Naime kampanja Spasimo gnijezda ispod lastovskih zvijezda, pokrenuta u prosincu, poziva sve kojima je stalo do spasa kaukala i gregule da se priključe i podrže kampanju kako god mogu – praćenjem vijesti, širenjem glasa i doniranjem putem web stranice udruge Biom.

U mirnim kolonijama lastovskih pernatih starosjedilaca pojavio se vrlo opasan uljez. Zahvaljujući ljudima i njihovim brodovima, do Lastova su stigli - štakori. A oni su kadri sami preplivati i do okolnih pustih otočića. I tako se dogodila invazija koja je zaprijetila gnijezdima kaukala i gregule, gnijezdima koja su predvodnicima invazije zasigurno na prvi mah izgledala kao rasprostrt stol. Jaja i teturavi ptići ove vrste koja s plivaćim kožicama na nogama nije prilagođena hodanju tlom, već morskim vratolomijama, u toj invaziji štakora jednostavno su previše lak plijen.

Biolozi iz udruge Biom, koji su započeli svoja istraživanja cjevonosnica na ovom otočju prije više od deset godina, upozorili su da je prema Europskom crvenom popisu ptica IUCN-a, objavljenom u listopadu, gregula preskočila dvije stepenice u smjeru bez povratka.

U ovo doba godine morske ptice s pučinskih otočića oko Lastova žive svoj život neometano od ljudi. Lete virtuozno iznad valova i uranjaju do 10 metara u potrazi za ručkom. A potraga za ribom od rodnog Lastova često ih dovede vrlo daleko, od obala Venecije pa sve do Malte.

Njihov rod cjevonosnica u Jadranskom moru zastupaju kaukal i gregula, dvije vrlo slične vrste ptica koje se gnijezde u kolonijama kod izoliranih pučinskih otoka Lastova i Palagruže, a može ih se pronaći i kod Visa. Iako prelete tisuće kilometara diljem Sredozemlja, lastovske ptice se u pravilu vraćaju položiti svoje jaje na istoj tvrdoj stijeni na kojoj su same prvi put ugledale svjetlost Sunca i lastovskih zvijezda.

Cjevonosnice su iznimno zanimljiv ptičji rod jer zahvaljujući cjevčicama na gornjoj strani kljuna, kroz koje izlučuju višak soli iz organizma, mogu piti morsku vodu i tako slobodno živjeti većinu života bez ikakvog dodira s kopnom. Stoga nije čudo da ih većina nas nikada nije vidjela uživo.

Kopno im je potrebno samo zbog jednog razloga – da na njega polože jaje. Vjerni doživotni partneri podignu jednog ptića u sezoni, pažljivo birajući izoliranu hrid ili obalnu stijenu na nekom udaljenom otočiću. Jaja polažu u udubinama pustih morskih stijena, a roditelji podjednako brinu o ptiću i potrazi za hranom.

U svojem radu na uklanjanju prijetnji kaukalu i greguli stručnjaci iz Bioma zabilježili su odlične rezultate. Naime monitoringom projektnog područja utvrdili su 80-postotnu uspješnost gniježđenja, što je za cjevonosnice daleko iznad uobičajenog 'uspješnog' prosjeka od 50 posto. To pokazuje da stotine terenskih sati po teškim stjenovitim terenima nisu utrošene uzalud, već da se trud isplati. No, naglašavaju, bez nastavka rada na zaštiti ne možemo biti sigurni da ponovnim dolaskom štakora neće pasti presuda budućnosti cijele populacije u Hrvatskoj.

Kaukalu i greguli prijeti još mnogo pojava koje donose ljudi, poput svjetlosnog zagađenja. Kad ptići koji su se izlegli pod lastovskim zvijezdama prvi put polete, svjetla različitih turističkih ili ugostiteljskih objekata često ih dezorijentiraju, pa se udaraju i ozljeđuju.

Problem na koji upozoravaju stručnjaci za zaštitu prirode je i prilov. Radi se o nenamjernom ulovu ptica na ribolovne alate, što sa sve manjim brojem riba u moru očekivano može biti sve češća pojava.

Suradnici Bioma izradili su stručnu podlogu za donošenje akcijskog plana za cjevonosnice, a on je sada pred donošenjem u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.

Na terenu su prikupljeni podaci o području koje kaukal i gregula koriste za odmaranje i hranjenje i ta će mjesta postati prva hrvatska zaštićena područja u otvorenom moru.