U Hrvatskoj je u ožujku ove godine bilo registrirano 252.799 pravnih subjekata, odnosno tvrtki, zadruga, ustanova i udruga. Od tog broja aktivno je bilo 180.999 subjekata, od čega 144.911 tvrtki. Tom broju treba pridodati 104.112 subjekata u obrtu i slobodnim zanimanjima, prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

Svi oni u većoj ili manjoj mjeri, odnosno s više ili manje uspjeha, kontroliraju svoje financije. Dok nam poslovne bilance pokazuju samo prihode i dobit, troškovi poslovanja često ostaju skriveni. No na njega utječu i vanjski faktori, poput inflacije ili rasta kamatnih stopa, na što ne mogu utjecati, recimo, mali i srednji poduzetnici, a njih je najviše u Hrvatskoj.

'Inflacija i rast kamatnih stopa imaju izravan utjecaj na likvidnost i profitabilnost poduzeća, kako malih i srednjih poduzeća, tako i velikih tvrtki. Troškovi sirovina i energenata rastu, a istovremeno poskupljuje pristup financiranju. Za mnoga manja poduzeća, koja već posluju s niskim maržama, to može biti pitanje opstanka ili gašenja poslovanja. Oni koji ne mogu prenijeti dio troška na kupce ili nemaju rezervu likvidnosti vrlo brzo dolaze u situaciju nelikvidnosti. Upravo zato je ključno imati jasnu financijsku sliku i kontrolu nad novčanim tokom', objasnio je Sergej Simoniti, country manager tvrtke Coface Adriatic, podružnice jedne od najvećih svjetskih kompanija za upravljanje rizicima u poslovanju.

Opasnost od 'tihih rizika'

Tvrtke u Hrvatskoj, ocijenio je, u sve većoj mjeri strateški razmatraju rizike, što je dobro za njih. No problematično je što to čine reaktivno, odnosno kad se problem već pojavi. Iako im se obraća sve više tvrtki, u Cofaceu ocjenjuju da upravljanje rizikom još nije sustavno integrirano u poslovne procese mnogih od njih.

'Veće tvrtke sve više prepoznaju to da stabilnost njihova poslovanja ovisi i o otpornosti njihovih manjih partnera. Ne radi se više samo o plaćanjima – jedan cyber napad na manjeg dobavljača može ozbiljno poremetiti opskrbu ili dovesti do prekida poslovanja. Stoga je važno kontinuirano pratiti procjene poslovnih partnera, ali i procijeniti financijsku stabilnost partnera i zaštititi se od neplaćanja. U današnjem nestabilnom poslovnom okruženju kontinuirano praćenje rizika portfelja partnera ključno je za održavanje stabilnosti lanca opskrbe', rekao je Simoniti.

Treba reći i to da pojedina poduzeća među svojim zaposlenicima nemaju stručnjake za upravljanje poslovnim rizicima, no to ih ne sprječava u tome da same počnu razmišljati o svom poslovanju. Svaki poduzetnik, bio direktor male tvrtke ili šef odjela u multinacionalki, može si postaviti nekoliko pitanja.

Prvo se treba zapitati u kojoj mjeri poznaje svoje kupce, a zatim i što ako im najvažniji partner zakasni s plaćanjem. U glavi treba imati i scenarije u slučaju da nekoliko mjeseci ne budu imali novih narudžbi te da im porastu troškovi financiranja. Ako odgovori na ta pitanja ukazuju na ranjivost, Simoniti naglašava da tad postoji financijski rizik koji treba na vrijeme prepoznati. No ponekad je teško shvatiti da se nešto događa.

'Najčešće su to takozvani tihi rizici koji se podcjenjuju – kao što su rani znakovi nelikvidnosti kod kupca, prevelika ovisnost o jednom tržištu ili kupcu ili nedostatak ugovorne zaštite. U stabilnim vremenima ti problemi prolaze nezapaženo, no u trenutku krize oni vrlo brzo postaju izvor ozbiljnih poslovnih gubitaka. Cyber rizici, primjerice, sve češće pogađaju i manje tvrtke, one koje se smatraju napadačima 'nezanimljivima', ali su zato lakše mete. Isto vrijedi za geopolitičke promjene – trgovinska ograničenja, carine i poremećaji u opskrbi više nisu iznimka, već realna prijetnja', upozorio je stručnjak za upravljanje rizicima.

Tvrtke mogu lako upasti u probleme

Financijska agencija krajem ožujka evidentirala je 13.021 poslovni subjekt s neizvršenim osnovama za plaćanje, odnosno dugovanjima. Ukupna glavnica njihovih dugovanja, bez kamata, iznosila je 788,8 milijuna eura. Podaci Hrvatske narodne banke pokazuju pak da su nefinancijske institucije, odnosno tvrtke, u istom razdoblju podigle 16,3 milijarde eura kredita, što je rast od 12,2 posto.

Uz promjene u kamatnim stopama i druga ekonomska zbivanja tvrtke lako mogu upasti u probleme. Simoniti upozorava da 25 posto neplaćenih dugovanja može dovesti do bankrota tvrtki, bez obzira na njihovu veličinu. Stoga stavlja naglasak na financijsku disciplinu, odnosno redovito praćenje potraživanja, kontrolu troškova i planiranje likvidnosti.

'Bez jasnog pregleda nad prihodima, rashodima, obvezama i rokovima plaćanja, poduzeće se izlaže velikoj nesigurnosti. Kod manjih poduzeća često nedostaje osnovna analiza. Primjerice, je li kupac koji kasni s plaćanjem i dalje vrijedan povjerenja? Kod većih poduzeća, iako postoje sustavi, ponekad izostane povezivanje odjela pa rizik 'procuri' zbog loše interne komunikacije. Financijska disciplina nije stvar veličine poduzeća, već organizacijske kulture. Bez obzira na veličinu, poduzeća često zanemaruju pravovremenu naplatu, što dovodi do lančanih problema', objasnio je.

Dugoročno planiranje i diverzifikacija

Osim što upravljanje rizicima nije sastavni dio poslovanja velikog dijela tvrtki u Hrvatskoj, problem je i dugoročno planiranje. Dok izvoznici i tehnološke tvrtke prednjače u tome jer imaju velik broj klijenata i partnera u zemlji i inozemstvu, kod većine drugih uobičajeno je planiranje 'iz dana u dan'. Kao logično rješenje potencijalnih problema nameće se osiguranje potraživanja.

'Pravo vrijeme za osiguranje potraživanja je ono prije nego što dođe do problema. Kad kupac već kasni ili ode u stečaj, zaštita više nije moguća. Osiguranje potraživanja nije znak nepovjerenja, već dio odgovornog upravljanja rizicima. Primjerice, poduzeća koja koriste zaštitu tvrtke Coface ne dobivaju samo financijsko pokriće u slučaju neplaćanja, već i pristup informacijama o rizičnom ponašanju partnera. U mnogim slučajevima upravo te informacije omogućuju im da na vrijeme revidiraju odnose i izbjegnu gubitke. Stoga savjetujemo da se osiguranje potraživanja ugovori čim se pojavi značajniji rizik ili kada se planira širenje na međunarodna tržišta. Osiguranje ne samo da štiti od gubitaka, već omogućuje sigurnije širenje poslovanja', tvrdi Simoniti.

Tko se na vrijeme snađe u ovim promjenjivim i turbulentnim poslovnim vremenima, u prednosti je nad ostalima. No zato se treba potruditi i prepoznati alternativne dobavne pravce, ali treba i diversificirati tržišta na kojima posluje te tako zadržati fleksibilnost. Ne treba zaboraviti napraviti i pregled vlastite izloženosti.

'Potrebno je jasno znati tko su ključni partneri, koliko smo ovisni o svakome od njih i kako bi eventualni šok utjecao na poslovanje. Treba osigurati barem osnovnu zaštitu naplate potraživanja, unaprijediti interne mehanizme za upravljanje rizikom i razraditi jednostavne krizne scenarije. Stoga preporučujemo poduzetnicima da provjere kreditnu ocjenu svih ključnih partnera, zaštite svoje poslovanje pomoću osiguranja potraživanja, diversificiraju tržišta i kupce, uspostave jasan proces naplate i prate procjene rizika po sektorima i državama. Upravljanje rizikom nije luksuz – to je alat koji određuje tko će opstati u sljedećoj krizi', zaključio je Simoniti iz Cofacea.