Gospodarska stabilnost Italije mogla bi se naći pred novim dugoročnim izazovima ako premijer Matteo Renzi izgubi na predstojećem referendumu, a takav ishod došao bi u najgorem mogućem trenutku za ionako posrnulo talijansko gospodarstvo, upozorava banka Saxo
'Problem nenaplativih kredita u domaćem bankarskom sektoru još nije riješen, a čini se sve izglednije da Italija neće uspjeti ostvariti ciljeve rasta i smanjenja deficita u 2016. i 2017. godini', poručuje Christopher Dembik, rukovoditelj makro analiza u banci Saxo.
Loši krediti kao udio u ukupnoj zaduženosti u Ujedinjenom Kraljevstvu dosežu 1,5 posto, u Francuskoj pet posto, a u Italiji 18 posto. Nenaplativi krediti u talijanskom bankarskom sektoru ukupno iznose 400 milijardi eura, što je jednako 20 posto talijanskog BDP-a. No samo deset posto tog iznosa predstavlja stvarni neposredni rizik, a ni to nije nešto što se ne može riješiti ako za to postoji politička volja. Upravo je to najveći mogući problem, smatra CDembik.
'Talijanske banke samo su jedan u nizu problema Italije jer, unatoč strukturnim reformama, zemlji nedostaje gospodarski rast. Još od početka svjetske financijske krize, Italija je prošla tri razdoblja negativnog gospodarskog rasta. Iako se već prošle godine vratila na pravi put, BDP je još uvijek deset posto ispod svog pretkriznog maksimuma i male su šanse za trajan napredak u kratkom i srednjem roku', smatra Dembik i naglašava da je situacija zapravo puno gora nego što se čini jer se u posljednjih 15 godina BDP, izražen u stalnim cijenama, nije ni najmanje povećao.
Tone Made in Italy
Istodobno su glavni pokretači talijanske ekonomije u padu. Primjerice, nekada popularni proizvodni sektor Made in Italy, koji u Italiji predstavlja oko 20 posto bruto dodane vrijednosti, pokazuje zabrinjavajuće znakove usporavanja. Indeks PMI u kolovozu je prvi put u godinu i pol zabilježio pad, što pokazuje da tvrtke vjerojatno neće biti sklone ulaganjima i nastojat će prodati svoje zalihe. Nadalje, još od početka godine prisutan je pad povjerenja potrošača, a to je još samo jedan u nizu pokazatelja da će put oporavka Italije biti dugačak i trnovit. Izvoz je u pozitivnim trendovima, ali upitno je i koliko dugo će se i on uspijevati održati na površini.
'U drugom kvartalu izvoz je porastao za 2,4 posto u usporedbi s kvartalom prije, a razlog je veća konkurentnost industrijskog sektora i, povrh svega, niži tečaj eura. No ekonomsko usporavanje krajem godine više je nego izgledno, a razlog je visoka izloženost sektora padajućim trendovima na tržištima u razvoju', ističe Dembik i dodaje da je talijanska vlada za ovogodišnji cilj postavila 1,2 posto rasta, no čini se kako će to ostati samo puka želja. Uzme li se u obzir da je stopa rasta na kraju drugog kvartala iznosila 0,7 posto, može se očekivati da će godišnji BDP Italije u 2016., u najboljem slučaju, dosegnuti 0,8 posto, što je blizu rasta BDP-a iz 2015. godine.
Neuspjeh Renzijeva referenduma zasigurno bi dodatno naštetio ekonomiji Italije jer bi u nedogled odgodio toliko potrebne daljnje reforme, a to bi naposljetku naštetilo cijelom talijanskom tržištu, poručuje rukovoditelj makroanaliza u banci Saxo. Naglašava ipak da su jako mali izgledi da će kriza postati stvarna prijetnja eurozoni jer, ako to bude potrebno, ECB može pomoći talijanskim bankama pokretanjem novog kruga programa TLTRO, odnosno, u najgorem, iako malo vjerojatnom slučaju, i pokretanjem programa OMT, pa je, zahvaljujući raspoloživim potezima ECB-a, trajna kriza na europskom tržištu državnih obveznica za sada nemoguća.
