Politički odnosi Hrvatske i Srbije često su opterećeni povijesnim pitanjima i aktualnim nesuglasicama, no gospodarska suradnja pokazuje da poslovni interesi mogu nadilaziti političke razlike.

Robna razmjena dviju zemalja u 2025. godini dosegnula je 2,4 milijarde eura, čime Srbija ostaje jedno od važnijih hrvatskih izvoznih tržišta. Promjene političkih okolnosti u toj zemlji pritom otvaraju pitanje može li se postojeća suradnja podići na višu razinu i proširiti na strateške projekte od zajedničkog interesa.

Trgovina raste, a Hrvatska ostvaruje višak

Srbija je peto najveće izvozno tržište Hrvatske, s udjelom od oko 5,5 posto u ukupnom hrvatskom izvozu, dok u našoj ukupnoj robnoj razmjeni zauzima osmo mjesto, s udjelom od približno 3,5 posto.

Hrvatski izvoz u Srbiju u 2025. godini dosegnuo je gotovo 1,4 milijarde eura, što je 7,5 posto više nego godinu prije. Istodobno je uvoz iz Srbije porastao za 4,5 posto, na 1,01 milijardu eura. Hrvatska tako ostvaruje trgovinski suficit od približno 385 milijuna eura.

Struktura robne razmjene pokazuje koliko su poslovne veze razgranate. Među najvažnijim izvoznim proizvodima nalaze se električna energija, zlato, soja i proizvodi za osobnu njegu dok se iz Srbije u Hrvatsku najviše uvoze električna energija, čokolada i pekarski proizvodi.

Iza tih brojki stoji širok krug hrvatskih poduzeća, od energetskih kompanija poput Ine i Prvog plinarskog društva (PPD) do industrijskih proizvođača kao što su Končar, Pliva i Cromaris te tvrtki iz papirne i kemijske industrije, među kojima su Belišće i Saponia.

Raznolikost izvoza upućuje na to da suradnja nije ograničena na nekoliko velikih kompanija ili pojedinačne sektore, već obuhvaća različite dijelove gospodarstva.

Turizam potvrđuje snagu poslovnih i potrošačkih veza

Važan dio gospodarskih odnosa čini i razmjena usluga, posebno turizam. Srpski turisti sve su značajniji za hrvatski turistički sektor, a rast dolazaka prati i povećanje potrošnje.

Prema podacima navedenima za 2025. godinu, broj njihovih noćenja porastao je za 11,5 posto dok je potrošnja povećana za čak 28,4 posto.

Takvi trendovi pokazuju da gospodarska povezanost ne ovisi samo o velikim investicijama i industrijskim ugovorima, već se gradi i svakodnevnom potrošnjom, turističkim uslugama, dobavnim lancima i poslovnim odnosima koji povezuju poduzeća s obje strane granice.

Uz turizam, značajan potencijal za daljnji rast imaju energetika, metaloprerađivačka industrija, transport i informacijske tehnologije.

Riječ je o sektorima u kojima bi suradnja mogla donijeti koristi i kompanijama i širem gospodarstvu novim investicijama, većom produktivnosti, otvaranjem radnih mjesta i lakšim pristupom regionalnim tržištima.

Više od tisuću hrvatskih kompanija u Srbiji

Hrvatska je među 20 vodećih stranih investitora u Srbiji, s procijenjenim ulaganjima od oko milijardu eura. Više od tisuću tvrtki u toj zemlji u potpunom je ili djelomičnom vlasništvu hrvatskih pravnih i fizičkih osoba, a prema navedenim podacima zapošljavaju oko 13.000 ljudi.

Hrvatski kapital osobito je zastupljen u maloprodaji, prehrambenoj i prerađivačkoj industriji te se među kompanijama koje se ističu vrijednošću ulaganja i poslovnom prisutnošću nalaze Fortenova, Atlantic Grupa, Nexe Grupa, Podravka, Vindija, Dukat, DIV Grupa, Comprom Plus, AD Plastik, RASCO i Kostelar.

Ta prisutnost pokazuje da je Srbija za hrvatske poduzetnike više od susjednog tržišta jer je i važno uporište za regionalno poslovanje, distribuciju proizvoda i razvoj proizvodnih kapaciteta.

Istodobno dugogodišnje poslovanje hrvatskih kompanija na srpskom tržištu stvara osnovu za nove zajedničke projekte i širenje suradnje na djelatnosti s većom dodanom vrijednošću.

Ulaganja srpskih kompanija u Hrvatskoj zasad su znatno manja, no posljednjih godina bilježi se veća aktivnost ulagača. Među istaknutijima su MK Grupa, Mesna industrija Matijević, Kappa Star, Delta i Mond. Njihova su ulaganja usmjerena ponajprije u hotelijerstvo, poljoprivredu, prehrambenu industriju, oglašavanje i nekretnine.

Investicijski odnosi, dakle, nisu potpuno uravnoteženi, ali se postupno mijenjaju.

Važno je pritom uzeti u obzir i promjene u vlasničkim strukturama: Fortenova (bivši Agrokor), nekoć jedan od najvećih hrvatskih ulagača u Srbiji, povukla se iz dijela tamošnjeg poslovanja prodajom prehrambenih i trgovačkih kompanija.

Takvi primjeri pokazuju da investicijski tokovi ovise i o poslovnim strategijama, restrukturiranju i tržišnim okolnostima, a ne samo o političkim odnosima.

Energetika kao prilika za strateški iskorak

Ako se postojeća gospodarska suradnja želi podići na novu razinu, najveći potencijal nalazi se u projektima koji nadilaze uobičajenu trgovinu robom i uslugama.

Energetika je pritom jedno od ključnih područja, osobito u kontekstu sigurnosti opskrbe, diversifikacije dobavnih pravaca i stvaranja konkurentnijih uvjeta za gospodarstvo i građane.

Razvoj plinske infrastrukture Hrvatske i Srbije mogli bi pridonijeti većoj fleksibilnosti opskrbe te otvoriti dodatne mogućnosti za povezivanje energetskih sustava dviju zemalja i šire regije.

U takvim okolnostima važan je korak ubrzavanje priprema i realizacije plinske interkonekcije, uz jasno definirane rokove, izvore financiranja i dugoročne ciljeve.

Za poduzeća je pouzdana i cjenovno konkurentna energija jedan od preduvjeta ulaganja i rasta, stoga bi energetska suradnja mogla imati učinke koji nadilaze sam sektor: od jačanja konkurentnosti industrije do poticanja novih investicija i smanjenja ranjivosti na poremećaje na međunarodnim tržištima.

No za ostvarenje tih koristi potrebni su konkretni dogovori i koordinacija energetskih politika. Politička volja može ubrzati projekte, ali njihova će održivost ovisiti o ekonomskoj opravdanosti, regulatornoj usklađenosti i spremnosti obiju strana na dugoročnu suradnju.

Željeznicom do jadranskih luka

Drugo važno područje suradnje jest prometna infrastruktura, osobito modernizacija željezničkog prometa.

Za Srbiju je povezivanje Beograda s lukama sjevernog Jadrana – Rijekom, Trstom i Koprom – važno zbog pristupa međunarodnim trgovačkim pravcima, a Hrvatskoj bi kvalitetnija željeznička povezanost značila veće mogućnosti razvoja luka, logistike i prijevoznih usluga.

Modernizacija željezničkih koridora mogla bi smanjiti troškove prijevoza, ubrzati protok robe i povećati pouzdanost opskrbnih lanaca.

Istodobno bi se dio teretnog prometa mogao preusmjeriti s cesta na željeznicu, čime bi se smanjio pritisak na cestovnu infrastrukturu, kao i negativan utjecaj prometa na okoliš.

Za takav iskorak potrebna su ulaganja u infrastrukturu, uklanjanje uskih grla, usklađivanje procedura i bolja koordinacija između željezničkih operatera, luka i logističkih kompanija.

Koristi bi se pritom mogle proširiti na cijelu srednjoeuropsku i jugoistočnoeuropsku regiju jer konkurentni prometni pravci jačaju položaj svih gospodarstava koja ih koriste.

Političke promjene kao prilika, ali ne i jamstvo

Promjene političkih okolnosti u Srbiji mogu otvoriti prostor za preispitivanje bilateralnih odnosa i stvaranje povoljnijeg okvira za gospodarsku suradnju.

Ipak, političke promjene same po sebi ne jamče nove investicije ni realizaciju velikih infrastrukturnih projekata jer su za poslovnu zajednicu presudni predvidivost poslovnog okruženja, stabilna pravila, pravna sigurnost i spremnost institucija da dogovorene projekte provedu u djelo.

Hrvatska i Srbija već imaju značajnu osnovu za daljnje povezivanje: rastuću trgovinsku razmjenu, snažnu prisutnost hrvatskih kompanija na srpskom tržištu, sve aktivnije srpske ulagače u Hrvatskoj te niz sektora u kojima postoji prostor za zajednički rast.

Sljedeći korak zato bi trebao biti oblikovanje jasnijeg strateškog okvira gospodarske suradnje, što bi podrazumijevalo redovit dijalog vlada i poslovnih udruženja, utvrđivanje prioritetnih projekata, uklanjanje administrativnih prepreka i bolju koordinaciju ulaganja u energetiku, promet i industriju.

Gospodarski odnosi dviju zemalja već su pokazali da mogu napredovati i u razdobljima političkih napetosti. Izazov koji slijedi jest pretvoriti tu otpornost u dugoročnu razvojnu prednost.

Ako se političke promjene pretoče u konkretne dogovore i provedive projekte, Hrvatska i Srbija mogle bi znatno bolje iskoristiti svoj geografski položaj, industrijske kapacitete i povezanost poslovnih zajednica – na korist poduzeća, radnika i potrošača s obje strane granice.