelove nagrade za mir jer je, prema vlastitim riječima, dosad prekinuo najmanje osam do devet ratova u svijetu.

To što je neke otpočeo, poput onoga protiv Irana, a kojemu se ne nazire mirovno rješenje, pri čemu svijet – uključujući SAD – trpi direktne posljedice poremećaja u trgovini energentima, u ovom slučaju nije važno. Koji su to ratovi za koje Trump tvrdi da ih je osobno zaustavio? To su oružani sukobi ili eskalacije političkih kriza između Armenije i Azerbajdžana, Demokratske Republike Kongo i Ruande, Izraela i Irana, Indije i Pakistana, Kambodže i Tajlanda, Egipta i Etiopije, Izraela i Hamasa te Srbije i Kosova. Možda tu treba pridodati i neizbijanje rata između Kine i međunarodno nepriznatog Tajvana. Ukratko, sve su to bili razlozi za to da se najprestižnijom svjetskom nagradom za borbu za mir ovjenča 45./47. američki predsjednik, prema njegovoj ocjeni.

High five Dodiku

I dok je on svoje nezadovoljstvo usmjerio na Norvešku i Međunarodni kazneni sud zbog Pillay, možda je ipak negdje postigao mirotvorne rezultate koje treba prepoznati. Upravo je on značajno poboljšao američke odnose sa stranom koja je 1990-ih bila na političkom i vojnom udaru SAD-a. To su Srbija i srpski entitet u Bosni i Hercegovini, a koji su u drugoj polovici 1990-ih doživjeli i NATO-ove udare.

Je li to zbog toga što je tada na čelu SAD-a bio Bill Clinton, suprug Trumpove suparnice na predsjedničkim izborima 2016. godine, a protiv koje on i dalje djeluje na sve načine, ili se situacija na tom dijelu Balkana značajno popravila u korist međusobne suradnje? Odgovor uključuje obje mogućnosti jer Trump, kao i u slučaju Venezuele, svugdje traži partnere s kojima će sklopiti unosan politički posao. To je i bit transakcijske politike, odnosno diplomacije koju su itekako vješto prepoznali u Beogradu i Banjoj Luci.

Osobito u Republici Srpskoj, čiji je doduše neformalni, ali i dalje nedvojbeno prvi čovjek Milorad Dodik osobno zahvalio Trumpu na pobjedi njegova Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) na općim izborima u Bosni i Hercegovini održanima 4. listopada. Unatoč vlastitoj sudskoj zabrani obnašanja političkih dužnosti, Dodik je dao ključan doprinos SNSD-ovoj koaliciji pri izbornoj pobjedi koja se manifestirala najvećim brojem glasova birača za Narodnu skupštinu Republike Srpske te za srpsku članicu Predsjedništva BiH Željku Cvijanović, a na državnoj razini, izborima za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH, ispred Dodikove stranke brojem osvojenih glasova bila je samo bošnjački većinska Stranka demokratske akcije (SDA).

Osnažen novom izbornom pobjedom, Dodik je izjavio: '…da nije bilo veličanstvene pobjede Trumpa, mi bismo vjerojatno danas bili politički mrtvaci, ali zahvaljujući novom ambijentu, sada smo politički pobjednici'. Ubrzo se doznalo da su u tom izbornom nastupu važnu riječ imali Trumpovi politički savjetnici Chris LaCivita i James Blair iz lobističke tvrtke Continental, ali je američki predsjednik relativizirao njihovu ulogu ne želeći se baviti time samo nekoliko tjedana uoči ključnih kongresnih izbora u domovini, čiji će rezultat uvelike trasirati put posljednje dvije godine njegova drugoga predsjedničkog mandata.

Zadrže li Trumpovi republikanci većinu i u Predstavničkom domu, za koji se bira svih 435 kongresnika, i u Senatu, kojemu predstoje izbori za trećinu senatora, prvi je čovjek SAD-a miran do siječnja 2029. godine. Bilo kakav drugi scenarij, većina Demokratske stranke u oba doma Kongresa ili većina demokrata u jednom od njih, značajno će utjecati na širinu i uopće provedivost odluka aktualnog američkog predsjednika.

I Vučić se šlepa uz Trumpa

Nema dvojbe da je vanjska politika SAD-a u posljednje dvije godine nekima na prostoru država nasljednica bivše Jugoslavije išla na ruku, a neke u najmanju ruku nije ni dotakla. Dodik je sa svojim suradnicima i obitelji dobitnik te situacije jer su mu Amerikanci ukinuli dugogodišnje sankcije te je njegova opcija, neprestance u trokutu suspektne korupcije, prigodnog radikalizma i potencijalnog secesionizma, ponovno ojačana izbornim legitimitetom. Ponovnim se dolaskom Trumpa u Bijelu kuću stalno nastoji okoristiti i Aleksandar Vučić te je upravo na putanji zamjene predsjedničke premijerskom dužnosti pobijedi li opet na parlamentarnim izborima u Srbiji zakazanima za 25. listopada.

I – ne zakomplicira li mu taj plan Studentska lista, jasno protuvučićevska, ali vanjskopolitički ni po čemu drukčija od i dalje ključnog čovjeka Srbije. I Dodik i Vučić u svoj su odnos prema Trumpu unijeli transakcijski pristup koji bi se u konačnici trebao oživotvoriti jasnim financijskim koristima za partnerske strane. Opet uz ogradu da takvi projekti ne izazovu prosvjede, kao u Albaniji, pa i Srbiji. Možda za takvo što imaju još samo dvije godine, ali su obojica odveć agilna da u tom cilju ništa ne propuste.

Hrvatska najpasivnija u odnosima sa SAD-om

Što je pak s drugim državama u okruženju? Slovenija od ove godine ima novog starog premijera Janeza Janšu, a on je među rijetkim europskim političarima u kontekstu američkih predsjedničkih izbora 2020. godine navijao za Trumpa, tada poraženoga od Joea Bidena. Sada je na svome. I on ima barem još dvije godine, pri čemu se činjenica da je Trumpova supruga Melania Slovenka do sada nije reflektirala onako kako su priželjkivali mnogobrojni u Sloveniji. To ne znači da će Janša kao najdulja konstanta slovenske politike od prvih demokratskih izbora 1990. godine stajati prekriženih ruku, za razliku od svojih uglavnom politički manje darovitih suparnika s ljevice i centra.

Bošnjačka strana u BiH može biti zadovoljna još jednom transakcijom u Trumpovoj viziji politike, a to je dogovor oko Južne interkonekcije kao planiranoga međunarodnog plinovoda koji će povezati plinski sustav BiH s hrvatskom plinskom mrežom i terminalom za ukapljeni prirodni plin (LNG) na otoku Krku. Projekt je povjeren američkoj tvrtki, unatoč drukčijim planovima vodećih hrvatskih političara u susjednoj zemlji.

Što se tiče hrvatskih političara u Hrvatskoj, oni su najmanje aktivni glede aktualnih odnosa sa SAD-om. Međusobno posvađeni šefovi države i Vlade Zoran Milanović i Andrej Plenković teško mogu uskladiti zajednički nastup prema bilo komu, uključujući i dalje najveću silu svijeta, bez čijih bi inicijativa u 1990-ima tadašnji sukobi imali različit pravac. Ako ništa drugo, Trumpa bi trebalo što prije pozvati na Jadran i, ako ne nagradu, uručiti mu barem – kravatu. Onu crvene boje svakako bi nosio.