Od polarnoga sjevera do tropskoga juga, zlato je stoljećima znak obilja, prestiža i trajne vrijednosti. Ne bez razloga, zlatni nakit čest je poklon za malu djecu za krstitke i krizme, a povezan je i sa svadbenim običajima diljem svijeta. U politički nesigurnim vremenima, u kojima se stara savezništva dovode u pitanje, divljaju trgovinski ratovi, a nove tehnologije grabe naprijed brže od same ekonomije, kamoli društva, upravo zlato i srebro ponovno se u umovima običnih ljudi, ali i velikih ulagača, vraćaju kao sigurno utočište za teško zarađen novac.

Zlato iznad 5000, a srebro iznad 100 dolara

Krajem siječnja zlato je probilo psihološku granicu od pet tisuća dolara po unci, što svjedoči o tome da investitori traže imovinu koja manje ovisi o institucionalnoj stabilnosti neke države i njene valute, već nudi tradicionalnu vrijednost. Lanjske godine zlato je ukupno poraslo oko 64 posto, što je najveći skok od 1979., odnosno drugog naftnog šoka prouzrokovanog Islamskom revolucijom u Iranu.

Srebro je pak probilo psihološku granicu od 100 dolara po unci te raslo 147 posto u 2025., a od početka ove godine i dodatnih 40 posto. Pa ipak, premda zbog euforije ulagača nudi još veće prinose od zlata, ono je i značajno volatilnije, što znači da su mogući i veći gubici.

Geopolitika kao tržišni indikator

Ako je 2025. bila godina u kojoj su tržišta navikla dugoročno živjeti s ratom (u Ukrajini) kao pozadinom, 2026. pokazuje da je trgovinski rat ponovno postao nova burzovna stvarnost. Kriza oko Grenlanda i prijetnje carinskim udarima potiču ulagače da prodaju svoje udjele u američkim fondovima i rješavaju se dionica američkih firmi, ali i otvaraju prostor za jaču diverzifikaciju portfelja.

Opetovane prijetnje visokim carinama, koje američki predsjednik Donald Trump prvo najavi, pa potom povuče (kao što je nedavno viđeno i u Davosu), kod europskih ulagača djeluju kao okidač za takozvano risk-off/risk-on ulagačko ponašanje, što unosi nervozu i povećava šanse za impulzivnu kupoprodaju vrijednosnica.

Umjetna inteligencija kao motor rasta

U 2026. godini burze istodobno vuku dvije suprotne sile. S jedne strane tržišta guraju gore velike tehnološke kompanije i ulaganja u umjetnu inteligenciju: čipovi, podatkovni centri i megakompanije koje predvode taj val. S druge strane isti taj optimizam stalno provjeravaju tri vanjska faktora: geopolitika (ratovi, carine, krize), cijena novca (kamatne stope) i tečajevi valuta. U praksi to znači da dionice mogu rasti na 'AI priči', ali jednako brzo i posrnuti kada se pojavi novi politički šok ili kada porastu prinosi na obveznice.

Različite burze različito reagiraju na rizike i poticaje. Naime Dow Jones (američki indeks industrijskih dionica) često bolje pokazuje temperaturu tradicionalnog gospodarstva (industrija, potrošnja, ciklički sektori), Nasdaq (američki opći burzovni indeks) je osjetljiviji na raspoloženje prema tehnologiji i očekivanja vezana uz budući rast, a Nikkei (japanski burzovni indeks) uz sve to snažno reagira na tečaj jena, jer jači jen može otežati posao izvozno orijentiranim japanskim kompanijama. Stoga se Nikkei često kreće sukladno vijestima o mogućoj tečajnoj koordinaciji Tokija i Washingtona da bi se konkuriralo podcijenjenoj kineskoj valuti.

Dolar, nafta i plin

Zlato i srebro u ovoj priči dobivaju dodatni vjetar u leđa kroz dolar. Kada on gubi snagu ili postaje politički nesiguran, investitori traže druge načine zaštite vrijednosti novca. Dolar je pod pritiskom zbog kombinacije geopolitičkih napetosti, prijetnji carinama i nesigurnosti oko političkih odluka i institucija, a u takvim okolnostima dio kapitala prirodno se seli u alternativna utočišta, među kojima su zlato i srebro već desetljećima standardni izbor.

Kod nafte i plina slika je složenija i naizgled kontradiktorna. S jedne strane geopolitička previranja stalno dodaju takozvanu premiju rizika te ratovi, sankcije i napetosti dižu cijene jer tržišta strahuju od poremećaja opskrbe. S druge strane temeljni pokazatelji ponude i potražnje upućuju na suprotan smjer.

Prema procjeni Međunarodne agencije za energiju, ove godine globalna ponuda nafte mogla bi premašiti potražnju za oko 3,8 milijuna barela dnevno, što je približno četiri posto svjetske potrošnje. Cijene nafte su krajem siječnja relativno stabilne, na oko 66 dolara po barelu. Bez obzira na to što napetosti oko Irana prirodno guraju cijenu gore, očekivanje previše opskrbljenog tržišta ograničava jači rast.

Rat u Ukrajini pritom i dalje proizvodi vrlo konkretne troškove. Nakon napada dronovima na tankere u Crnom moru porasle su cijene ratnog osiguranja brodova, prema nekim procjenama i do oko jedan posto vrijednosti samog broda. To je dobar primjer toga kako sigurnosni rizici brzo ulaze u cijenu prijevoza, zatim u cijenu energenata, a posredno i u inflacijska očekivanja. Upravo u takvom okruženju zlato i srebro ponovno dobivaju na privlačnosti, ne zato što rješavaju problem, nego zato što služe kao zaštita od svijeta u kojem se troškovi i rizici prenose brže nego ikad.

Bliski istok: Sigurnost i tržišta

U siječnju su krenule prve prisilne evakuacije civila u Gazi otkad je postignuto primirje u listopadu. Istodobno se nastavljaju sigurnosni incidenti u Libanonu (Hezbolah), kao i između Izraela i Sirije te Sirije i Libanona. Raste i zabrinutost zbog moguće intervencije Amerikanaca u Iranu.

Treba istaknuti da tržištima ne treba vijest da će sutra započeti neki novi oružani sukob, već je dovoljna uvjerljiva mogućnost eskalacije da bi se povećala premija rizika.

Europske zlatne rezerve

U Europi zlato nije samo investicijska moda, već dio monetarne tradicije. Italija ima oko 2452 tone zlata, što su treće najveće nacionalne zalihe na svijetu, nakon Sjedinjenih Država i Njemačke. Francuzi su odmah iza njih s 2436,8 tona zlata.

Europska središnja banka u 2025. godini istakla je da je potražnja središnjih banaka za zlatom u 2024. ostala na rekordnim razinama i da je činila više od 20 posto globalne potražnje, uz naglašenu ulogu straha nakon ruske invazije na Ukrajinu. U istom ECB-ovu izvješću navodi se da je udio zlata u globalnim deviznim pričuvama po tržišnim cijenama dosegnuo oko 20 posto i time nadmašio udio eura (oko 16 posto).

Hrvatski slučaj

U Hrvatskoj je situacija drukčija nego u većini europskih zemalja jer trenutačno nemamo svoje zlatne rezerve iskazane u zasebnom vlasništvu. Prema međunarodnim komparativnim podacima o zlatnim rezervama od 1992. do 2025. godine, vrijednost zlata u pričuvama Republike Hrvatske kontinuirano iznosi nula tona u zasebnom vlasništvu države.

To je posljedica dugoročne politike i raznih odluka iz prošlosti. Nakon raspada SFRJ-a, Hrvatska je 1990-ih i ranih 2000-ih imala zalihe zlata, a one su postupno rasprodane pa je središnja banka godinama bila bez značajnih količina plemenitog metala.

Ulazak u eurozonu 2023. godine to je formalno promijenio, ali ne na način da je HNB 'pohranio zlato u Zagrebu'. Kao članica eurozone, Hrvatska narodna banka sudjeluje u Eurosustavu, što znači da Europska središnja banka s ostalim državama članicama upravlja dijelom njezinih deviznih pričuva. U tom procesu dio pričuva prenesenih u ECB uključivao je i zlato, ali ono više nije u izravnom vlasništvu Hrvatske, već je kao monetarno zlato dio zajedničkih rezervi Eurosustava.

Poduka za ulagače

U hrvatskom kontekstu najveća je pogreška ulagati u zlato i srebro samo zato što su postali tema razgovora, a ne zato što imaju jasnu ulogu u osobnim financijama. Vrijedi se pritom držati nekoliko jednostavnih, ali ključnih načela.

Prvo, treba odlučiti čemu služe plemeniti metali. Zlato je prije svega oblik osiguranja od velikih političkih i financijskih šokova, a srebro je volatilnije i nosi veći potencijal rasta, ali i veći rizik od naglih padova.

Drugo, važno je svjesno birati način ulaganja. Fizički metal ima smisla kao dugoročna zaštita izvan financijskog sustava, uz sve troškove i logistiku koje to nosi. Digitalne platforme za ulaganje nude jednostavnost i likvidnost, ali podrazumijevaju povjerenje u posrednika i razumijevanje pravne prirode takvog vlasništva.

Treće, presudna je disciplina. Umjesto kupnje u naletu, kada su cijene već na naslovnicama, razumniji je postupni pristup s jasno definiranim udjelom u portfelju i pravilima rebalansa.

Kupnja plemenitih metala u 2026. godini nije bijeg u prošlost, već reakcija na sadašnjost, svijet u kojem su carine politički alat, ratovi logistički trošak, a valutni rizici predmet dnevne politike. U takvom okruženju dobar hrvatski ulagač ne traži savršeno vrijeme ulaska, već jasan plan, te zna razliku između stvarnog posjedovanja metala i pukog obećanja o njegovoj vrijednosti.