U povijesnom središtu europske elektroenergetske mreže – švicarskom Laufenburgu pokraj Basela – počela je izgradnja dosad najveće baterije na svijetu. Projektom švicarske tvrtke Flexbase najavljena je nova era u skladištenju energije, s kapacitetom od 1,6 gigavatsati (GWh) i snagom od 800 megavata - što je četverostruko više od dosad najvećeg svjetskog baterijskog skladišta struje, a koje se nalazi u Kini
Švicarski Laufenburg nije slučajan odabir. Upravo je ondje 1958. godine osnovano prvo prekogranično čvorište električne energije te je povezalo mreže Njemačke, Francuske i Švicarske. Bio je to početak današnje europske elektroenergetske mreže, a ona opslužuje oko 530 milijuna ljudi u 30 zemalja. Američki Institut inženjera elektrotehnike i elektronike (IEEE) proglasio je 2010. ovo postrojenje 'prekretnicom u povijesti energetike'.
Sada će Laufenburg ponovno ući u povijest – ovoga puta kao mjesto s najvećim baterijskim spremnikom električne energije na svijetu, piše WiWo.
vezane vijesti
Što može ovakva baterija?
Prošli tjedan u Laufenburgu je položen kamen temeljac za izgradnju najvećeg svjetskog baterijskog skladišta do sada. Do 2028. godine ondje bi trebala biti izgrađena divovska baterija kapaciteta 1,6 gigavatsati (GWh) i snage 800 megavata, ekvivalentne jakosti velike termoelektrane ili nuklearnog postrojenja, a kapacitet će biti četverostruko veći od dosad najvećeg svjetskog baterijskog skladišta, onoga u Kini.
Baterija već sada može osigurati opskrbu cijelog Basela i njegove kemijske industrije strujom na pet sati. Uz nju se gradi podatkovni centar za umjetnu inteligenciju te aerodinamički tunel, a toplina iz podatkovnog centra koristit će se za zagrijavanje grada putem toplinske mreže.
Slični projekti već su u tijeku u Njemačkoj, poput RWE-ovih baterija u Kölnu i Hammu, ali su one znatno manje, s kapacitetom od oko 84 MWh. Njihova primarna funkcija je stabilizacija mreže, odnosno brza regulacija frekvencije.
Redox-flow: Tehnologija koja mijenja pravila igre
Ključna inovacija za nastajanje ovih megaspremnika nova je tehnologija poznata kao redox-flow baterije. Umjesto tradicionalnih litij-ionskih ćelija, ove baterije pohranjuju energiju u tekućim elektrolitima unutar velikih spremnika, što ih čini izuzetno dugotrajnima i robusnima. Očekuje se da će redox-flow baterije imati vijek trajanja od 25 do 30 godina, a zbog niskih troškova materijala (npr. željeznih soli umjesto skupog litija, nikla ili kobalta) omogućuju izgradnju znatno većih sustava po nižoj cijeni.
Za razliku od litij-ionskih, čiji trošak raste proporcionalno kapacitetu, redox-flow baterije zapravo su jeftinije po jedinici energije, dakle što su spremnici veći. Potrebni su samo veći spremnici od čelika, a tehnologija ne zahtijeva rijetke ili skupe sirovine.
Njemačka slijedi primjer
U Njemačkoj se sličan projekt priprema u Lausitzu, u kojem energetska kompanija Leag planira napraviti bateriju kapaciteta 500 MWh i ona bi trebala biti operativna od 2027. godine. Na istom će mjestu biti smještena i litij-ionska baterija za stabilizaciju mreže te postrojenje za proizvodnju vodika, što će omogućiti dugoročno skladištenje energije.
Projekt će realizirati američka tvrtka ESS Tech, a koristi jeftinu tehnologiju na bazi željeznih soli. Time se jasno pokazuje smjer u kojem ide energetski sektor – traže se fleksibilna, održiva i sve jeftinija rješenja za skladištenje energije.
Basel trenutno drži rekord, no neće zadugo – Kina već ima planove za 'gigabaterije' kapaciteta do 35 GWh. Utrka za dominacijom u području baterijskih sustava velikog kapaciteta je, kako se vidi iz priloženog, u punom zamahu, a Europa ovim projektom jasno poručuje da i ona ima svog konja za nju.
