Prema Eurostatu, troškovi električne energije, plina i drugih goriva u prosjeku čine 4,6 posto ukupne potrošnje kućanstava u Europskoj uniji, no taj je udio znatno veći kod onih s nižim prihodima.

Podaci HEPI-ja, koje prikupljaju Energie-Control Austria, mađarski MEKH i analitička kuća VaasaETT, pokazuju velike razlike u cijenama struje među europskim glavnim gradovima.

Početkom siječnja cijene električne energije za kućanstva kretale su se od svega 8,8 centi po kilovatsatu (kWh) u Kijevu do čak 38,5 centi u Bernu, a prosjek EU-a iznosio je 25,8 centi po kilovatsatu, piše Euronews.

Među najskupljim gradovima nalaze se Berlin (38,4), Bruxelles (36,5), Dublin (36,5), London (36,4) i Prag (36,4). Na suprotnom kraju ljestvice, uz Kijev, nalaze se Budimpešta (9,6), Podgorica (11,1) i Beograd (11,6).

Zagreb je pak debelo ispod prosjeka EU-a s cijenom od 17,8 centi za kilovatsat.

U pravilu su cijene struje niže u glavnim gradovima srednje i istočne Europe, uz iznimku Praga. Istodobno, u prijestolnicama pet najvećih europskih gospodarstava redovito premašuju prosjek EU-a.

Razlike u energetskom miksu, primjerice ovisnost o plinu ili obnovljivim izvorima, zatim strategije nabave i formiranja cijena, ali i porezi te troškovi distribucije snažno utječu na konačne račune građana.

Upravo porezni i distribucijski troškovi objašnjavaju zašto se, primjerice, Berlin nalazi među najskupljim europskim gradovima kada je riječ o cijeni električne energije.

Kupovna moć mijenja poredak

Kada se cijene prilagode standardu kupovne moći (PPS), slika se znatno mijenja. PPS uklanja razlike u općoj razini cijena među državama i omogućuje realniju usporedbu opterećenja za kućanstva.

U tom slučaju cijene električne energije kreću se od 10,9 u Oslu do čak 49 u Bukureštu. Bern, koji je u nominalnim iznosima bio najskuplji, pada na 22. mjesto (ljestvica 27 zemalja EU-a), a Luksemburg se sa 17. spušta na 26. mjesto. Bukurešt se pak penje s 11. na prvu, a Riga s 14. na petu poziciju.

Ti pomaci jasno pokazuju da niže nominalne cijene u istočnoj Europi ne znače nužno i manji teret za kućanstva jer slabija kupovna moć čini energiju relativno skupljom. Suprotno tome, zapadne i sjeverne europske prijestolnice, iako skupe u apsolutnim iznosima, postaju pristupačnije kada se cijene promatraju kroz prizmu prihoda.

Plin: Stockholm daleko ispred svih

Još veće razlike vidljive su u slučaju cijena prirodnog plina: u siječnju su se za kućanstva kretale od 1,6 centi po kilovatsatu u Kijevu do čak 35 eurocenti u Stockholmu.

Analizom stanja u Uniji, plin u Stockholmu bio je više od 13 puta skuplji nego u Budimpešti, gdje je cijena iznosila 2,6 centi. Amsterdam je drugi na ljestvici sa 17,4 centa, što znači da je Stockholm gotovo dvostruko skuplji od sljedećeg grada.

HEPI to objašnjava specifičnom strukturom švedskog tržišta plina: u cijeloj zemlji tek je oko 77.000 kućanstava priključenih na plinsku mrežu, od čega se oko 50.000 nalazi u izoliranoj mreži u Stockholmu.

Među gradovima s cijenama iznad prosjeka EU-a (10,6 centi) nalaze se i Bern, Lisabon, Rim, Pariz, Beč, Dublin i Prag.

Najnižu cijenu plina pak ima Kijev (1,6 centi), a uz Budimpeštu su se među najpovoljnijima našli i Beograd (4,6 centi) i Zagreb (5,4 centa).

Relativni trošak plina opet udara po istoku Europe

Kada se cijene plina prilagode kupovnoj moći, Stockholm ostaje najskuplji s vrijednošću od 28,5, a Budimpešta bilježi najnižu vrijednost od 3,6.

No, kao i kod struje, dolazi do značajnih promjena u poretku. Bern pada s trećeg mjesta u nominalnim cijenama na šesto u PPS-u, Luksemburg s 13. na 24., a Berlin s 11. na 18. mjesto. S druge se strane Sofija penje s 15. na peto, Vilnius sa 17. na 11., a Bukurešt s 23. na 17. mjesto.

Ti podaci potvrđuju da gradovi s relativno niskim cijenama plina često dolaze među najskuplje kada se uzme u obzir kupovna moć stanovništva, a zapadnoeuropske i sjevernoeuropske metropole u tom kontekstu doimaju se povoljnijima. Izuzeci su Budimpešta i Stockholm jer odstupaju od tog obrasca.