Tipkanje bez smisla, lažni sastanci, izmišljeni pozivi – sve kako bi se ostavio dojam da se nešto radi. Riječ je o ghostworkingu, najnovijem u nizu poslovnih fenomena koji više govori o stanju radne kulture u tvrtki nego o lijenosti zaposlenika
Ghostworking nije tek moderno ime za staru foru. Riječ je o aktivnom glumljenju zauzetosti na poslu – što uključuje šetnje po uredu s bilježnicom te besciljno klikanje mišem i po tipkovnici radi zvuka – sve da bi se ostavio dojam posvećenosti zadacima. Istraživanje platforme Resume Now, provedeno na više od tisuću američkih zaposlenika, otkriva da čak 58 posto njih redovito pribjegava ovakvim metodama, piše Fast Company.
Svaka generacija ima svoj način da 'ubije' vrijeme na poslu, ali ghostworking je sofisticiraniji jer je usmjeren na dojam. Prema podacima iz istraživanja, 15 posto zaposlenika glumilo je telefonski razgovor kad su znali da ih nadređeni promatra, 12 posto je zakazivalo lažne sastanke da bi napunili kalendar, a 22 posto njih koristi se tipkovnicom kao glazbenom podlogom – čisto da se čuje da 'nešto rade'.
vezane vijesti
Ono što zabrinjava više od samih taktika njihova je svrha: osjećaj nesigurnosti, strah od otkaza i zbunjenost oko toga što se točno očekuje od zaposlenika. Čak 92 posto ispitanika priznaje da je tijekom radnog vremena tražilo novi posao, a petina njih zvala je regrutere – iz ureda.
'To je predstava – aktivno stvaranje dojma produktivnosti bez stvarnog outputa', kaže Keith Spencer, stručnjak za tržište rada iz Resume Nowa. Dodaje da ghostworking cvjeta u okruženjima u kojima se više vrednuje vidljivost nego rezultati.
Strah, zbunjenost i gubitak povjerenja
Ovaj trend nastao je u kontekstu sve većeg povratka u urede, vala otkaza u tehnološkom sektoru i neizvjesnosti koje izaziva umjetna inteligencija. Gallupovi podaci pokazuju da samo 46 posto zaposlenih jasno zna što se očekuje od njih – što je pad od 10 posto u odnosu na početak pandemije.
Istovremeno, pritisak da se stalno bude 'na oku' dovodi do kontraefekta. Studija tvrtke Visier pokazala je da zaposlenici pod nadzorom češće pribjegavaju fingiranju aktivnosti – ostavljaju ekrane uključenima dok ne rade, prenapuhuju izvještaje i delegiraju zadatke samo da bi pokazali da su zauzeti.
Problem nije u zaposlenicima koji glume da rade, već u sustavima koji ih tjeraju na to. Ako je važnije kako izgledate dok radite nego koliko i što ste zapravo napravili – nešto ozbiljno ne štima. Umjesto da se oslanjaju na praćenje svakog pokreta, stručnjaci predlažu menadžerima da omoguće više povjerenja, fleksibilnosti i jasnoće.
'Tamo gdje postoji prostor za smisleni rad, a ne za nadgledanje, timovi su angažiraniji i produktivniji', zaključuje Spencer.
