ŽRTVE TURIZMA

Okupirana turistima, Ibiza nema stanova za domaće

16.09.2017 u 08:31

Bionic
Reading

Stanovnici španjolskog otoka Ibize postali su svojevrsne žrtve turizma pa tako teško pronalaze stanove s obzirom da su milijuni posjetitelja, privučeni razudanim noćima i tirkizno plavim morem, potaknuli eksploziju cijena

Gabriel Alberto živi u metalnom plavom kombiju otkako se je prošle godine razveo od supruge. U kombiju se nalaze kauč na razvlačenje, televizor i mala kuhinja na plin. Iz fotonaponskih ćelija postavljenih na krovu dolazi struja.

„Nije lako živjeti u kombiju, no cijene najma su podivljale. Nemoguće ih je platiti“, kaže taj 47-godišnji Argentinac koji na Balearskim otocima živi od 2000. godine.

Prije devet godina, kada su mu se rodila djeca, 400 eura je bilo dovoljno za najam kuće. Danas se, međutim, za taj novac jedva može unajmiti zajednička soba. Ibiza, mali otok gdje poznate osobe vežu svoje jahte, a mladi partijaju, već neko vrijeme prima nove goste koji zbog nemira odustaju od odlazaka u zemlje poput Egipta, Tunisa ili Turske.

Otok sa 142.000 stanovnika 2010. godine posjetilo je 1,7 milijuna turista, no njihov broj lani se gotovo udvostručio. Prošle godine je na otoku boravilo 3 milijuna gostiju.

Snažna potražnja za smještajem na Ibizi, otoku površine 572 četvorna kilometra, povećala je broj sezonskih apartmana, često ilegalnih, kao i špekulacije na tržištu nekretnina. Sada je teško pronaći sobu za manje od 600 eura.

Udruga stanovnika „Afectados por los Alquileres“, odnosno „Pogođeni najmom“, već mjesecima prijavljuje 'zlostavljačke' ponude: 500 eura mjesečno samo za balkon, 300 eura za madrac bez kupaonice, 2.100 eura za mali karavan.

U sezoni populacija se utrostručuje, a cijene eksplodiraju

Gabriel je sa svojom mjesečnom plaćom tegljača tereta od 1.400 eura kupio kombi za 3.000 eura. Četiri karavana parkirana su na istom prostoru, a u njima obitavaju ljudima koji si također više ne mogu priuštiti stanovanje. Situacija se ponovno pogoršava tijekom sezone kada se populacija otoka utrostruči, a cijene eksplodiraju.

Tada raste i potražnja za radnom snagom, no za sezonske radnike često nekvalificirane, cijene smještaja postaju neprihvatljive. „U svibnju sam primao između 10 i 12 životopisa dnevno za rad tijekom ljeta. Sada ih dobivam 1 ili 2“, kaže Joan Riera, vlasnik restorana Can Afredo u glavnom gradu otoka.

Bolnica Can Misses na Ibizi čak je jedan od svojih katova pretvorila u smještaj za svoje privremene zaposlenike, nakon što je godinama imala problema sa zapošljavanjem novog osoblja.

Javier Segura, 30-godišnji biolog, smjestio se ondje u lipnju s namjerom da ostane tri mjeseca. Nadao se pronalasku vlastitog apartmana, no odustao je nakon višetjedne uzaludne potrage. „Bilo je prijevara, drugi apartmani su pak koštali između 2.000 i 3.000 eura, dok su oni povoljniji od 1.000 do 2.000 eura već svi bili zauzeti“, kaže Segura.

„Imamo perverzan sustav“, ističe Lucas Prats, predsjednik turističke promidžbene organizacije. „Ranije je bilo apartmanskih naselja za turiste, no sada je sve turističko“. U srpnju je donesen regionalni zakon koji je na Balearskim otocima zabranio nelicencirane sezonske apartmane te ograničio broj mjesta namijenjenih turistima na 623.000. Cilj je spustiti broj kreveta na 500.000 u idućih nekoliko godina.

„Nastavimo li ovako rasti doći će trenutak kada više uopće nećemo biti konkurentni, jer neće biti ugodno živjeti ovdje. Stoga smatramo kako je došlo vrijeme da sve malo srežemo“, objašnjava Vicent Torres, direktor turizma u vladi na otoku.

Cilj je zaštiti turizam, vitalan za otok, od loših medijskih napisa. Stanovnici Ibize jedva su preživljavali od ribolova i poljoprivrede prije nego li je otok šezdesetih godina prošlog stoljeća postao popularna destinacija.

„Na Ibizi nema iznimke. Svi žive od turizma“, kaže Lucas Prats. „No moramo osigurati normalan suživot turizma i stanovnika svjesni da će nam turizam uzrokovati neugodnosti nekoliko mjeseci“.