Čini se da je ovaj dobro odjeveni par pobjegao s neke zabave ili je možda organizirao vlastitu u dvoje, jer plešu na plaži čiji se mokri pijesak lijepi za njezine nožne prste i rub njegovih hlača. Horizont je nizak, a nebo maglovito. Kako se ovo okruženje očito nalazi negdje u Britaniji, glamurozni dvojac nije sam: prisutna su i dva pratitelja — sobarica za nju i batler za njega, od kojih svaki zaštitno drži kišobran i prkosi prijetnji vremena.

Opis je to jedne konvencionalno anegdotske, ali ujedno i zagonetne slike, čiji je naslov 'The Singing Butler' (Raspjevani batler) — jednako neobičan kao i njezino ozračje. To je ulje na platnu 1992. godine naslikao škotski umjetnik Jack Vettriano, a 2004. prodano je na aukciji u Sotheby’su za 744.800 funti, što je u to vrijeme bio rekord za bilo koju sliku škotskog autora i za bilo koju sliku koja je ikad prodana u Škotskoj.

I ne samo to. U slučaju Vettriana radi se o umjetniku čiji su radovi u obliku otisaka, razglednica, notesa, kalendara, slagalica i sličnih stvari najprodavaniji u Britaniji, pa ga zato rado zovu i 'narodskim slikarom'. No, ta ga pejorativna titula nimalo ne određuje jer postoje brojni ozbiljni kolekcionari Vettrianovih slika, među kojima su i slavne osobe kao što su glumac Jack Nicholson, tekstopisac mjuzikla Tim Rice, bivši svjetski prvak Formule 1 Jackie Stewart...

Sam Vettriano kaže da je sliku 'The Singing Butler' naslikao jednostavno zato što je neka žena primijetila da je on u ranoj fazi karijere 'bio dobar u slikanju plaža' i zato što 'zaljubljeni obično odlaze na plažu'. Ako plaža na toj slici predstavlja neko stvarno mjesto, vjerojatno se radi o škrtoj obali Levena u Škotskoj koju je Vettriano posjećivao kao dječak. Sam autor kaže da je plesni par okružio slugama, kako bi sliku učinio što skladnijom.

No, s vremenom se pokazalo da je Vettrianova najpopularnija slika zapravo nešto poput anomalije u njegovu opusu, koji ne vjeruje osobito u monogamnu romantiku i koji općenito ne rabi likove livrirane posluge. I u svom stvarnom životu i u svojoj umjetnosti, sedamdesetogodišnjeg Vettriana znatno više privlače mračnija raspoloženja i palete te teme i pojedinci erotičnije prirode.

Spomenuti naslov 'narodskog slikara' nimalo ne smeta Vettrianu, jer je službeno njegov status znatno profiliraniji. Zapravo je ta titula čudna jer njegove slike, premda neke od njih bude nostalgiju za tridesetim godinama, nisu nimalo kičaste niti popularnih tema. Dapače, one su često odraz njegovih fetiša, koje rado dijeli sa svijetom.

Za svoje likove voli rabiti rasne, sladostrasne brinete u stilu Ave Gardner, dok plavuše, kako kaže, 'imaju u sebi previše slatkoće'. Uši i vratove favorizira u odnosu na uobičajenu kombinaciju grudi-stražnjica, a gotovo je opsesivno fiksiran na usne i nokte lakirane sjajnom krvavo crvenom bojom, kao i trepavice jako obložene maskarom. Voli i visoke potpetice (zanimljivo je da je na jednoj aukciji licitirao za par koji je pripadao Marilyn Monroe), kao i podvezice i neke oblike steznika. Pogledajmo odakle sve to dolazi...

Jack Vettriano rođen je kao Jack Hoggan u Fifeu u Škotskoj 1951. Nakon napuštanja škole s 15 godina, krenuo je raditi s ocem u rudnik ugljena, ali vrlo je brzo taj posao zamijenio službeničkim. Slikanjem se počeo baviti s 22 godine, kad mu je djevojka za rođendan poklonila set akvarel boja. Slikarski zanat izučio je sam, kopirajući stare majstore, impresioniste, nadrealiste i više škotskih umjetnika ('Sve što mi je došlo pod ruku', reći će). Čak je kopirao i poze izravno iz knjige 'Illustrator’s Figure Reference Manual', odakle je preuzeo i onu za plesni par u 'Raspjevanom batleru'.

Vettrianovi klevetnici držali su to dokazom umjetničke prijevare (2005. dovelo je do optužujućih naslova u tabloidima). 'Nije me briga! Još je Picasso rekao: Ostali umjetnici posuđuju - ja kradem', uzvratio je jednostavno Vettriano.

Godine 1987., kada je imao 36 godina, Jack je napustio svoju ženu Gail, ostavio posao i preselio se u Edinburgh gdje je uzeo majčino djevojačko prezime. Prijavio se na studij likovne umjetnosti na Sveučilištu u Edinburghu, ali je njegov portfolio odbijen.

Do velike prekretnice došlo je 1988., kada je na Godišnjoj izložbi Škotske kraljevske akademije predao dvije slike — obje su prodane prvog dana, pa je Vettrianu odmah pristupilo nekoliko prestižnih galerija. Prvu samostalnu izložbu održao je u galeriji Edinburgh 1992. godine pod naslovom 'Tales of Love and Other Stories', a kasnije te godine izlagao je i u Mall Galleries u Londonu.

Od 1994. do 2007., kada je surađivao s Portland Gallery, priredio je mnoštvo rasprodanih samostalnih izložbi u Edinburghu, Londonu, Hong Kongu i New Yorku, a među svoje kolekcionare, osim već nabrojenih, uključio je i škotskog nogometnog trenera Sir Alexa Fergussona.

U rujnu 2013. u Glasgowu je otvorena velika izložba 'Jack Vettriano: Retrospektiva'. Ta izložba, na kojoj je izloženo više od stotinu djela, privukla je 123.300 posjetitelja te srušila rekord posjećenosti koje je dotad držala Van Goghova izložba.

Nakon što se ozlijedio pri padu 2014., Vettriano je, oporavljajući se, većinu vremena proveo pijući, uzimajući antidepresive i gledajući po čitav dan televiziju. To je razdoblje poslije opisao kao najbjednije u životu. Nakon desetljeća provedenog u Edinburghu, svoju je kuću prodao za 1,6 milijuna funti i preselio se u London.

U Vettrianovu su opusu posebno zanimljivi izrazito autobiografski doživljaji ženske senzualnosti. Oni imaju daleko veću moć zadržavanja pozornosti od pukih veza za jednu noć i plaćenih usluga, koje često prikazuju. Te njegove slike danas dosežu astronomske cijene i iznimno su tražene kod kolekcionara. Ipak, njegov je rad znatno poznatiji po djelima poput 'Raspjevanog batlera”, koji se u obliku otisaka samo u Britaniji prodao u 12 milijuna primjeraka! Ta je pomama započela 1994., kada se Vettrianu obratila izdavačka kuća pod nazivom Art Group.

'Isprva sam zauzeo snobovski stav i odbio ih. Ali onda sam pomislio, zašto moje slike ne bi bile dostupne običnom čovjeku za 10 dolara?', prisjećao se autor.

Likovni kritičari Vettrianov uspjeh kod široke publike tumače osjećajem 'eskapizma' kojim odišu njegove slike. No, nitko od njih nije mogao predvidjeti uspjeh kakav su polučile te slike. Naravno, nisu niti mogli, jednostavno stoga što se takvo nešto nikada prije nije dogodilo. Prodaja tih reprodukcija probila je plafon i proširila se svijetom rekordno brzo.

Sve je izazvalo jedan posve neočekivani učinak. Naime, što su se Vettrianove slike više širile svijetom i što je više prodavano njihovih masovnih otisaka, cijene originala brže su se penjale. Prihod od kopija za masovno tržište Vettrianu je omogućilo lagodan život — raskošan stan u londonskoj četvrti Knightsbridge, slikarski studio i trkaćeg konja koji, sasvim prirodno, nosi ime Singing Butler.

Što se tiče samog procesa slikanja, Vettriano obično radi na temelju fotografija koje je sam koreografirao i snimio. Virtuozne efekte vlage i svjetlosti na koži, pijesku, kosi i metalu, koji često podsjećaju na izgled starinskih holivudskih filmskih plakata ili naslovnica roto-romana, postiže potezima malog tvrdog kista kroz polusuhi, još uvijek ljepljiv pigment (tehnika slična miješanju šminke). Mišljenje da bi njegove štafelajne slike, koje danas koštaju između 50 i 180 tisuća eura, trebale biti klasificirane kao ilustracije, za Vettriana je besmisleno ('Ne radim razliku između slika i ilustracija', kaže).

Zbog nesklonosti umjetničkog establišmenta njegovu radu, Vettriano se okrenuo sasvim drugom poimanju umjetnosti i stvorio vlastitu malu industriju. Ne samo da je osnovao izdavačku tvrtku koja je, preuzevši Art Group, stala izrađivati kataloge, čestitke i grafike zaštićene autorskim pravima, već je pomogao i u osnivanju londonske galerije nazvane Heartbreak. Osim što izlaže njegove radove, galerija pomaže i u promicanju mlađih umjetnika, onih koji posjeduju njemu sličan senzibilitet.

Za samog Vettriana, nekadašnjeg rudara koji je postao samouki slikar te se prometnuo u cijenjenoga umjetnika, njegova trenutačna slava i bogatstvo su samo stvar slučajnosti i sudbine. U svakom slučaju, njegov je fenomen okupio brojne poklonike. Zašto, pitate se?

'Kod Martina Scorcesea dobivate film, a kod mene jednu sliku, a film oko toga gradite sami, na bilo koji način', objašnjava autor.