Zadnjih tjedana o porezima se govori na svakom koraku. Novi razredi u oporezivanju porezom na dohodak tema su na subotnjoj kavi u grupi prijatelja, na poslovnim sastancima i političkim skupovima. S obzirom na to da u široj okolici držimo visoko drugo mjesto u poreznom opterećenju plaće, s poreznom stopom koja ide do visokih 40 posto, zanimanje javnosti i poslovne zajednice za ovu temu potpuno je opravdano

Za ilustraciju, marginalne stope poreza na dohodak u zemljama u okolici kreću se od jedva dvoznamenkastih 10 posto u Bosni i Hercegovini, 10 posto u Bugarskoj, 10 posto u Srbiji (s dodatkom posebnog godišnjeg poreza, ali samo za one osobe čija godišnja primanja prelaze odrađeni prag), 15 posto u Češkoj, 15 posto u Crnoj Gori i 16 posto u Mađarskoj prema nešto viših 25 posto u Slovačkoj i 32 posto u Poljskoj.

Od svih zemalja u široj okolici jedino se Slovenija spominje kao zemlja s većim poreznim opterećenjem plaće i marginalnom stopom od 50 posto. Međutim u usporedbi sa Slovenijom treba biti jako pažljiv. Naime važno je ne zaboraviti da Hrvatska, osim poreza na dohodak, ima prirez porezu na dohodak, a on osobama s prebivalištem ili boravištem u Zagrebu diže marginalnu stopu na čak 47 posto. Dodatno, u uobičajenim okolnostima u Sloveniji mjesečna bruto plaća mora premašiti vrlo visokih 55 tisuća kuna da bi postala oporeziva s marginalnih 50 posto. Za razliku od Slovenije, spomenutih 47 posto u Hrvatskoj dostižemo već s mjesečnom bruto plaćom od 14 tisuća kuna.

U očima većine građana (onih s mjesečnim primanjima daleko manjima od 55 tisuća kuna bruto plaće) ovakva brza progresija pomiče Hrvatsku s neslavnog drugog na još manje privlačno prvo mjesto na ljestvici zemalja s visokim poreznim opterećenjem plaće.

Za potpunu analizu opterećenja plaće javnim davanjima svakako bi trebalo uzeti u obzir i obavezne doprinose. Tu se bilo kakva usporedba dodatno komplicira jer je (kao uostalom i kod poreza, ali možda ipak više u izravnoj vezi) važan ne samo iznos doprinosa, nego i očekivanje razine prava koja proizlaze iz sustava obveznih osiguranja.

Ako nastavimo kako smo i započeli, u terminima pojednostavljenih postotaka i marginalnih stopa, od 100 jedinica valute koje poslodavac odvoji za plaću svog radnika u Hrvatskoj samo 36 posto završava kao njegovo neto primanje dok se visokih 64 posto usmjerava za podmirenje obveznih doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

Najavljene promjene poreznih propisa u obliku proširenja poreznih razreda svakako su dobrodošle, bez obzira pripadate li grupi onih kojima će nova pravila nadopuniti kasicu s 50 ili tisuću kuna mjesečno.

Međutim teško je očekivati da će ovakva promjena privući pažnju stranih investitora i učiniti Hrvatsku konkurentnijom u odnosu na druge zemlje.

Ako već nemamo fleksibilnost napraviti radikalnije poteze i drastično smanjiti poreznu stopu, svakako treba razmišljati i o drugim potezima koji ne bi rezultirali smanjenjem proračunskih prihoda, a poboljšali bi dojam koji ostavljamo na širu poslovnu zajednicu, poput smanjenja pravne nesigurnosti poštivanjem i pojednostavnjenjem trenutnih poreznih propisa i poboljšanjem komunikacije između Porezne uprave i poreznih obveznika. Razna udruženja poduzetnika puna su ideja koje 'ne koštaju', a čije bi provođenje znatno promijenilo trenutnu atmosferu u Hrvatskoj i učinilo je privlačnijom poslovnom svijetu.