Prije gotovo tri desetljeća na jugoistoku Turske otkriven je arheološki lokalitet koji još uvijek krije nebrojene tajne. Gobekli Tepe ne samo da je vjerojatno najstariji kompleks hramova, već je doveo u pitanje i općeprihvaćenu tezu da su tek sjedilačke zajednice počele podizati monumentalne građevine.
Neolitičko arheološko nalazište poznato kao Gobekli Tepe - što na turskom znači ‘trbušasto brdo’ - nalazi se na vrhu vapnenačkog planinskog grebena u jugoistočnoj Turskoj nedaleko od grada Urfe i sirijske granice. Ta lokacija prvi je put označena kao zanimljiva tijekom jednog terenskog istraživanja 1963. godine, ali tek je njemački arheolog Klaus Schmidt 1994. godine shvatio važnost tog nalazišta i iste godine počeo arheološka iskapanja.
vezane vijesti
Lokalitet se sastoji od niza velikih kružnih struktura poduprtih masivnim kamenim stupovima – najstarijim poznatim megalitima na svijetu. Kompleks su izgradili pretpovijesni ljudi o kojima ne znamo gotovo ništa, osim da tada još nisu bili razvili metalne alate, pa čak ni tehnike izrade glinenog posuđa. Mnogi od stupova bogato su ukrašeni figurativnim antropomorfnim detaljima i reljefima divljih životinja, a na širem području Gobekli Tepea nalaze se i mnoge manje pravokutne građevine iz doba neolitika, kamenolomi i cisterne uklesane u kamenu.
Čitav kompleks omogućio je arheolozima jedinstven uvid u pretpovijesnu religiju i posebnu ikonografiju tog razdoblja, te otvorio brojna još uvijek neriješena pitanja. Gobekli Tepe datiran je u takozvani predgrnčarski neolitik, u razdoblje između 9500. i 8000. godine prije nove ere, što znači da je zapanjujućih 6000 godina stariji od Stonehengea i velikih egipatskih piramida.
Prve građevine na tom lokalitetu - koji se nalazi na rubovima takozvanog Plodnog polumjeseca - izgrađene su otprilike u isto vrijeme kad se u tom dijelu svijeta pojavljuju i prva stalna ljudska naselja u povijesti čovječanstva. Ta ključna prekretnica u povijesti homo sapiensa, poznata kao neolitska revolucija, obuhvaća izum poljoprivrede i početak sjedilačkog načina života.
Antropolozi se još uvijek ne slažu je li poljoprivreda potaknula nastanak stalnih naselja ili je bilo obrnuto, a čini se da ni lokalitet otkriven u jugoistočnoj Turskoj neće zasad omogućiti konačnu presudu u toj raspravi. Otkrivač Gobekli Tepea Klaus Schmidt opisao je taj kompleks megalitskih prstenova kao 'prvi hram na svijetu', a kako u blizini nisu pronađeni dokazi o stalnim ljudskim naseljima iz tog doba iznio je revolucionarnu tezu da su čitav kompleks hramova izgradile i koristile skupine nomadskih lovaca-sakupljača sa šireg područja. Ako je Schmidt u pravu, općeprihvaćena teorija prema kojoj su tek sjedilačke zajednice počele graditi velike građevine - i prema kojoj se organizirana religija pojavila tek nakon usvajanja poljoprivrede - pala bi u vodu.
Schmidtove teze međutim mnogi znanstvenici odbacuju, tvrdeći da su dokazi nepotpuni, a budući da su arheološka istraživanja dovršena samo na oko pet posto Gobekli Tepea, očekuje se da će se taj spor u budućnosti ipak na ovaj ili onaj način riješiti.
U međuvremenu su iskapanja otkrila zapanjujuću geometrijsku složenost Gobekli Tepea. Lokalitet se sastoji od niza golemih kružnih megalitskih struktura. Svaka od njih sastoji se od dva velika središnja stupa u obliku slova T okružena manjim stupovima na kojima su isklesani mistični crteži životinja, apstraktnih simbola i ljudskih ruku. Zasad je istražen samo manji dio lokaliteta, no probna mapiranja sugeriraju da se u čitavom kompleksu nalazi još najmanje 15 kružnih struktura.
Među tajnama Gobekli Tepea su i pitanja kako su ove različite kružne strukture međusobno povezane, jesu li korištene sve odjednom ili je jedna izgrađena pa napuštena i zatrpana prije nego što je izgrađena sljedeća? Analizirajući računalnim algoritmima tri otkopane strukture, tim znanstvenika s izraelskog Sveučilišta Tel Aviv utvrdio je da one čine savršen jednakostraničan trokut, što sugerira da su ove tri strukture planirane zajedno unaprijed i izgrađene prema 'složenom geometrijskom dizajnu'.
To znači da su naši drevni preci znali konceptualizirati složeni tlocrt i reproducirati ga u bilo kojoj veličini, te da je moralo postojati nešto poput vodeće skupine koja je inicirala, planirala i vodila te dugoročne projekte, napisali su autori u studiji objavljenoj u Cambridge Archeological Journalu.
Godine 2018. UNESCO je Gobekli Tepe stavio na popis svjetske baštine čovječanstva, čime je potvrdio njegovu univerzalnu vrijednost kao jednog od prvih iskaza monumentalne arhitekture.
