Znanstvenici s MIT-a razvili su prijenosnu jedinicu za desalinizaciju morske vode koja bi mogla znatno olakšati život na izoliranim lokacijama u sušnim područjima nedaleko od mora, ali i nautičarima.
Uređaj, težak manje od 10 kilograma i velik poput putne torbe, jednim pritiskom na gumb vodu iz mora pretvara u pitku vodu koja zadovoljava sve standarde Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
vezane vijesti
Za razliku od drugih prijenosnih jedinica za desalinizaciju u kojima morska voda prolazi kroz filtere, ovaj revolucionarni uređaj koristi električnu energiju za uklanjanje neželjenih čestica iz vode. Uređaj pritom treba manje energije za rad od prosječnog mobitela, pa se može pokretati malim prijenosnim solarnim panelom koji se može nabaviti za manje od 500 kuna. Istodobno ne zahtijeva gotovo nikakvo održavanje za razliku od konvencionalnih desalinizatora kojima je potrebno s vremena na vrijeme mijenjati i čistiti filtere.
Tim znanstvenika s bostonskog Massachusetts Institute of Technology (MIT) radio je na ovom projektu više od deset godina.
'Godinama smo radili na fizici koja stoji iza pojedinačnih procesa desalinizacije. Sav taj napredak stavili smo unutar jedne kutije, izgradili cijeli sustav i demonstrirali ga u oceanu', objavio je jedan od vodećih znanstvenika uključenih u projekt Jongyoon Han.
Komercijalno dostupne prijenosne jedinice za desalinizaciju obično zahtijevaju visokotlačne pumpe koje troše puno energije. Uređaj koji su osmislili na MIT-u međutim koristi originalnu tehniku pod nazivom polarizacija koncentracije iona (ICP). Umjesto filtriranja vode, ICP proces koristi se električnim poljem postavljenim na membrane kroz koje prolazi voda. Membrane odbijaju pozitivno i negativno nabijene čestice – uključujući molekule soli, bakterije i viruse – koje se zatim izdvajaju i ispuštaju. Proces uklanja i većinu otopljenih krutih tvari. Budući da je potrebna samo niskotlačna pumpa, ICP proces troši znatno manje energije od ostalih tehnika.
Taj postupak ipak ne uklanja uvijek sve soli stoga su znanstvenici uključili i drugi proces, poznat kao elektrodijaliza, za uklanjanje preostalih iona soli. Novi uređaj mogao bi imati primjenu u specifičnim situacijama, primjerice u izoliranim znanstvenim ili vojnim bazama, na brodovima ili na otocima bez pitke vode. Nakon provedenih laboratorijskih pokusa, uređaj je testiran u stvarnim uvjetima na plaži Carson u Bostonu. Za otprilike pola sata uređaj je napunio plastičnu čašu čistom, pitkom vodom koja je po kvaliteti premašila smjernice WHO-a. Prototip je uspio proizvesti 0,3 litre pitke vode na sat uz potrošnju od samo 20 vata energije po litri. Očekuje se da će komercijalizirana verzija novog prijenosnog desalinizatora veličine putne torbe ipak biti znatno učinkovitija.
