Na virtualnom sastanku predstavnika 40 država ovog tjedna raspravljalo se o mogućim rješenjima, no konkretan dogovor nije postignut. Među prijedlozima istaknuo se onaj talijanskog ministra vanjskih poslova, koji je pozvao na uspostavu 'humanitarnog koridora' za siguran prolaz gnojiva i drugih ključnih roba prema siromašnijim zemljama. Ideja, međutim, nije dobila podršku sudionika, piše New York Times.

Donald Trump vrši pritisak na europske zemlje da odmah pošalju vojnu pomoć i pomognu u deblokadi Hormuškog tjesnaca. Europski čelnici zasad odbijaju takav potez, naglašavajući kako je prerano za vojnu intervenciju te da je fokus na pronalasku rješenja za razdoblje nakon završetka sukoba. No upravo tu nastaje problem – konsenzusa nema.

Razlike među državama, spor diplomatski proces i uključivanje velikog broja aktera, uključujući zemlje Perzijskog zaljeva, dodatno otežavaju donošenje odluka. Dio država, poput Italije i Njemačke, inzistira da svaka međunarodna akcija mora imati mandat Ujedinjenih naroda, što bi moglo dodatno usporiti reakciju.

U pozadini svega stoji i realna procjena - osigurati sigurnost plovidbe kroz Hormuški tjesnac, čak i u slučaju primirja, bit će izuzetno teško.

Četiri scenarija. Nijedan bez rizika

U diplomatskim i vojnim krugovima razmatra se nekoliko opcija, ali svaka nosi ozbiljne nedostatke.

Prvi scenarij uključuje pomorsku pratnju trgovačkih brodova. Francuska, uz potporu predsjednika Emmanuela Macrona, predlaže da europske mornarice osiguravaju prolaz brodovima pod vlastitim zastavama. No takva operacija bila bi iznimno skupa, a pitanje je i bi li bila učinkovita protiv prijetnji poput napada dronovima.

Druga opcija odnosi se na razminiranje tjesnaca. Njemačka i Belgija spremne su poslati minolovce, no zapadni vojni dužnosnici nisu sigurni da je Iran uopće postavio mine, što dovodi u pitanje smisao takve operacije.

Treći scenarij uključuje zračnu zaštitu – raspoređivanje borbenih aviona i dronova za presretanje eventualnih napada. I ta opcija nosi visoke troškove, ali i ograničenu učinkovitost, budući da se napadi mogu izvoditi i jednostavnim sredstvima, poput brzih čamaca.

Četvrta, najšira opcija, kombinira vojnu prisutnost s diplomatskim pritiskom na Iran. Njemačka je već pozvala Kinu da iskoristi svoj utjecaj i pomogne u smirivanju situacije. No dosadašnji pregovori nisu dali značajne rezultate.

Rizik za globalno gospodarstvo

Ako se promet kroz Hormuški tjesnac ne normalizira, posljedice bi mogle biti ozbiljne. Tim pravcem prolazi velik dio svjetskih isporuka energenata i ključnih sirovina, uključujući gnojiva.

Iran je već najavio da bi i nakon rata mogao zadržati kontrolu nad prometom i uvesti naplatu prolaza, što bi bilo u suprotnosti s međunarodnim pravom.

U takvom scenariju prijete nestašice u pojedinim dijelovima svijeta, a Europa bi se mogla suočiti s dodatnim rastom cijena energije i ubrzanjem inflacije. Kako upozoravaju analitičari, najveći rizik trenutačno je kombinacija usporenog gospodarskog rasta i rasta cijena – scenarij poznat kao stagflacija.

Iako su na stolu brojni prijedlozi, nijedan ne nudi brzo ni sigurno rješenje.