Oko 2008., kad je svjetska financijska kriza (koja je zapravo krenula već 2007.) dobila konkretnije konture nakon propasti investicijske banke Lehman Brothers – najvećeg bankrota u povijesti SAD-a – u javni diskurs je na mala (ili malo veća) vrata ušla teza da je završeno vrijeme američke globalne dominacije. Nove sile, poput Kine, Indije i Rusije, bile su spremne preuzeti vlast. Otad je optimizam oko kineskog gospodarstva samo rastao. No u nekoliko godina puno toga se promijeni
Iako Kina ima svoje konje za gospodarsku i tehnološku utrku, teza da će njeno gospodarstvo u samo desetljeće zasjeniti američko na poprilično je klimavim nogama. Kao i teza da je ona geopolitička sila u nastajanju, uz nacije u razvoju pod svojim kišobranom.
Kako stvari trenutačno stoje, ne čini se baš kao da će kineski BDP ikad nadmašiti američki, a zemlje diljem svijeta preispituju svoje veze s Pekingom i dužničko ropstvo koje potiču inicijative Pojas i put, Xijev moderni Put svile.
Istovremeno je gotovo i s rastom kineske populacije, poduzetnici napuštaju zemlju, a optimizam među omladinom jenjava. Posustaje i tržište dionica iako su, prema pisanju Bloomberga, neki sektori tehnički ušli u tržište bikova, no velik broj ulagača to je okarakterizirao kao još jedno 'lažno proljeće'. Izravna strana ulaganja su pak u slobodnom padu jer se traže alternative ovoj 'svjetskoj tvornici', lišene geopolitičkog rizika i tolikog miješanja 'velike države' u tržište. Gospodarski pokazatelji su takvi da Kina mnoge od njih krije kao zmije noge.
vezane vijesti
S druge strane, američko gospodarstvo napreduje velikom brzinom. Inflacija je u padu (iako su stope i dalje znatno iznad FED-ova cilja od dva posto, a u veljači su neočekivano i porasle), a radna mjesta, realne plaće i proizvodnja rastu.
Za razliku od EU-a, američko gospodarstvo još uvijek solidno napreduje unatoč povećanju ključne kamatne stope FED-a na 5,25 posto. Nakon što je američki BDP u trećem kvartalu prošle godine naglo porastao za 4,9 posto u odnosu na prethodni, gospodarstvo se i u zadnjem kvartalu pokazalo stabilnim – BDP je porastao 3,3 posto u odnosu na prethodni kvartal.
Na američkom tržištu i dalje nedostaje radne snage, a plaće rastu. Iako je rast zaposlenosti posljednjih mjeseci oslabio (u zadnjem kvartalu stvaralo se prosječno 165.000 novih radnih mjesta mjesečno, a u prvom kvartalu čak 312.000). Međutim još uvijek je to na mjesečnoj razini više od 100.000 novih radnih mjesta. Nedavno su satnice porasle za 4,1 posto u odnosu na prethodnu godinu.
Što se pak tiče Kine, mnogi analitičari dovode u pitanje službene podatke o rastu BDP-a u prošloj godini od 5,2 posto. Neki čak tvrde da drugo najveće svjetsko gospodarstvo ne samo da nije raslo, već se smanjilo. Prema pisanju Newsweeka, stručnjaci već dugo sumnjaju u vjerodostojnost pekinških gospodarskih izvješća.
Financijski analitičar Hideo Tamura, koji piše za japanske novine Sankei Shimbun, tvrdi da je Kina lažirala gospodarske brojke te da se kineski BDP smanjio za više od dva posto, prilagođen inflaciji, i više od tri posto, neprilagođen tome.
Što se dogodilo s Kinom? Polako na površinu izlaze sva ograničenja gospodarstva u društvu kojim upravlja 'velika država' te u kojem interesi političke diktature nadjačavaju ekonomski interes slobodnog tržišta. Ne može se dovijeka razvijati gospodarstvo s državnim poduzećima i subvencioniranom infrastrukturom, električnim vozilima i nekretninama, a posebice ne dok se zaoštrava politička kontrola nad masama, ali i nad poduzetnicima.
U utrci za globalnu ekonomsku nadmoć deflacija je uteg oko vrata Pekinga. To je znak da je ekonomski model itekako iscrpljen i da mu je potrebno bolno restrukturiranje. Ali osim financijskih problema, pad cijena znak je dubljeg poremećaja koji zahvaća kineski narod.
'Kineska deflacija je deflacija nade, deflacija optimizma. To je psihološki strah', rekao je Minxin Pei, profesor političkih znanosti na Koledžu Claremont McKenna.
Ingenioznost i vizija bivšeg kineskog vođe Deng Xiaopinga otvorila je gospodarstvo svijetu. Ovo otvaranje slobodnom tržištu omogućilo je Kini da oslobodi poduzetnički mindset stotina milijuna ljudi. U samo nekoliko desetljeća premašila je svačija očekivanja i iz relativno siromašnog ruralnog društva prešla u najveće društvo srednje klase na svijetu.
No sadašnji vođa Xi, opterećen geopolitičkim utjecajem koji dolazi u paketu s gospodarskom snagom, previše je opterećen koncentracijom svoje moći. Ekonomija cvjeta uz slobodu – slobodu razmišljanja, stvaranja, govora, kretanja, poslovanja – te uvijek mora biti u skladu s vladavinom prava.
Nije slučajno to da većina tehnoloških izuma – od silikonskog čipa, računala, pametnih telefona i umjetne inteligencije – dolazi upravo iz SAD-a i ostalih gospodarski jakih, ali demokratskih država. Što je društvo obrazovanije i slobodnije u izražavanju, to je vjerojatnije da će biti izvorište tehnologija i ideja koje ga transformiraju.
Sve ovo naravno ne znači da SAD nema svoje izazove. Bidenova administracija mora ubrzati ponovno ulaganje u gospodarstvo i ljude kako bi smanjila ekonomske nejednakosti jer su one obično temeljni uzrok antidemokratskih pokreta. Ako pak svijet gledamo bipolarno – kao nadmetanje demokratskih i autoritarnih struja – SAD bi zasigurno trebao produbiti i ekonomsku suradnju s demokratskim saveznicima.
No to će biti teško ostvarivo dođe li na vlast Donald Trump, jer već sada najavljuje korjenite promjene u NATO-u.
Zapad sada treba iskoristiti greške u koracima koje je napravila Kina te se ponajviše fokusirati na obnovu opskrbnih lanaca koje treba preusmjeriti iz Kine u zemlje koje ih neće politički niti ekonomski ucjenjivati.
