Analitičari HNB-a navode da je ključnu je ulogu u padu gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj odigralo usporavanje priljeva kapitala iz inozemstva. Značaj usporavanja priljeva kapitala potkrepljuje i snažniji pad uvoza od izvoza koji će rezultirati visokim pozitivnim doprinosom neto izvoza promjeni domaće gospodarske aktivnosti te će ujedno ublažiti utjecaj kontrakcije domaće potražnje.

Cijena inozemnoga kapitala za domaće sektore porasla je potkraj 2008, unatoč snažnom padu referentnih kamatnih stopa u eurozoni, zbog snažnog rasta premije za rizik, uz što je postao i teže dostupan. Međutim, svi su domaći sektori i tijekom razdoblja kada je inozemni kapital bio najskuplji i njegov priljev najoskudniji uspjeli osiguravati puno refinanciranje dospjelih obveza praćeno dodatnim prirastom inozemnog duga, čemu se emisijom svojih obveznica krajem svibnja priključila i država.

U značajnom broju zemalja iz regije istodobno je zabilježen odljev kapitala, zbog čega su one bile prisiljene zatražiti potporu međunarodnih financijskih institucija. Hrvatska se tako našla u nešto povoljnijoj situaciji, što je donekle ublažilo i izazove koji se postavljaju pred ekonomsku politiku.

U publikaciji se detaljno navode mjere koje je HNB poduzeo u cilju održavanja likvidnosti sustava, očuvanja financijske stabilnosti banka te održavanje stabilnog tečaja kune. Posebno se naglašava kako je razina inozemnih pričuva HNB-a raste nakon posljednje devizne intervencije provedene potkraj veljače, čime je promijenjen njezin trend.

Premda se bankarski sektor do sada iznimno dobro nosio s posljedicama globalne financijske krize, na početku ove godine zabilježen je lagani porast loših plasmana, a u idućem će se razdoblju recesija domaćega gospodarstva još snažnije odraziti na kvalitetu aktive banaka. Poteškoće s kojima se susreće realni sektor gospodarstva tako će djelovati s odgodom, pa će se puni učinak recesije na kvalitetu imovine banaka vidjeti vjerojatno tek krajem ove i u idućoj godini.

Provedeno testiranje otpornosti bankarskog sektora navodi na zaključak da će u temeljnom makroekonomskom scenariju bankarski sustav u cjelini biti u stanju amortizirati potencijalne gubitke ostvarenom dobiti iz poslovanja i time zadrži razinu kapitaliziranosti koja će omogućiti kreditni rast.

No učinak recesije neće biti simetričan za sve banke, kao što ni sve banke nisu jednako profitabilne, tako da postoje i određena područja ranjivosti unutar sustava. Ocijenjeni specifični makroekonomski modeli kreditnog rizika pokazuju da su velike univerzalne banke najotpornije i da u slučaju ostvarivanja temeljnoga makroekonomskog scenarija ne bi zabilježile gubitke koji bi im mogli nagristi dosegnutu razinu kapitalne adekvatnosti. S druge strane, mahom manje banke iz skupina banaka orijentiranih na poduzeća ili na rizičnije kredite stanovništvu povijesno snažnije reagiraju na makroekonomske poremećaje te bi se mogle suočiti s gubicima, ali bi ipak zadržale zadovoljavajuću razinu adekvatnosti kapitala.

U slučaju nastupanja još nepovoljnijega makroekonomskog scenarija, čija se vjerojatnost postupno smanjuje, univerzalne bi banke mogle zabilježiti gubitke, premda bi njihova stopa adekvatnosti kapitala i dalje bitno prelazila zakonski minimum, dok bi banke usmjerene na poduzeća i stanovništvo mogle realizirati nešto veće gubitke i pasti ispod te razine. No zbog malog udjela potonjih banaka u imovini ukupnoga bankarskog sektora to ne bi moglo ugroziti njegovu stabilnost.