Geopolitičke krize gotovo redovito izazivaju nagle reakcije na tržištima – i među investitorima. Nakon napada na Iran, mnogi su refleksno posegnuli za dionicama obrambene industrije. No, kako pokazuje 'slučaj' američkog ministra obrane Petea Hegsetha, takav potez ne mora nužno biti i najpametniji
Prema pisanju Financiala Timesa, Hegsethov upravitelj imovinom navodno je pokušao kupiti obrambeni ETF neposredno prije izbijanja sukoba. Iako nema konačnih dokaza o nepravilnostima, sama sumnja ponovno otvara staru raspravu o povezanosti političke moći i financijske koristi, piše njemački WiWo.
Sumnje u trgovanje i 'sretna ruka' političara na burzi
Riječ je o fondu BlackRock iShares Defense Industrials Active ETF, pokrenutom 2025., u koji su trebali biti uloženi milijuni dolara. No transakcija navodno nije realizirana jer fond još nije bio dostupan na platformi Morgan Stanley.
Pentagon je brzo reagirao i odbacio tvrdnje, istaknuvši da ni Hegseth ni njegovi predstavnici nisu kontaktirali BlackRock u vezi s tom investicijom. Ipak, rasprava nije utihnula – jer slične priče u Washingtonu nisu rijetkost.
vezane vijesti
Američka politička scena već godinama privlači pažnju zbog neobično uspješnih investicija svojih aktera. Jedan od najpoznatijih primjera vezan je uz Nancy Pelosi i njezina supruga Paula Pelosija.
On je 2022. prodao dionice Nvidije s gubitkom, neposredno prije nego što su donesene mjere koje su ograničile poslovanje te kompanije s Kinom i Rusijom. Ubrzo nakon toga cijena dionica pala je, pa je potez retroaktivno izgledao kao iznimno dobar tajming.
Slične kontroverze pratile su i republikanskog senatora Richarda Burra, koji je prodavao dionice nakon povjerljivih informacija o pandemiji covida.
Rupe u sustavu
Iako SAD od 2012. ima zakon poznat kao Stock Act, koji obvezuje političare na prijavu transakcija, praksa pokazuje da su kazne rijetke, a sustav pun rupa.
Čak i kada su pojedinačne dionice ograničene, političari mogu ulagati u sektorske fondove – primjerice obrambene – koji izravno ovise o odlukama njihovih institucija. Time se formalno poštuju pravila, ali se suštinski otvara prostor za sukob interesa.
Kako se otkriva insider trading?
Za razliku od političara, u financijskom sektoru kontrole su znatno strože. U Njemačkoj, primjerice, nadzor provodi BaFin, a sumnje na insider trading istražuju i tužiteljstva.
Jedan od poznatijih slučajeva uključivao je fond menadžera iz Union Investmenta, koji je osuđen na zatvorsku kaznu nakon što su njegovi sumnjivo uspješni poslovi aktivirali interne alarme banke.
Zanimljivo je da obrambeni ETF u koji je Hegsethov tim navodno želio ulagati nije donio spektakularne prinose – rast od oko 4,4 posto ove godine, a nakon početka sukoba čak je blago pao.
Primjerice, dionica Palantir Technologiesa pala je s 180 na 137 dolara, što pokazuje da ni sektor obrane nije imun na šire tržišne trendove.
'Pick-and-shovel' strategija: gdje je pravi novac
Analitičari ističu da se u krizama često isplati razmišljati šire. Umjesto izravnog ulaganja u obrambene kompanije, uspješnija može biti tzv. ‘pick-and-shovel’ strategija – ulaganje u infrastrukturu koja podržava industriju.
U kontekstu sukoba, to uključuje proizvođače čipova, kibernetičke sigurnosne tvrtke, satelitske operatere i energetski sektor.
Upravo su energenti među najvećim dobitnicima: fondovi vezani uz naftu i plin ostvarili su snažan rast, a pojedine kompanije i više nego udvostručile vrijednost u godinu dana.
Ključna lekcija je jednostavna: Krize ne znače automatski da treba ulagati u najočitije sektore. Često najveće prilike leže u manje vidljivim dijelovima lanca vrijednosti.
Drugim riječima, i bez povlaštenih informacija moguće je uspješno investirati, ali samo ako se razmišlja izvan okvira.
